RADIŠA RIKANOVIĆ IZ SEMBERSKOG SELA BRODAC: Obrađuje 82 hektara zemljišta
.jpg)
Među rekorderima, kada je u pitanju površina obradivog zemljišta u Semberiji koje svake godine ore i sije, svakako je Radiša Rikanović (48) iz semberskog sela Brodac. Radiša, otac troje djece, obrađuje oko 82 hektara zemljišta.
Na Radišinom imanju trenutno se može vidjeti kompletan vozni park, kada je u pitanju poljoprivredna mehanizacija. Sve to pomalo podsjeća na nekadašnja velika poljoprivredna dobra ili poljoprivredne zadruge koje je opsluživalo na desetine radnika.
-U selu Brodac, osim Mlinsko – prerađivačkog preduzeća „Dukat“, obrađujem najveću površinu zemljišta. Jednog radnika angažujem tokom cijele godine na imanju, dvojicu radnika angažujem tokom sezone. Pomaže mi pomalo sin Živojin i supruga Gordana. Na farmi trenutno imamo 24 muzne krave, petnaest bikova, devet junica, telad, dakle, više od pedeset grla stoke. Tokom godine moramo obezbijediti ogromnu količinu stočne hrane. Što se tiče poljoprivredne mehanizacije, imamo pet traktora, tri kombajna, skip, berače kukuruza, odnosno sve ono što je neophodno da bi se zasijalo, požnjelo, obralo i uskladištilo u ambare“.
Radiša Rikanović kaže da za njega, praktično, i nema pauze tokom godine. Kada završi radove na njivi, čeka ga farma. Ulaganja u proizvodnju su ogromna. Samo za proljetnu sjetvu, izračunao je, u prosjeku mu treba oko 30.000 KM.
- Ukoliko se upustim u bilo kakve kalkulacije, često ostajem bez teksta i bez ikakvog komentara. Za stotinu kilograma kukuruza ili pšenice trenutno se može kupiti desetak litara nafte. To nikada nije tako bilo, jer su cjenovni pariteti narušeni. Prije petnaestak godina, u januaru, kukuruz (100 kg) koštao je 36 KM. Tada je i stotinu kilograma vještačkog đubriva koštalo 36 KM. Za 1,2 tone pšenice nekada se mogao kupiti novi automobil „jugo“. Danas ta količina pšenice košta oko 3.000 KM. Svi pariteti su narušeni i na zemlji je postalo izuzetno teško živjeti i privređivati. Došlo je vrijeme kada više razmišljamo o prekidu proizvodnje hrane, nego li o zadržavanju postojećih površina ili o njihovom povećavanju. U prošloj godini smo bili na čistoj nuli, jer su podzemne vode uništile oko 170 dunuma zasijane pšenice koju sam morao presijavati“, kaže Radiša Rikanović koji proizvodi pšenicu, kukuruz, soju i zob, žitarice koje koristi za pripremu stočne hrane. Radiša već sada razmišlja da se u dogledno vrijeme posveti isključivo ratarskoj proizvodnji, te da ugasi stočarsku proizvodnju.
Na Radišinom imanju trenutno se može vidjeti kompletan vozni park, kada je u pitanju poljoprivredna mehanizacija. Sve to pomalo podsjeća na nekadašnja velika poljoprivredna dobra ili poljoprivredne zadruge koje je opsluživalo na desetine radnika.
-U selu Brodac, osim Mlinsko – prerađivačkog preduzeća „Dukat“, obrađujem najveću površinu zemljišta. Jednog radnika angažujem tokom cijele godine na imanju, dvojicu radnika angažujem tokom sezone. Pomaže mi pomalo sin Živojin i supruga Gordana. Na farmi trenutno imamo 24 muzne krave, petnaest bikova, devet junica, telad, dakle, više od pedeset grla stoke. Tokom godine moramo obezbijediti ogromnu količinu stočne hrane. Što se tiče poljoprivredne mehanizacije, imamo pet traktora, tri kombajna, skip, berače kukuruza, odnosno sve ono što je neophodno da bi se zasijalo, požnjelo, obralo i uskladištilo u ambare“.
Radiša Rikanović kaže da za njega, praktično, i nema pauze tokom godine. Kada završi radove na njivi, čeka ga farma. Ulaganja u proizvodnju su ogromna. Samo za proljetnu sjetvu, izračunao je, u prosjeku mu treba oko 30.000 KM.
- Ukoliko se upustim u bilo kakve kalkulacije, često ostajem bez teksta i bez ikakvog komentara. Za stotinu kilograma kukuruza ili pšenice trenutno se može kupiti desetak litara nafte. To nikada nije tako bilo, jer su cjenovni pariteti narušeni. Prije petnaestak godina, u januaru, kukuruz (100 kg) koštao je 36 KM. Tada je i stotinu kilograma vještačkog đubriva koštalo 36 KM. Za 1,2 tone pšenice nekada se mogao kupiti novi automobil „jugo“. Danas ta količina pšenice košta oko 3.000 KM. Svi pariteti su narušeni i na zemlji je postalo izuzetno teško živjeti i privređivati. Došlo je vrijeme kada više razmišljamo o prekidu proizvodnje hrane, nego li o zadržavanju postojećih površina ili o njihovom povećavanju. U prošloj godini smo bili na čistoj nuli, jer su podzemne vode uništile oko 170 dunuma zasijane pšenice koju sam morao presijavati“, kaže Radiša Rikanović koji proizvodi pšenicu, kukuruz, soju i zob, žitarice koje koristi za pripremu stočne hrane. Radiša već sada razmišlja da se u dogledno vrijeme posveti isključivo ratarskoj proizvodnji, te da ugasi stočarsku proizvodnju.
