:: Semberija INFO ::

 

SJEĆANjE NA GLUMICU RADMILU SAVIĆEVIĆ (VIDEO)


Na današnji dan, 1926. godine rođena je jedna od naših najvećih glumica, legendarna Radmila Savićević.
Rada Savićević je bila simbol srpskog naroda, koji je i danas pamti po legendarnim ulogama u kojima je bila neprikosnovena.

Čuvena Majka Vuka, neprevaziđena Žarka, legendarna Riska, neponovljiva gospođa ministarka, samo su neke od antologijskih rola kojima je Radmila Savićević stekla besmrtnost.

Radmila Savićević rođena je kao Radmila Milenković 8. februara 1926. godine u Kruševcu.

– Krštena sam poslije sedam godina jer nisu htjeli da me prime u školu dok nisam bila krštena. To je bio uslov za to vrijeme. To je bilo strašno. Mog mlađeg brata i mene tata nije htio da krsti, tada nismo razumjeli zašto, valjda iz nekih svojih uvjerenja. Moj otac je čak zbog toga morao da ode i da ostavi moju majku sa troje djece bez igdje ičega. Ali majke su uvijek majke izbore se do kraja. Mi smo imali jedno lepo, siromašno djetinjstvo. Ono je bilo toplo, ljudski – prisjetila se davne 1992. godine. Radmila Savićević za emisiju “Veče sa zvezdama”.


Radmila je završila Žensku zanatsku školu jer majka nije imala mogućnosti da joj pruži školovanje u Gimnaziji u kojoj su išla djeca bogataša. Kako je znala da joj ne može priušti odlazak na studije, majka ju je usmjerila da završi žensku stručnu spremu, kako bi imala svoj zanat i time obezbijedila sebi siguran hljeb. Majka je željela da Rada bude šnajderka, i da joj, kad dođe vrijeme, preda mašinu u miraz i uda je.

– Moja majka bila je velika žena, sama je podigla troje djece. Imala je čudnu, strahovitu energiju, za nju nije postojalo nemoguće. I da nisam glumica, nikada ne bih mogla da sjedim kod kuće, nego bih morala nešto dinamično da radim, stvorim, da ne bude: “Jao, ja nemam. Morala bih nešto da uradim, ja sam od tih žena”, rekla je Savićevićeva u jednom od rijetkih intervjua koje je dala.


Ova talentova glumica sjeća se da je i poslije oslobođenja teško živjela.

– Moja majka je bila šnajderka, ali poslije oslobođenja je teško mogla da zarađuje. Ja sam išla na okopavanje kukuruza. Odmah sam organizovala kulturno društvo, pa tako nisam okopavala kukuruz. Akcija je trajala mjesec dana. Organizovala sam omladinsko pozorišta, Đuza, Čkalja, moj čovjek (Boža Savićević). To omladinsko pozorištve, prerastalo u gradsko pozorište – rekla je tada Rada Savićević.

Popularna Riska iz serije “Srećni ljudi”, osvojila je srca televizijskih gledalaca širom nekadašnje Jugoslavije.

Prvog aprila 1959. postala je stalni član Okružnog pozorišta u Kruševcu i već prvog maja debitovala je u predstavi Roditeljski dom Valentina Katajeva, u kojoj je tumačila lik Marije Martinove. U toku narednih osam godina odigrala je skoro sedamdeset uloga u dramskom repertoaru ovog teatra, a poslije premijerne izvedbe predstave Kola mudrosti, dvoja ludosti uslijedio je angažman u Narodnom pozorištu u Nišu, ali ju je Komitet Komunističke partije ubrzo vratio u rodni Kruševac uz obrazloženje: “Zašto bi Rada zabavljala Nišlije kad može i naše”. Član Narodnog pozorišta u Nišu postaje 1955. i do 1970, koliko je tamo bila, ostvarila je više od pedeset uloga.

Tada dolazi do preokreta u njenoj karijeri, koji je za nju predstavljao, kako je sama govorila, novi početak.

– Ukupno 25 godina vukla sam, radila, stvarala i došla kao gotova glumica u Beograd, sve zaboravila i počela ispočetka – rekla je Radmila 1993. u intervjuu za TV Novosti.

Član Beogradskog dramskog pozorišta postala je 1970. odakle je 1986. otišla u penziju sa ukupnim radnim stažom od četrdeset godina, ali njena profesionalna karijera time nije okončana. Doživjela je i zlatni jubilej – pola vijeka na sceni. Osim u matičnom pozorištu, igrala je u Jugoslovenskom dramskom.

Radmila je u ljubavi sreću pronašla kraj Božidara Bože Savićevića kojeg je upoznala na kruševačkom korzou. Kako govore njeni bližnji supruga nikada nije zvala ni po imenu ni kao muža nego kao “moj čovjek”.

– Otići iz svog rodnog grada, ostaviti svoje majke, svoje kuće, mi smo bili izvor zarade kojima su njima omgućavali da svoje dane bolje prožive. To je bilo strašno. Mi smo otišli. Ljubiša Ružić je ponudio mom čovjeku da dođemo u Niš. Mi smo pošli. Nismo imali stan, ništa. Glumci su u svim varijantama bili sirotinja. Ne želim se. Ja sam svoji život sam htjela onako kako sam htjela – rekla je tada Savićevićeva i dodala:


Radmila je uvijek željela pravdu. Nikada nije u ničemu posustajala. A, jednu stvar kod ljudi je teško podnosila – mržnju.

– Imam utisak kada bi svi ljudi u ovoj našoj zemlji samo pet dana rekli: “Neću nikoga da mrzim, da bi sve bilo dobro”, drhtavim glasom kroz suze je rekla tada Radmila Savićević za emisiju “Veče sa zvezdama” 1992. godine.
U harmoničnom braku sa Božidarom Savićevićem dočekala je starost, sve dok ih Radmilina smrt nije rastavila. Umrla je 8. novembra 2001, a sahranjena je četiri dana nakon toga na Novom groblju u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana.

Njen čovjek, kako ga je zvala, Božidar Savićević poživio je tek nešto više od godinu dana i umro je 25. januara 2003.

(srpskainfo.com)