POEZIJA JE NEKA VRSTA SAMOPREDSTAVLjANjA I SAMOSPOZNAJE
Bijeljinka Jelena Kalajdžija, bibliotekar u Narodnoj biblioteci “Filip Višnjić”, dobitnica je ovogodišnje književne nagrade za mlade pjesnike “ Novica Tadić” koju dodjeljuje, na inicijativu Ministarstva kulture i informisanja Srbije, Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. U obrazloženju stručnog žirija, nakon čitanja rukopisa “Nisposlati sebesvoj”, navedeno je da ga “odlikuje pjesnički glas u kojem su prepleteni erudtini naboj, igra i ironija, sve do autoironije”.
Jelena je rođena u Pakracu u Hrvatskoj, školovala se u Donjem Milanovcu i Smederevu, a Filozofski fakultet - Katedra za srpsku književnost i jezik, završila je u Novom Sadu, gdje je uspješno odbranila i master rad.
Jelena kaže da je teško samopredstavljati sebe kada se bavite riječima.
“Ono što radite, to vas onda i predstavlja. Da li je ovjenčano nagradom, ne igra mnogo, jer živjeti književnost ne uzdrmava stvaralačku energiju, više ili manje, u odnosu na to. Stvaranje traje i nikada ne prestaje. Manje ili više uspješno. Svakako, do mjere kada stojite iza onoga što kanite dati javno. Poezija jeste neka vrsta samopredstavljanja, samospoznaje, spoznaje društva, mašte, svakodnevnih sudara sa stvarnošću, ali i sveukupnim korelatima interesovanja, kroz druge umjetnosti, istoriju, pa, čak, i onu imaginativnu transmisiju anticipacije. Volim anonimne konkurse, nekako ničim ne asociraju na korupciju u koju smo danas uglibani do balčaka. Prvi podstrijeh u tom smislu došao je prošle godine kada je zbirka “Šarenokosci: upletene priče o slobodi” bila u finalu za prvu knjigu proze beogradskog “Trećeg trga”, a kasnije i konkursa Društva članova Matice srpske u Crnoj Gori. Onda poradite na poetici, da vidite gdje je “kvar”.
Jelena ističe da je i ona, kao književni konzument i stvaralac u jednom trenutku na liniji recipijenta, za djecu i odrasle, u drugom se javljaju žanrovska usmjerenja.
“Zahvaljujući mojim vazda divnim konsultantima, kada je u pitanju bilo koji oblik pisanja, bilo da je u pitanju književna kritika, bibliotekarstvo ili stvaralački poriv, a tu moram istaći Ivanu Mijić Nemet, Jelenu Marićević Balać, Slobodana Vladušića i dakako Ljiljanu Pešikan – Ljuštanović, te sam rukopise dovela do njihovih krajnjih potencijala. Novica Tadić je pjesnik patine i onog demonizovanog iskustva koje vam svjedoči upravo o sljepilu za svu dobrotu čovjeka koju je tim načinom posvjedočio. Prvu zbirku objavio je u trideset i petooj godini, pa tako i ovaj konkurs Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, pod okriljem Ministarstva kulture i informisanja Srbije, ima taj gornji limit.
To su moje godine. Zato, simbolički, mislim da je za zbirku došla zrelost. Osim mene, laureati za ovu godinu su i Velimir Knežević i Tijana Sladoje. Dobro je biti u dobrom društvu. Takođe, ne treba zaboraviti da je prošle godine ovaj prestiž u Republiku Srpsku donijela Vladana Perlić. Drago mi je da je moja zbirka ponovni razlog da plaketa sa likom ovog velikog pjesnika dođe ponovo u naše granice, ali i da se ovim jača zajednički srpski kulturni prostor”, kaže Jelena Kalajdžija, ističući da je itekako važna povratna informacija, jer, kako kaže, ako ona ne postoji, zapravo ništa niste rekli.
“Nije pukla puška. Zato se ne libim da objavim tekst na ma koju temu, ako smatram da ona ćuti u sjeni intencionalnog neprepoznavanja, jer kada nešto ne želite u javnosti, onda o tome ćutite. Danas, rekla bih, ćuti se i previše, iako se konstantno nezaklapa: frivolnostima i bordelu smo otvorili vrata i apsolutno prećutali da smo ljudi upravo, jer smo misleća bića. Nisam ćutolog. Zbirka će biti objavljena u ediciji “Prisustva” i nosiće naslov “Prljavi Snješko na usijanoj haubi”, ni malo nježno, je li? Svakako, zadojena poezijom Voje Despotova, Novice Tadića, Vaska Pope, Mije Pavlovića, ranijih Rastka Petrovića, Miloša Crnjanskog, ranog Dušana Matića, teško da možete pjevati drugačije. Poezija u mom slučaju nastaje kao suvišak čitanja i drugih vrsta pisanja, a to je onaj dio intimnog čitanja koje ne možete drugačije da podijelite, sem u stvaralaštvu. Rukopis, kao i zbirka, posvećeni su mom suprugu Igoru, bez kojeg sigurno nikakvo pregalaštvo u umjetnosti ne bi imalo takav lik. Na tome sam zahvalna, razgovarati o umjetnostima, sučeljavati stavove, donositi nove tekstove, jedan je od najvećih darova našeg života, naravno, nakon Irine, Jovana i Magdaline koji su uspješno ukrasili police zajedničkog života”, kaže Jelena Kalajdžija, dobitnica ovogodišnje književne nagrade “Novica Tadić”.
Semberija info
Jelena je rođena u Pakracu u Hrvatskoj, školovala se u Donjem Milanovcu i Smederevu, a Filozofski fakultet - Katedra za srpsku književnost i jezik, završila je u Novom Sadu, gdje je uspješno odbranila i master rad.
Jelena kaže da je teško samopredstavljati sebe kada se bavite riječima.
“Ono što radite, to vas onda i predstavlja. Da li je ovjenčano nagradom, ne igra mnogo, jer živjeti književnost ne uzdrmava stvaralačku energiju, više ili manje, u odnosu na to. Stvaranje traje i nikada ne prestaje. Manje ili više uspješno. Svakako, do mjere kada stojite iza onoga što kanite dati javno. Poezija jeste neka vrsta samopredstavljanja, samospoznaje, spoznaje društva, mašte, svakodnevnih sudara sa stvarnošću, ali i sveukupnim korelatima interesovanja, kroz druge umjetnosti, istoriju, pa, čak, i onu imaginativnu transmisiju anticipacije. Volim anonimne konkurse, nekako ničim ne asociraju na korupciju u koju smo danas uglibani do balčaka. Prvi podstrijeh u tom smislu došao je prošle godine kada je zbirka “Šarenokosci: upletene priče o slobodi” bila u finalu za prvu knjigu proze beogradskog “Trećeg trga”, a kasnije i konkursa Društva članova Matice srpske u Crnoj Gori. Onda poradite na poetici, da vidite gdje je “kvar”.
Jelena ističe da je i ona, kao književni konzument i stvaralac u jednom trenutku na liniji recipijenta, za djecu i odrasle, u drugom se javljaju žanrovska usmjerenja.
“Zahvaljujući mojim vazda divnim konsultantima, kada je u pitanju bilo koji oblik pisanja, bilo da je u pitanju književna kritika, bibliotekarstvo ili stvaralački poriv, a tu moram istaći Ivanu Mijić Nemet, Jelenu Marićević Balać, Slobodana Vladušića i dakako Ljiljanu Pešikan – Ljuštanović, te sam rukopise dovela do njihovih krajnjih potencijala. Novica Tadić je pjesnik patine i onog demonizovanog iskustva koje vam svjedoči upravo o sljepilu za svu dobrotu čovjeka koju je tim načinom posvjedočio. Prvu zbirku objavio je u trideset i petooj godini, pa tako i ovaj konkurs Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, pod okriljem Ministarstva kulture i informisanja Srbije, ima taj gornji limit.
To su moje godine. Zato, simbolički, mislim da je za zbirku došla zrelost. Osim mene, laureati za ovu godinu su i Velimir Knežević i Tijana Sladoje. Dobro je biti u dobrom društvu. Takođe, ne treba zaboraviti da je prošle godine ovaj prestiž u Republiku Srpsku donijela Vladana Perlić. Drago mi je da je moja zbirka ponovni razlog da plaketa sa likom ovog velikog pjesnika dođe ponovo u naše granice, ali i da se ovim jača zajednički srpski kulturni prostor”, kaže Jelena Kalajdžija, ističući da je itekako važna povratna informacija, jer, kako kaže, ako ona ne postoji, zapravo ništa niste rekli.
“Nije pukla puška. Zato se ne libim da objavim tekst na ma koju temu, ako smatram da ona ćuti u sjeni intencionalnog neprepoznavanja, jer kada nešto ne želite u javnosti, onda o tome ćutite. Danas, rekla bih, ćuti se i previše, iako se konstantno nezaklapa: frivolnostima i bordelu smo otvorili vrata i apsolutno prećutali da smo ljudi upravo, jer smo misleća bića. Nisam ćutolog. Zbirka će biti objavljena u ediciji “Prisustva” i nosiće naslov “Prljavi Snješko na usijanoj haubi”, ni malo nježno, je li? Svakako, zadojena poezijom Voje Despotova, Novice Tadića, Vaska Pope, Mije Pavlovića, ranijih Rastka Petrovića, Miloša Crnjanskog, ranog Dušana Matića, teško da možete pjevati drugačije. Poezija u mom slučaju nastaje kao suvišak čitanja i drugih vrsta pisanja, a to je onaj dio intimnog čitanja koje ne možete drugačije da podijelite, sem u stvaralaštvu. Rukopis, kao i zbirka, posvećeni su mom suprugu Igoru, bez kojeg sigurno nikakvo pregalaštvo u umjetnosti ne bi imalo takav lik. Na tome sam zahvalna, razgovarati o umjetnostima, sučeljavati stavove, donositi nove tekstove, jedan je od najvećih darova našeg života, naravno, nakon Irine, Jovana i Magdaline koji su uspješno ukrasili police zajedničkog života”, kaže Jelena Kalajdžija, dobitnica ovogodišnje književne nagrade “Novica Tadić”.
Semberija info
