Već negdje u aprilu, početkom maja, pogotovo tokom ljeta i jeseni, na bijeljinskoj Zelenoj pijaci po tezgama se ranijih godina jasno mogla uočiti razlika između povrća koje je proizvedeno na domaćim njivama i onog koje je stiglo iz uvoza. Ako ni po čemu drugom, onda se domaće moglo prepoznati po kvalitetu i nižim, pristupačnijim cijenama. Sada je ono obilježeno i jasnim natpisima u gajbicama.
​


U posljednje vrijeme razlike su izbrisane, tako da je teško prepoznati ono što je proizvedeno u domaćim plastenicima i na otvorenim površinama, od onoga što je uvezeno iz Turske, Italije, Albanije, Grčke.

Kraj je aprila, a na bijeljinskoj Zelenoj pijaci na prste jedne ruke mogu se pobrojati proizvodi iz domaće produkcije. Na tezge je stigla salata, mladi luk, špinat, rani krastavac. Rani krompir je stigao iz Hercegovine, kao i jagoda, čija je cijena 10 KM po kilogramu.



Zanimljivo je da kilogram domaćeg ranog krastavca, proizvedenog u crnjelovačkim plastenicima, koji su mjesecima zagrijavani, košta četiri KM na pijaci, dok uvozni paradajz iz Turske i Italije košta 3,5 KM po kilogramu. Činjenica je, kažu trgovci i proizvođači povrća, da domaći proizvođači nemaju podsticaje i stimulacije za svoju proizvodnju kao što to imaju proizvođači u evropskim i mediteranskim zemljama. Zbog toga oni još dugo neće biti  biti konkurentni inostranim proizvođačima povrća, kako po proizvedenim količinama, tako i po otkupnim cijenama svojih proizvoda.



Semberija info