MARIJANA I BOJAN ČEČAR IZ BIJELjINE PONOSNI SU RODITELjI TRI DIVNA DJEČAKA
Foto
Bračni par Čečar, Marijana i Bojan iz Bijeljine, u braku su 10 godina i ponosni su roditelji tri prekrasna dječaka - Dušana (8,5), Lazara (7) i Mihaila (5).
Mama Marijana je magistar pravnih nauka, nezaposlena i u slobodno vrijeme, koliko joj to obaveze dozvoljavaju, bavi se prevodilačkim radom i piše priče i pjesme. Tata Bojan završio je Pravoslavni bogoslovski faultet u Beogradu i specijalističke studije iz Pravoslavne teologije u Ženevi, služi kao protođakon u Petropavlovskom hramu u Bijeljini i predaje pravoslavnu vjeronauku u osnovnoj školi. Pored toga, on se bavi i pravoslavnim izdavaštvom i već devet godina je glavni i odgovorni urednik časopisa „Životvorni Istočnik“ Eparhije Zvorničko – tuzlanske. Glavni i odgovorni urednik je Pravoslavne izdavačke kuće „Sinaj“. Pored svih diploma i zvanja, Čečari imaju one koje su, kako podsjećaju, najvrednije, a to su zvanje mama i tata.
Bračni par Čečar je o svojoj porodici za „Semberija info“ s velikim ponosnom govorio. Kažu da je najstariji sin Dušan učenik drugog, a Lazar je u prvom razredu. Najmlađi Mihail ove godine kreće u predškolsko obrazovanje, tako da će svi biti školarci.
-Dobri su đaci, a mi se trudimo da pratimo njihova interesovanja kako odrastaju. Usmjeravamo ih ka knjigama, muzici, sportu... Najstariji sin Dušan, dobio je nagradu kao najčitalac u Biblioteci „Filip Višnjić“. Što se tiče vannastavnih aktivnosti nemaju ih mnogo, jer se trudimo da ih ne opterećujemo previše, dok su još mali. Želimo da imaju vremena za igru, da voze bicikle, pecaju, idu u šetnje, plivaju. Za sada nastojimo da biramo one aktivnosti koje su besplatne. Imamo u planu da ih upišemo u muzičku školu, ali ne želimo prerano“, kažu Čečari.
Nasljednici porodice Čečar su marljivi i poslušni. Drugi po starini, Lazar pomaže tati tokom liturgije u oltaru, a nekada i najmlađi Mihailo.
Marijana i Bojan kažu da su djeci jako posvećeni i smatraju da u današnje vrijeme tako mora biti, jer su djeca izložena mnogim rizicima koje nosi savremeno doba i tranzicija iz sistema u sistem.
-Nastojimo da ih odgajamo što više u skladu sa prirodom i srpskom tradicijom – Pravoslavnom srpskom tradicijom. Želimo da poznaju svoju familiju, istoriju svoje porodice, svoju vjeru. Trudimo se da djecu naučimo osnovnim životnim vještinama i vrijednostima, a i da ih uključimo u svakodnevni život“, istakao je bračni par Čečar.
O broju djece Marijana i Bojan nikada nisu razmišljali koliko će ih imati.
-Nekome Gospod blagoslovi samo jedno, neko ne dobije nijedno, neko usvoji dijete, neko se stara o djeci svojih rođaka, neko služi društvu na neki drugi način. Nas je Gospod blagoslovio sa troje mališana i molimo se njemu da nas usmjeri na svoju volju“, završava bračni par.
Pored nedaće koja je zadesila ovu porodicu, oni nisu izgubili vedrinu i osmijeh. Podsjećaju, najstariji sin Dušan bio je ozbiljno bolestan u drugom mjesecu života i bolest je uticala na njegov razvoj. Već devetu godinu svakodnevno u porodici i sa terapeutima on se trudi da postigne sve ono što je propustio. Pored vježbanja kod kuće pohađa Dnevni centar i ide na terapije u državi i inostranstvu. Braća su mu donijela samo još više ljubavi i pažnje, te motiv i podsticaj da što više uspije da se uklopi sa ostalom djecom.
Dan porodice Čečar je jako užurban i popunjen, ali nastoje da se odmore i uspore.
-Dječaci idu rano u krevet, jer zdravlje je na prvom mjestu. Mi, kao par imamo vremena i za sebe. Treba dozvolti djeci da se druže sa komšilukom, bakama, dekama, kumovima, jer tako je uvijek bilo. „Sve mogu u Hristu koji mi snagu daje“, govorio je Apostol Petar“, podsjećaju Čečari.
Poruka mladima koji planiraju da stupe u brak i da se ostvare kao roditelji od porodice Čečar je da ,,tek troje djece čini zajednicu’’.
- Jedno je dijete samo i nije fer očekivati od njega sutra da samo brine o dvoje starih roditelja. Dvoje je uvijek nekako jedno drugom suprostavljeno kao konkurencija, a tek treće pravi ravnotežu i donosi jednu sasvim novu vrstu radosti. Svjedočeći lijepim porodičnim odnosima, sreći i lijepom vaspitanju djece koja su rasla u porodicama gdje ih je bilo četvoro ili petoro, shvatili smo da je vrhunski čin ljubavi prema djetetu podariti mu braću i sestre. Naravno da velika porodica traži odricanja i dosta pažnje, ali ono što se dobija zauzvrat ne može se riječima opisati“, ponosno za ,,Semberija info’’ ističu svoju životnu formulu ponosni roditelji Marijana i Bojan Čečar.
(Semberija info)
Mama Marijana je magistar pravnih nauka, nezaposlena i u slobodno vrijeme, koliko joj to obaveze dozvoljavaju, bavi se prevodilačkim radom i piše priče i pjesme. Tata Bojan završio je Pravoslavni bogoslovski faultet u Beogradu i specijalističke studije iz Pravoslavne teologije u Ženevi, služi kao protođakon u Petropavlovskom hramu u Bijeljini i predaje pravoslavnu vjeronauku u osnovnoj školi. Pored toga, on se bavi i pravoslavnim izdavaštvom i već devet godina je glavni i odgovorni urednik časopisa „Životvorni Istočnik“ Eparhije Zvorničko – tuzlanske. Glavni i odgovorni urednik je Pravoslavne izdavačke kuće „Sinaj“. Pored svih diploma i zvanja, Čečari imaju one koje su, kako podsjećaju, najvrednije, a to su zvanje mama i tata.
Bračni par Čečar je o svojoj porodici za „Semberija info“ s velikim ponosnom govorio. Kažu da je najstariji sin Dušan učenik drugog, a Lazar je u prvom razredu. Najmlađi Mihail ove godine kreće u predškolsko obrazovanje, tako da će svi biti školarci.
-Dobri su đaci, a mi se trudimo da pratimo njihova interesovanja kako odrastaju. Usmjeravamo ih ka knjigama, muzici, sportu... Najstariji sin Dušan, dobio je nagradu kao najčitalac u Biblioteci „Filip Višnjić“. Što se tiče vannastavnih aktivnosti nemaju ih mnogo, jer se trudimo da ih ne opterećujemo previše, dok su još mali. Želimo da imaju vremena za igru, da voze bicikle, pecaju, idu u šetnje, plivaju. Za sada nastojimo da biramo one aktivnosti koje su besplatne. Imamo u planu da ih upišemo u muzičku školu, ali ne želimo prerano“, kažu Čečari.
Nasljednici porodice Čečar su marljivi i poslušni. Drugi po starini, Lazar pomaže tati tokom liturgije u oltaru, a nekada i najmlađi Mihailo.
Marijana i Bojan kažu da su djeci jako posvećeni i smatraju da u današnje vrijeme tako mora biti, jer su djeca izložena mnogim rizicima koje nosi savremeno doba i tranzicija iz sistema u sistem.
-Nastojimo da ih odgajamo što više u skladu sa prirodom i srpskom tradicijom – Pravoslavnom srpskom tradicijom. Želimo da poznaju svoju familiju, istoriju svoje porodice, svoju vjeru. Trudimo se da djecu naučimo osnovnim životnim vještinama i vrijednostima, a i da ih uključimo u svakodnevni život“, istakao je bračni par Čečar.
O broju djece Marijana i Bojan nikada nisu razmišljali koliko će ih imati.
-Nekome Gospod blagoslovi samo jedno, neko ne dobije nijedno, neko usvoji dijete, neko se stara o djeci svojih rođaka, neko služi društvu na neki drugi način. Nas je Gospod blagoslovio sa troje mališana i molimo se njemu da nas usmjeri na svoju volju“, završava bračni par.
Pored nedaće koja je zadesila ovu porodicu, oni nisu izgubili vedrinu i osmijeh. Podsjećaju, najstariji sin Dušan bio je ozbiljno bolestan u drugom mjesecu života i bolest je uticala na njegov razvoj. Već devetu godinu svakodnevno u porodici i sa terapeutima on se trudi da postigne sve ono što je propustio. Pored vježbanja kod kuće pohađa Dnevni centar i ide na terapije u državi i inostranstvu. Braća su mu donijela samo još više ljubavi i pažnje, te motiv i podsticaj da što više uspije da se uklopi sa ostalom djecom.
Dan porodice Čečar je jako užurban i popunjen, ali nastoje da se odmore i uspore.
-Dječaci idu rano u krevet, jer zdravlje je na prvom mjestu. Mi, kao par imamo vremena i za sebe. Treba dozvolti djeci da se druže sa komšilukom, bakama, dekama, kumovima, jer tako je uvijek bilo. „Sve mogu u Hristu koji mi snagu daje“, govorio je Apostol Petar“, podsjećaju Čečari.
Poruka mladima koji planiraju da stupe u brak i da se ostvare kao roditelji od porodice Čečar je da ,,tek troje djece čini zajednicu’’.
- Jedno je dijete samo i nije fer očekivati od njega sutra da samo brine o dvoje starih roditelja. Dvoje je uvijek nekako jedno drugom suprostavljeno kao konkurencija, a tek treće pravi ravnotežu i donosi jednu sasvim novu vrstu radosti. Svjedočeći lijepim porodičnim odnosima, sreći i lijepom vaspitanju djece koja su rasla u porodicama gdje ih je bilo četvoro ili petoro, shvatili smo da je vrhunski čin ljubavi prema djetetu podariti mu braću i sestre. Naravno da velika porodica traži odricanja i dosta pažnje, ali ono što se dobija zauzvrat ne može se riječima opisati“, ponosno za ,,Semberija info’’ ističu svoju životnu formulu ponosni roditelji Marijana i Bojan Čečar.
(Semberija info)
