Obilježeno 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva
U krugu preduzeća „Orao“ a.d. Bijeljina danas je obilježeno 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva i dislokacije proizvodnih kapaciteta kompanije „Orao“ a.d.Bijeljina iz Rajlovca u Bijeljinu.
Kod spomenika poginulim radnicima „Orla“, uz prisluženje svijeća, služen je parastos i položeni su vijenci i cvijeće u znak trajnog sjećanja i poštovanja prema poginulim i preminulim radnicima, onima koji su dali nemjerljiv doprinos očuvanju i nastavku rada kompanije „Orao“ u izuzetno teškim istorijskim okolnostima.
Dragan Lontoš, predsjednik Sindikalne organizacije „Orao“ a.d., istakao je danas, predstavljajući rezultate rada preduzeća, da su za remont turbomlaznih motora „Orao“ trenutno najznačajniji klijenti Ratno vazduhoplovstvo Vojske Srbije i Ratno vazduhoplovstvo Republike Indije.
-Pružamo usluge svim domaćim proizvođačima kada su u pitanju različiti rezervni dijelovi i komponente, vršimo galvansku zaštitu metalnih elemenata, a u okviru naših laboratorija obavljamo baždarenje pumpi, sistema, mašina i drugih postrojenja“,rekao je Lontoš.
Tomislav Paunić, predsjednik Boračke organizacije u preduzeću „Orao“ a.d., istakao je da je tokom Odbrambeno-oslobodilačkog rata dvadeset i tri radnika ovog preduzeća položilo svoje živote za odbranu i opstanak Republika Srpska.
-Tokom rata sedamdeset naših radnika je zadobilo povrede. To su bile velike žrtve. Ipak, u proteklih trideset godina mnogo toga je izgrađeno, sačuvano i unaprijeđeno. Nadam se da će “Orao” i nakon nas nastaviti sa radom, te da će mladi ljudi dolaziti ovdje da rade. Naša sudbina je bila takva da smo morali ratujući, sve premjestiti na novu lokaciju i početi gotovo ispočetka. Zadovoljan sam onim što je postignuto, ali uvijek ima prostora za napredak. Nova generacija, uključujući i našu djecu, dolazi da doprinosi radu preduzeća. Porodice poginulih radnika su dobile stambeno zbrinjavanje“, rekao je Tomislav Paunić.
Milan Prica je obavljao funkciju direktora „Orla“ od aprila 1992. do kraja 2019. godine, ukupno dvadeset i sedam godina. On ističe da mu i danas izaziva bol prisjećanje na egzodus sarajevskih Srba i teškoće koje su tada ljudi sa područja Sarajeva morali preživjeti.
-Tokom rata branili smo teritoriju kao jedinica Vojska Republike Srpske i uspjeli sačuvati prostor, ali je potom, odlukom jednog potpisa, bilo potrebno da napustimo Sarajevo. To je bio ogroman udarac za sve nas koji smo u Sarajevu rođeni, odrasli i formirali svoje porodice, i o tome ne mogu govoriti bez snažnih emocija. Bio sam zadužen za „Orao“ i vodio ga vojnički i stručno. Egzodus sarajevskih Srba zaslužuje da bude zabilježen u historiji, kao primjer naroda koji je prisilno krenuo sa svoje djedovine u nepoznato. Mi u „Orlu“ smo se dobro organizovali i uspjeli prebaciti svu opremu iz Sarajeva. Imali smo sreću što nas je tadašnje opštinsko rukovodstvo u Bijeljini primilo, što nam je omogućilo opstanak. U roku od tri mjeseca uspjeli smo se organizovati u Bijeljini i nastaviti sa radom“,kazao je Milan Prica.
Momčilo Kokić je opisao da je preseljenje trajalo od 21. novembra do sredine februara, uključujući oko četiri stotine radnika u Rajlovcu koji su cijeli rat proveli na prvoj liniji. Prema ranije definisanom rezervnom planu, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma odlučeno je da se preduzeće premjesti u Bijeljinu.
Kokić je objasnio da su u vrlo kratkom roku iz Rajlovca iseljeni i radnici sa porodicama, kao i oprema „Orla“. Za transport je korišteno 1.250 kamiona i drugih prevoznih sredstava, pri čemu je jedna mašina putovala sedamnaest dana, a tokom puta je promijenjeno 18 guma. Poseban izazov predstavljala je pedesettonska presa čiji je temelj pet metara u zemlji, dok su januar i februar bili izuzetno hladni, a dizalice i viljuškari dodatno otežavali transport. Ipak, Kokić je naglasio da je preseljenje u Bijeljinu uspješno završeno.
Semberija info
Kod spomenika poginulim radnicima „Orla“, uz prisluženje svijeća, služen je parastos i položeni su vijenci i cvijeće u znak trajnog sjećanja i poštovanja prema poginulim i preminulim radnicima, onima koji su dali nemjerljiv doprinos očuvanju i nastavku rada kompanije „Orao“ u izuzetno teškim istorijskim okolnostima.
Dragan Lontoš, predsjednik Sindikalne organizacije „Orao“ a.d., istakao je danas, predstavljajući rezultate rada preduzeća, da su za remont turbomlaznih motora „Orao“ trenutno najznačajniji klijenti Ratno vazduhoplovstvo Vojske Srbije i Ratno vazduhoplovstvo Republike Indije.
-Pružamo usluge svim domaćim proizvođačima kada su u pitanju različiti rezervni dijelovi i komponente, vršimo galvansku zaštitu metalnih elemenata, a u okviru naših laboratorija obavljamo baždarenje pumpi, sistema, mašina i drugih postrojenja“,rekao je Lontoš.
Tomislav Paunić, predsjednik Boračke organizacije u preduzeću „Orao“ a.d., istakao je da je tokom Odbrambeno-oslobodilačkog rata dvadeset i tri radnika ovog preduzeća položilo svoje živote za odbranu i opstanak Republika Srpska.
-Tokom rata sedamdeset naših radnika je zadobilo povrede. To su bile velike žrtve. Ipak, u proteklih trideset godina mnogo toga je izgrađeno, sačuvano i unaprijeđeno. Nadam se da će “Orao” i nakon nas nastaviti sa radom, te da će mladi ljudi dolaziti ovdje da rade. Naša sudbina je bila takva da smo morali ratujući, sve premjestiti na novu lokaciju i početi gotovo ispočetka. Zadovoljan sam onim što je postignuto, ali uvijek ima prostora za napredak. Nova generacija, uključujući i našu djecu, dolazi da doprinosi radu preduzeća. Porodice poginulih radnika su dobile stambeno zbrinjavanje“, rekao je Tomislav Paunić.
Milan Prica je obavljao funkciju direktora „Orla“ od aprila 1992. do kraja 2019. godine, ukupno dvadeset i sedam godina. On ističe da mu i danas izaziva bol prisjećanje na egzodus sarajevskih Srba i teškoće koje su tada ljudi sa područja Sarajeva morali preživjeti.
-Tokom rata branili smo teritoriju kao jedinica Vojska Republike Srpske i uspjeli sačuvati prostor, ali je potom, odlukom jednog potpisa, bilo potrebno da napustimo Sarajevo. To je bio ogroman udarac za sve nas koji smo u Sarajevu rođeni, odrasli i formirali svoje porodice, i o tome ne mogu govoriti bez snažnih emocija. Bio sam zadužen za „Orao“ i vodio ga vojnički i stručno. Egzodus sarajevskih Srba zaslužuje da bude zabilježen u historiji, kao primjer naroda koji je prisilno krenuo sa svoje djedovine u nepoznato. Mi u „Orlu“ smo se dobro organizovali i uspjeli prebaciti svu opremu iz Sarajeva. Imali smo sreću što nas je tadašnje opštinsko rukovodstvo u Bijeljini primilo, što nam je omogućilo opstanak. U roku od tri mjeseca uspjeli smo se organizovati u Bijeljini i nastaviti sa radom“,kazao je Milan Prica.
Momčilo Kokić je opisao da je preseljenje trajalo od 21. novembra do sredine februara, uključujući oko četiri stotine radnika u Rajlovcu koji su cijeli rat proveli na prvoj liniji. Prema ranije definisanom rezervnom planu, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma odlučeno je da se preduzeće premjesti u Bijeljinu.
Kokić je objasnio da su u vrlo kratkom roku iz Rajlovca iseljeni i radnici sa porodicama, kao i oprema „Orla“. Za transport je korišteno 1.250 kamiona i drugih prevoznih sredstava, pri čemu je jedna mašina putovala sedamnaest dana, a tokom puta je promijenjeno 18 guma. Poseban izazov predstavljala je pedesettonska presa čiji je temelj pet metara u zemlji, dok su januar i februar bili izuzetno hladni, a dizalice i viljuškari dodatno otežavali transport. Ipak, Kokić je naglasio da je preseljenje u Bijeljinu uspješno završeno.
Semberija info
