U velikoj sali Centra za kulturu „Semberija“ sinoć je održana svečana akademija u okviru manifestacije „Višnjićevi dani“. Na akademiji je učešće uzelo SCPD „Srbadija“, besjednik dr Saša Knežević, pjesnici Stevan Tontić, profesor dr Jelina Đurković i Slobodan Jović, narodni guslar Marko Šćepanović i Etno grupa SKPD „Prosvjeta“.

Na početku akademije prisutnima se obratio gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović koji se nadahnuto osvrnuo na značaj koji Filip Višnjić ima u srpskoj kulturi.


-Prije 245 godina Filip Višnjić je počeo da upoznaje Semberiju i Majevicu, a onda i Mačvu, Srem, Podrinje, Šumadiju, Crnu Goru i brojne druge srpske zemlje, ali i ljude koji su u njima živjeli i borili se za opstanak. Upravo u toj atmosferi previranja, i srpski narod je, preko njegovih pjesama, počeo da upoznje Višnjića i da se, nadahnut njegovim pjevanjem uz gusle, sokoli pred opasnostima s kojim je bio suočen. Na način primjeren vremenu u kojem je živio, on je pjevao o potrebi poštovanja ljudskog dostojanstva svih ljudi, ne gledajući na kojoj su strani bili u tim vremenima velikih sukoba. Zato je on ne samo naša poveznica sa tim vremenom, nego i sa budućnošću – on je most ka drugim krajevima u kojima živi naš narod, čovjek čiji stihovi su putokaz ka očuvanju slobode, jedinstva, duhovnosti, poštovanja među ljudima i narodima“, rekao je gradonačelnik Petrović.

Čast da održi besjedu na svečanoj akademiji imao je dr Saša Knežević, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Besjednik je naglasio činjenicu da je Filip Višnjić kroz svoje pjesme ovjekovječio vrijeme i okolnosti u kojima je živio kao i čitav niz konkretnih pojedinaca, ostavljajući nemjerljiv doprinos razvoju istorijske nauke. Slijepi pjesnik je u ono vrijeme vrlo brzo prepoznat kao centralna figura srpske kulture i duhovnosti oko koje treba da se okuplja. Višnjić je kroz svoje pjesme uobličavao i širio ideje slobode, bratstva, otadžbine...

-Bez obzira što je bio nepismen i slijep, Višnjić je imao ideje koje su ljudi tog vremena prepoznali i koje i danas žive. Neke čudesne ideje koje epska poezija prije njega nije poznavala. Ideja otadžbine u srpskoj narodnoj književnosti nije postojala prije Filipa Višnjića. Ideja Drugog, koja egzistira u savremenoj književnosti i teoriji književnosti u srpsku književnost unosi upravo Filip Višnjić. On pjeva o majkama protivničkih vojnika koje plaču za svojom djecom, stavlja u prvi plan njihovu ljudsku stranu, pjeva o stradanju mladog kapetana jer je on tek „ludo dijete koje treba da se oženi“,“ istakao je dr Knežević.
 
Prikazane su i najveće gusle na svijetu koje su izradili duborezac Dušan Stevanović i guslar Vukan Đuka.

Semberija info