Načalstvujući Crkvom u našoj Episkopiji, Episkop Fotije je osnovao Izdavačku kuću "Sinaj" i Dobrotoljubivo udruženje Bogorodice Trojeručice. Njihovo osnivanje znakovito ukazuje na etos našeg Episkopa i prioritete njegovog djelanja. Poznato je da teško može biti riječi o plodotvornoj misiji Crkve bez pisane riječi. Uostalom, ne uči li nas tome biblijska povijest, jer se izraz iskustva opštenja Boga i čovjeka prenosio na papir. Sveti Jovan Zlatousti nas uči da je nastajanje svetopisamskih spisa posljedica grijehopada, budući da je prestalo neposredno susretanje Gospoda i čovjeka, a kakvo nas očekuje u Vijeku koji dolazi. Međutim, u iščekivanju Carstva pisana riječ je neophodna, tako da nam je naša izdavačka kuća podarila niz izuzetnih naslova, od kojih treba izdvojiti djela dvije pjesničke zbirke našeg Episkopa ''Pesma Osmom danu'' i ''Večnost mi treba'', klasično svetootačko djelo ''Mistagogija o Duhu Svetome'' iz pera Svetog Fotija Velikog, ''Georgije Florovski: ruski intelektualac i pravoslavni bogoslov" pisca Endrua Blejna,  kao i zbornik ''Ekumenizam'' Georgija Florovskog. Poseban događaj izdavačke djelatnosti naše Episkopije je publikovanje Monografije o dvadeset godina episkopske službe Vladike Fotija, a koju je priredilo Sestrinstvo manastira Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini.

Kada je riječ o Dobrotoljubivom udruženju Bogorodice Trojeručice, naša Episkopija je u liku Episkopa Fotija odlučila da slijedi jedini etos kojim Crkva jeste Crkva: etos u kojem je patnja drugog moja patnja i u kojem nije izvodljivo okrenuti lice od stradajućeg brata, a ostati u zagrljaju Gospodnjem.
 

Takođe, ne smije se prenebregnuti da je uloga Episkopa Fotija u uvođenju bogoslovlja Crkve u srednjoškolski sistem obrazovanja vjerovatno odlučujuća, ali temeljnije ocjene valja ostaviti za neki potonji jubilej.
Episkop Fotije je učinio velika pregnuća u svom dosadašnjem upravljanju našom Episkopijom ka obećanom Novom Nebu i Novoj Zemlji. Iskušenja nisu zanemarljiva, posebno u kontekstu aktuelne pandemije virusa Kovid19, koja je donijela mnoga pitanja na koja bogoslovlje i praksa Crkve i dalje traže bogodostojne odgovore. Episkop Fotije, svojim sveštenosluženjima i poukama širom naše Episkopije, kao i intervjuima u elektronskim i štampanim medijima nije dozvolio da povjereno mu slovesno stado potone u bezdan beznadežnosti i zahtjevima ovoga svijeta, koji ne zna da su zdravlje i bolest, život i smrt, vrijeme i vječnost u ruci Gospodnjoj.
 
Dolgodenstvuj, Preosvećeni Vladiko, na mnogaja ljeta!

(EPARHIJA ZVORNIČKO-TUZLANSKA)