U okviru obilježavanja „Bitke za Banj brdo“: Pomen i parastos za srpske junake
Izvor: Semberija info / Lj. Ljubojević
Povodom pogibije 33 borca Druge majevičke brigade tokom proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata na Banj brdu, na Majevici, danas je služen parastos i obavljen pomen poginulim borcima ove brigade ispred spomen-obilježja na Gradskom groblju Pučile.
Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske istakao je da se pomen poginulim borcima Vojske Republike Srpske i ove godine tradicionalno obilježava ispred simbola stradanja i žrtve, ali i simbola slobode, herojstva i junaštva.
„Tu smo da odamo počast, da se sjetimo naše poginule braće, kako onih koji su poginuli na današnji dan, 21. aprila 1993.godine, tako i svih onih koji su ugradili svoje živote u temelje Republike Srpske, onih koji su bili najhrabriji među nama. Naša je obaveza da ih se sjetimo, da kulturu sjećanja prenosimo na mlađe generacije. Dok se budemo njih sjećali, živjeće i sloboda za koju su oni dali svoje živote, a sigurno i Republika Srpska. Obaveza je svih nas da se uozbiljimo, ujedinimo i složimo i da Republiku Srpsku sačuvamo i zbog njih i zbog nas i zbog budućih pokoljenja“.
Ostojić je izjavio da je ovo prilika da se postavi i pitanje široj međunarodnoj javnosti, zbog čega Srbi sateritorije danas žive u Bijeljini, Brčkom, Zvorniku, širom Republike Srpske, ali i u brojnim prekookeanskim zemljama.
„Zbog čega oni danas ne žive na svojim vijekovnim ognjištima, zbog čega su ih morali napustiti 1992. godine? Pitamo, da li su oni svoja vijekovna ognjišta napustili iz čistog hira, kao i fabrike u kojima su radili ili ih je neko protjerao sa njihovih imanja. Zbog čega ih je neko protjerao? Vjerovatno, kako je Konaković izjavio, zato što nisu bili dobre komšije. Protjerali su ih dojučerašnje komšije, Muslimani i Hrvati, samo zbog toga što su bili Srbi. Očišćeno je jedno kompletno područje na kojem su Srbi vijekovima živjeli. Nije to, izgleda, nikakav zločin. Vjerovatno, da su protjerani Muslimani, onda bi to bio zločin i genocid. Upravo se pokušava stvoriti narativ i neko želi da nas na silu ubijedi da smo mi genocidna nacija, da smo mi genocidan narod. Ustvari, postoji samo jedna istina koja je za nas prihvatljiva, a to je istina da je ovdje bio građanski rat koji mi nismo nametnuli. Nametnuo ga je neko drugi. Da nam se ne bi dešavalo ono što nam se dešavalo kroz cijeli dvadeseti vijek, morali smo se boriti, rame uz rame, i braniti Republiku Srpsku, kako bismo stvorili entitet u kojem ćemo moći slobodo da živimo. Nažalost, svaki rat nosi stradanja. Stradanja je bilo i na jednoj i na drugoj i na trećoj strani. Nažalost, bilo je i zločina na svim stranama i to je ono što možemo prihvatiti. Sve ostalo nećemo prihvatiti nikada i dužni smo da se okupljamo na ovakvim mjestima i da buduće generacije učimo o tome šta je prava istina“, izjavio je Radan Ostojić, naglasivši da se pred Spomen–kompleksom sa tri spomenika mogu izvući i neke istorijske poruke i pouke.
„Na tom mjestu je Spomenik nastradalima u Tuzlanskoj koloni, onima koji su napuštali Tuzlu i koji su nevino nastradali, spomenik nastradalima iz Potpeći i Tinje, koji su nekoliko mjeseci bili u neprijateljskom okruženju, kao i spomenik nastradalim vojnicima na Banj brdu. Ogroman pritisak se i danas vrši na Srbe da priznaju nekakav genocid koji nisu počinili i Srbi to neće prihvatiti“, poručio je Radan Ostojić.
Radoslav Ostojić, savjetnik gradonačelnika Ljubiše Petrovića izjavio je da su poginuli borci Druge majevičke brigade u aprilu 1993. godine branili Semberiju i Majevicu, kao i cijelu Republiku Srpsku.
„Majevica je tokom rata bila neprobojan bedem i na tom području se branila kompletna Republika Srpska. Muslimanske snage nisu uspjele prepoloviti Republiku Srpsku na dva dijela. Treba da se sjećamo imena svakog poginulog borca, svih onih koji su poginuli na Banj brdu i širom Republike Srpske. Svaki od njih je dao veliku žrtvu i ugradio svoj život u temelje Repuiblike Srpske. Na nama i njihovim potomcima ostaje da ih se sjećamo i da gradimo bolju i napredniju Republiku Srpsku“, poručio je Ostojić.
Borivoje Đokić, potpukovnik, ratni komandant Prvog bataljona Druge majevičke brigade podsjetio je da je na današnji dan izvršen napad na dijelove komande Prvog bataljona Druge majevičke brigade.
„Bili smo na srpskoj teritoriji i branili smo oko 3.000 stanovnika na tom području. Branili smo se na svojoj teritoriji, a podnijeli smo ogromne žrtve. Napad je izveden Vaskrs, naš najveći praznik. Danas dajemo pomen našim junacima, sjećamo se njihovih žrtava“, poručio je Borivoje Đokić.
Milenko Mićanović, iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka, dijete palog borca, izjavio je da ovo udruženje pokušava što dostojanstvernije i što masovnije obilježiti ovakve događaje.
„Želimo da se ovo nikada ne zaboravi i da nikada ne padnu u zaborav naši heroji“, poručio je Mićanović.
Branislav Šušljik kaže da se ponosi činjenicom da je sin poginulog srpskog borca koji je dao svoj život za Republiku Srpsku.
„Tada sam bio dijete i imao sam deset godina. Danas odajemo počast svim srpskim borcima koji su poginuli na Banj brdu. Odajemo počast i svim srpskim borcima koji su svojim životima branili temelje Republike Srpske, kao i svim civilima, djeci i starcima koji su žrtve muslimansko - hrvatske agresije na Republiku Srpsku i srpski narod. Naša sveta dužnost je da branimo i da nikada ne dovedemo u pitanje postojanje Republike Srpske. Za nju su živote dali naši očevi, naši vojnici, svi oni na koje smo danas ponosni“, naglasio je Branislav Šušljik.
Povodom pogibije 33 borca Druge majevičke brigade tokom proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata na Banj brdu, na Majevici, danas je služen parastos i obavljen pomen poginulim borcima ove brigade ispred spomen-obilježja na Gradskom groblju Pučile.
Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske istakao je da se pomen poginulim borcima Vojske Republike Srpske i ove godine tradicionalno obilježava ispred simbola stradanja i žrtve, ali i simbola slobode, herojstva i junaštva.
„Tu smo da odamo počast, da se sjetimo naše poginule braće, kako onih koji su poginuli na današnji dan, 21. aprila 1993.godine, tako i svih onih koji su ugradili svoje živote u temelje Republike Srpske, onih koji su bili najhrabriji među nama. Naša je obaveza da ih se sjetimo, da kulturu sjećanja prenosimo na mlađe generacije. Dok se budemo njih sjećali, živjeće i sloboda za koju su oni dali svoje živote, a sigurno i Republika Srpska. Obaveza je svih nas da se uozbiljimo, ujedinimo i složimo i da Republiku Srpsku sačuvamo i zbog njih i zbog nas i zbog budućih pokoljenja“.
Ostojić je izjavio da je ovo prilika da se postavi i pitanje široj međunarodnoj javnosti, zbog čega Srbi sateritorije danas žive u Bijeljini, Brčkom, Zvorniku, širom Republike Srpske, ali i u brojnim prekookeanskim zemljama.
„Zbog čega oni danas ne žive na svojim vijekovnim ognjištima, zbog čega su ih morali napustiti 1992. godine? Pitamo, da li su oni svoja vijekovna ognjišta napustili iz čistog hira, kao i fabrike u kojima su radili ili ih je neko protjerao sa njihovih imanja. Zbog čega ih je neko protjerao? Vjerovatno, kako je Konaković izjavio, zato što nisu bili dobre komšije. Protjerali su ih dojučerašnje komšije, Muslimani i Hrvati, samo zbog toga što su bili Srbi. Očišćeno je jedno kompletno područje na kojem su Srbi vijekovima živjeli. Nije to, izgleda, nikakav zločin. Vjerovatno, da su protjerani Muslimani, onda bi to bio zločin i genocid. Upravo se pokušava stvoriti narativ i neko želi da nas na silu ubijedi da smo mi genocidna nacija, da smo mi genocidan narod. Ustvari, postoji samo jedna istina koja je za nas prihvatljiva, a to je istina da je ovdje bio građanski rat koji mi nismo nametnuli. Nametnuo ga je neko drugi. Da nam se ne bi dešavalo ono što nam se dešavalo kroz cijeli dvadeseti vijek, morali smo se boriti, rame uz rame, i braniti Republiku Srpsku, kako bismo stvorili entitet u kojem ćemo moći slobodo da živimo. Nažalost, svaki rat nosi stradanja. Stradanja je bilo i na jednoj i na drugoj i na trećoj strani. Nažalost, bilo je i zločina na svim stranama i to je ono što možemo prihvatiti. Sve ostalo nećemo prihvatiti nikada i dužni smo da se okupljamo na ovakvim mjestima i da buduće generacije učimo o tome šta je prava istina“, izjavio je Radan Ostojić, naglasivši da se pred Spomen–kompleksom sa tri spomenika mogu izvući i neke istorijske poruke i pouke.
„Na tom mjestu je Spomenik nastradalima u Tuzlanskoj koloni, onima koji su napuštali Tuzlu i koji su nevino nastradali, spomenik nastradalima iz Potpeći i Tinje, koji su nekoliko mjeseci bili u neprijateljskom okruženju, kao i spomenik nastradalim vojnicima na Banj brdu. Ogroman pritisak se i danas vrši na Srbe da priznaju nekakav genocid koji nisu počinili i Srbi to neće prihvatiti“, poručio je Radan Ostojić.
Radoslav Ostojić, savjetnik gradonačelnika Ljubiše Petrovića izjavio je da su poginuli borci Druge majevičke brigade u aprilu 1993. godine branili Semberiju i Majevicu, kao i cijelu Republiku Srpsku.
„Majevica je tokom rata bila neprobojan bedem i na tom području se branila kompletna Republika Srpska. Muslimanske snage nisu uspjele prepoloviti Republiku Srpsku na dva dijela. Treba da se sjećamo imena svakog poginulog borca, svih onih koji su poginuli na Banj brdu i širom Republike Srpske. Svaki od njih je dao veliku žrtvu i ugradio svoj život u temelje Repuiblike Srpske. Na nama i njihovim potomcima ostaje da ih se sjećamo i da gradimo bolju i napredniju Republiku Srpsku“, poručio je Ostojić.
Borivoje Đokić, potpukovnik, ratni komandant Prvog bataljona Druge majevičke brigade podsjetio je da je na današnji dan izvršen napad na dijelove komande Prvog bataljona Druge majevičke brigade.
„Bili smo na srpskoj teritoriji i branili smo oko 3.000 stanovnika na tom području. Branili smo se na svojoj teritoriji, a podnijeli smo ogromne žrtve. Napad je izveden Vaskrs, naš najveći praznik. Danas dajemo pomen našim junacima, sjećamo se njihovih žrtava“, poručio je Borivoje Đokić.
Milenko Mićanović, iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka, dijete palog borca, izjavio je da ovo udruženje pokušava što dostojanstvernije i što masovnije obilježiti ovakve događaje.
„Želimo da se ovo nikada ne zaboravi i da nikada ne padnu u zaborav naši heroji“, poručio je Mićanović.
Branislav Šušljik kaže da se ponosi činjenicom da je sin poginulog srpskog borca koji je dao svoj život za Republiku Srpsku.
„Tada sam bio dijete i imao sam deset godina. Danas odajemo počast svim srpskim borcima koji su poginuli na Banj brdu. Odajemo počast i svim srpskim borcima koji su svojim životima branili temelje Republike Srpske, kao i svim civilima, djeci i starcima koji su žrtve muslimansko - hrvatske agresije na Republiku Srpsku i srpski narod. Naša sveta dužnost je da branimo i da nikada ne dovedemo u pitanje postojanje Republike Srpske. Za nju su živote dali naši očevi, naši vojnici, svi oni na koje smo danas ponosni“, naglasio je Branislav Šušljik.
