MILOŠ PETROVIĆ: ISKUSTVA S PUTOVANjA U SIBIR
Udruženje građana „Sinergija plus“ i neformalno „Društvo autostopera“ organizovali su, četvrti put, „Putologiju“, seriju od četiri putopisna pripovijedanja koja su održana srijedom, u aprilu, u bijeljinskom Muzeju Semberije.
U okviru tog projekta i tridesetčetvorogodišnji Miloš Petrović, bloger iz Bora ( Putuj.RS), koji se primarno bavi web marketingom i promocijom velnes i spa hotela, podijelio je sa zaljubljenicima u putovanja u Bijeljini svoja iskustva iz Sibira, koji je posjetio u dva navrata, u prošloj i početkom ove godine.
„Imao sam sreću da u dvije godine zaredom putujem u Sibir. U prošloj godini putovao sam na sjever Sibira, u grad Norilsk, dok sam u ovoj godini posjetio Krasnojarsk i Bajkalsko jezero, koji se nalaze u južnom dijelu Sibira. Sjever Sibira je toliko daleko i specifičan je po tome što ljeto kod njih traje svega trideset dana, koliko traju proljeće i jesen. Devet mjeseci vlada prava sibirska zima. Bijele noći traju tokom ljeta. Mene je to fasciniralo. Legneš u krevet u 23 sata naveče, a napolju još uvijek dan. Jug Sibira je, opet, potpuno drugačiji. Klima je sličnija našoj, a Bajkal je jedan od najljepših prirodnih fenomena koji sam posjetio do sada. Proputovao sam ukupno oko četrdesetak zemalja“, kaže Miloš Petrović, ističući da bi se ponovo, kada bi bio u prilici, vratio na Bajkalsko jezero, najveći rezervoar pitke vode na svijetu.
Miloš je Sibir posjetio zahvaljujući učešću u projektu „Follow Up Siberia“, koji je finansirala korporacija „Nornickel“, kao dio medijske podrške organizovanju Univerzijade u Krasnojarsku.
„Putovao sam prvi put na sjever Sibira u grupi od šestero blogera iz različitih zemalja. Imao sam sreću da od sibirske zime osjetim samo onih minus 5 sepeni Celizijusovih. Na sjeveru Sibira me posebno dojmilo to što smo bili u prilici da vidimo velike stambene komplekse iz doba komunizma koje su gradili politički zatvorenici, što sam doživio „noć bez noći“ i ukus žive ribe, sa malo luka i začina ( sugodai). Bili smo u tradicionalnim šatorima u kojima, u tundrama sjevera, žive lokalna plemena: Dolgani, Neneti, Nganasi i Eneti. U januaru ove godine posjetio sam Krasnojarsk, vozio sam motorne sanke na zaleđenom rukavcu velike rijeke Jenisej, bio sam u Irkutsku i na Bajkalskom jezeru. Proveli smo nekoliko dana na najvećem jezerskom ostrvu na svijetu, Olkhom, uživali u vožnji po zaleđenom jezeru, bez straha od propadanja, vidjeli smo kako ljudi žive u selu sa, isključivo, drvenim kućama. Zove se Hužir.
Miloš za portal Semberija info kaže da je strast za putovanjima otkrio kroz jeftine (low cost) letove koji omogućavaju da se za tridesetak eura nabavi avionska karta za let do nekog evropskog grada.
„Bio sam na Tajlandu prije dvije godine i nakon toga imam osjećaj da je Evropa mala i da se avionom može lako stići do najudaljenije tačke na planeti. U posljednje četiri godine sam organizujem svoja putovanja. Posebno su me oduševili Portugal, Lisabon i ostrvo Madeira. Bajkal (zimska varijanta) me asocira na Madeiru u proljećnoj varijanti. Tajland je specifičan, Singapur je grad iz budućnosti. Od svih mora koja sam vidio najljepše mi je, ipak, Jadransko more u Hrvatskoj“, kaže Miloš za portal Semberija info.
Semberija info
U okviru tog projekta i tridesetčetvorogodišnji Miloš Petrović, bloger iz Bora ( Putuj.RS), koji se primarno bavi web marketingom i promocijom velnes i spa hotela, podijelio je sa zaljubljenicima u putovanja u Bijeljini svoja iskustva iz Sibira, koji je posjetio u dva navrata, u prošloj i početkom ove godine.
„Imao sam sreću da u dvije godine zaredom putujem u Sibir. U prošloj godini putovao sam na sjever Sibira, u grad Norilsk, dok sam u ovoj godini posjetio Krasnojarsk i Bajkalsko jezero, koji se nalaze u južnom dijelu Sibira. Sjever Sibira je toliko daleko i specifičan je po tome što ljeto kod njih traje svega trideset dana, koliko traju proljeće i jesen. Devet mjeseci vlada prava sibirska zima. Bijele noći traju tokom ljeta. Mene je to fasciniralo. Legneš u krevet u 23 sata naveče, a napolju još uvijek dan. Jug Sibira je, opet, potpuno drugačiji. Klima je sličnija našoj, a Bajkal je jedan od najljepših prirodnih fenomena koji sam posjetio do sada. Proputovao sam ukupno oko četrdesetak zemalja“, kaže Miloš Petrović, ističući da bi se ponovo, kada bi bio u prilici, vratio na Bajkalsko jezero, najveći rezervoar pitke vode na svijetu.
Miloš je Sibir posjetio zahvaljujući učešću u projektu „Follow Up Siberia“, koji je finansirala korporacija „Nornickel“, kao dio medijske podrške organizovanju Univerzijade u Krasnojarsku.
„Putovao sam prvi put na sjever Sibira u grupi od šestero blogera iz različitih zemalja. Imao sam sreću da od sibirske zime osjetim samo onih minus 5 sepeni Celizijusovih. Na sjeveru Sibira me posebno dojmilo to što smo bili u prilici da vidimo velike stambene komplekse iz doba komunizma koje su gradili politički zatvorenici, što sam doživio „noć bez noći“ i ukus žive ribe, sa malo luka i začina ( sugodai). Bili smo u tradicionalnim šatorima u kojima, u tundrama sjevera, žive lokalna plemena: Dolgani, Neneti, Nganasi i Eneti. U januaru ove godine posjetio sam Krasnojarsk, vozio sam motorne sanke na zaleđenom rukavcu velike rijeke Jenisej, bio sam u Irkutsku i na Bajkalskom jezeru. Proveli smo nekoliko dana na najvećem jezerskom ostrvu na svijetu, Olkhom, uživali u vožnji po zaleđenom jezeru, bez straha od propadanja, vidjeli smo kako ljudi žive u selu sa, isključivo, drvenim kućama. Zove se Hužir.
Miloš za portal Semberija info kaže da je strast za putovanjima otkrio kroz jeftine (low cost) letove koji omogućavaju da se za tridesetak eura nabavi avionska karta za let do nekog evropskog grada.
„Bio sam na Tajlandu prije dvije godine i nakon toga imam osjećaj da je Evropa mala i da se avionom može lako stići do najudaljenije tačke na planeti. U posljednje četiri godine sam organizujem svoja putovanja. Posebno su me oduševili Portugal, Lisabon i ostrvo Madeira. Bajkal (zimska varijanta) me asocira na Madeiru u proljećnoj varijanti. Tajland je specifičan, Singapur je grad iz budućnosti. Od svih mora koja sam vidio najljepše mi je, ipak, Jadransko more u Hrvatskoj“, kaže Miloš za portal Semberija info.
Semberija info
