SVAKOME JE POTREBAN KOMŠIJA KAO ŠTO JE UVE :: Semberija INFO ::

 

SVAKOME JE POTREBAN KOMŠIJA KAO ŠTO JE UVE


Sigurno ste već čuli za knjigu „Čovjek po imenu Uve“. Ona je međunarodni bestseler i prevedena je na čak 40 jezika. Snimljen je i film po ovom romanu, koji je osvojio 13 nagrada u različitim kategorijama, a 2017. godine bio je nominovan za Oskara u kategoriji za najbolji strani film.
 
Autor knjige je Fredrik Bakman (1981), jedan od najpoznatijih švedskih blogera i kolumnista. Karijeru pisca počeo je ovim romanom 2012. godine.
 
Ko je ,,Čovjek po imenu Uve“ koji se krije u knjizi Fredrika Bakmana? Na prvu bi se reklo jedan običan, tipičan čangrizav starac. Znate onog komšiju koji vas samo prostrijeli pogledom kada mu kažete ,,Dobar dan“ ili promrmlja pozdrav kao da mu je to najteža stvar na svijetu. E, to je Uve.
 
Uve je često otresit i odrešit i nije baš omiljena osoba u komšiluku koji uglavnom i ne zna ko se krije iza te tvrde ljuske. Komšije i ne stignu o tome da razmišljaju jer su često iziritirani njegovim suludim pravilima i stalnom kontrolom.
 
Naravno, priča nije tako jednostavna i Uve nije tek jedan običan starac- on je zapravo knjiga puna tajni. Uve ima 59 godina, žena mu je preminula prije šest mjeseci, a u penziju odlazi ne svojom voljom i to ga veoma pogađa. U firmi su mu rekli  ,,da se odmori“,  a posao su preuzeli mladi ljudi, te on jednostavno više ne vidi razlog zašto bi živio. Stranicu za stranicom knjige Uve spominje kako mora da ugradi svrdlo, dok ne postane sasvim jasno da planira da izvrši samoubistvo.
 
Međutim, kako to obično biva, kad nešto ne ide, onda stvarno ne ide, pa čak ni planovi takve vrste. Stižu nove komšije, u njegov život se polako ušulja jedna mačka i sve počinje da izgleda kao nova prilika , iako je Uve tako baš i nevidi.
 
Riječ je  prilično tužnoj priči koja ima komičan ton, pogotovo kad se radi o interakciji  s komšijama. Stranice samo klize jedna za drugom, jer ova knjiga krije u sebi nešto posebno privlačno, što je teško opisati riječima. Jednostavno te vuče da toneš dublje u roman i ljuštiš sloj po sloj priče tog čangrizavca. 
 
Najdirljiviji dijelovi su sjećanja na ženu. Iako se Uve čini kao hladan čovjek, njegovi opisi žene su jako topli i niko ne bi pogodio koliko se nježnosti krije ispod te krute spoljašnjosti.  
 
Što se priča dalje odvija postaje jasno da je Uve zapravo izuzetno sposoban čovjek starog kova koji zna da popravi apsolutno sve i ogorčen je svijetom u kom su ljudi nesposobni.  Zapravo, čovjek je to koji krije puno dobrote u sebi.
 
O tome kako Uve razmišlja oslikava i ovaj citat: ,,Ljudi danas više ne znaju da skuvaju poštenu kafu. Baš kao što više niko ne umije da piše rukom. Jer sada su sve preuzeli računari i aparati za espreso. A kuda ide društvo u kom ljudi više ne umiju da pišu rukom i kuvaju kafu? Kuda?
 
 „Čovjek po imenu Uve“ je poseban roman o tome kako i kakvi živimo u odnosu na okolnosti koje su nas stvarale, te pravim vrijednostima na koje često ne obraćamo pažnju. A trebalo bi.
 
Semberija info