MIROSLAV GAVRILOVIĆ, KANDIDAT UJEDINjENE SRPSKE ZA ODBORNIKA U SKUPŠTINI
GRADA BIJELjINA
Rođen u Tuzli 1982.godine. Po zanimanju je diplomirani inžinjer saobraćaja, oženjen je i otac dvoje djece.
Licencirani je predavač i ispitivač teoretskog i praktičnog dijela u osposobljavanju novih kandidata za vozače, vlasnik je i direktor autoškole, a trenutno je zaposlen kao predavač teoretske nastave pri obuci vozača. Pored toga, više od 20 godina profesionalno se bavio muzikom, što mu je omogućilo da i kroz taj posao proputuje i upozna se sa ljudima različitih kultura, religija, običaja i stavova.
Njegove ambicije za političko angažovanje nikada nisu bile velike. Zbog cjelokupne situacije čak je razmišljao i radio na porodičnom odlasku iz ove države. Ali, sada kao zreliji i porodičan čovjek, gledajući iz drugog ugla, smatra da bi to bio veliki poraz u životu, jer ipak nije naučio da odustaje. Drži se uvjerenja da čovjek odustaje samo kada zna da ne želi ostati i boriti se. Miroslavova želja jeste da da svoj maksimum u pokušaju da se u našoj lokalnoj zajednici neke bitne stvari ipak promijene na bolje.
-Činjenica je da imamo probleme u skoro svim segmentima društva, da mnogo kasnimo za razvijenim gradovima. Prvo o čemu lokalna zajednica treba da povede računa jesu mali privredni subjekti, jer su oni okosnica ovog grada. Upravo oni najvećim dijelom i pune gradski budžet, a svakim danom ih je sve manje. Moramo motivisati postojeće male privrednike u gradu, osigurati adekvatne olakšice za iste, da ih podstaknemo da unapređuju svoj posao, a time i ostale građane na pokretanje ličnog biznisa, čime bismo stvorili pozitivnu egzistencijalnu atmosferu i time smanjili nezaposlenost”, poručio je Gavrilović.
Znamo da je Bijeljina decenijama unazad iznjedrila brojne, čak i svjetski poznate sportiste. Medalje jednog takvog sportiste krase dom i Miroslava Gavrilovića. Njegova kćerka je aktuelni državni prvak i reprezentativac BiH u karateu i tri godine uzastopni prvak Republike Srpske, učesnik balkanskih prvenstava, dijete koje sa svojih 12 godina ima 130 medalja i kao takva uzoran je ambasador svog grada.
-Moja borba jeste da ne uništimo sav njihov napor kao sportista da ostanu dobri i snažni ljudi dosledni sebi i svojim zaslugama. Svakog vikenda najmanje jedan mali borac predstavlja svoj grad u najboljem mogućem svjetlu, a to sve za roditelje nosi i ozbiljne finansijske toškove. Sport ne smije biti dostupan samo za djecu imućnih roditelja. Poražavajuće je da kao roditelj dobijam ponude drugih sportskih lokalnih zajednica BiH da moj mali borac trenira kod njih i da predstavlja njihov grad, a da Bijeljina kao drugi po veličini grad u RS nema obzira za takvu djecu i sportiste”, ističe Gavrilović.
Bijeljina ima mnogo siromašnih i socijalno ugroženih porodica. Miroslav kaže da su to su naši sugrađani koji se u 21. vijeku hrane u narodnoj kuhinji i čiji je svakodnevni stres da li će dobiti hranu ili ne. Naročito ga zabrinjava činjenica koliko smo mi kao društvo postali ravnodušni sa veoma slabim osjećajem za druge.
-Kao roditelja posebno me boli to kada pročitam i čujem da se za neko dijete skuplja novac za liječenje.Treba naći konkretan način da se to promijeni i da nečiji život ne zavisi od broja poslatih sms poruka. Država i lokalna zajednica moraju da djeluju po tom pitanju kroz posebne fondove i odvajanju novčanih sredstava iz budžeta”, kaže Gavrilović i dodaje da je spreman, ukoliko dobije povjerenje građana kao odbornik Grada Bijeljina, da se odrekne odborničke plate u korist liječenja bolesne djece.
Gavrilović je poručio da, iako je dosta toga dobrog urađeno u ovom gradu, priznali mi to sebi ili ne, najbitnije je prvo vratiti ljudima osjećaj i vjeru u bolje sutra. Da bismo spoznali da ovdje ipak ima nade za bolju budućnost potrebno je obnoviti i iskoristiti sav prirodni potencijal i resurse, zaslužiti i pridobiti povjerenje.
Naglasio je da takođe treba raditi na zaustavljaju odlaska stanovništva, a naročito mladih ljudi. Stoji iza toga da se sve može uraditi samo sa poštenim, odgovornim, nekopromitovanim i stručnim ljudima, ali i sa jedino poštenim, odgovornim i domaćinskim radom i djelovanjem.
Licencirani je predavač i ispitivač teoretskog i praktičnog dijela u osposobljavanju novih kandidata za vozače, vlasnik je i direktor autoškole, a trenutno je zaposlen kao predavač teoretske nastave pri obuci vozača. Pored toga, više od 20 godina profesionalno se bavio muzikom, što mu je omogućilo da i kroz taj posao proputuje i upozna se sa ljudima različitih kultura, religija, običaja i stavova.
Njegove ambicije za političko angažovanje nikada nisu bile velike. Zbog cjelokupne situacije čak je razmišljao i radio na porodičnom odlasku iz ove države. Ali, sada kao zreliji i porodičan čovjek, gledajući iz drugog ugla, smatra da bi to bio veliki poraz u životu, jer ipak nije naučio da odustaje. Drži se uvjerenja da čovjek odustaje samo kada zna da ne želi ostati i boriti se. Miroslavova želja jeste da da svoj maksimum u pokušaju da se u našoj lokalnoj zajednici neke bitne stvari ipak promijene na bolje.
-Činjenica je da imamo probleme u skoro svim segmentima društva, da mnogo kasnimo za razvijenim gradovima. Prvo o čemu lokalna zajednica treba da povede računa jesu mali privredni subjekti, jer su oni okosnica ovog grada. Upravo oni najvećim dijelom i pune gradski budžet, a svakim danom ih je sve manje. Moramo motivisati postojeće male privrednike u gradu, osigurati adekvatne olakšice za iste, da ih podstaknemo da unapređuju svoj posao, a time i ostale građane na pokretanje ličnog biznisa, čime bismo stvorili pozitivnu egzistencijalnu atmosferu i time smanjili nezaposlenost”, poručio je Gavrilović.
Znamo da je Bijeljina decenijama unazad iznjedrila brojne, čak i svjetski poznate sportiste. Medalje jednog takvog sportiste krase dom i Miroslava Gavrilovića. Njegova kćerka je aktuelni državni prvak i reprezentativac BiH u karateu i tri godine uzastopni prvak Republike Srpske, učesnik balkanskih prvenstava, dijete koje sa svojih 12 godina ima 130 medalja i kao takva uzoran je ambasador svog grada.
-Moja borba jeste da ne uništimo sav njihov napor kao sportista da ostanu dobri i snažni ljudi dosledni sebi i svojim zaslugama. Svakog vikenda najmanje jedan mali borac predstavlja svoj grad u najboljem mogućem svjetlu, a to sve za roditelje nosi i ozbiljne finansijske toškove. Sport ne smije biti dostupan samo za djecu imućnih roditelja. Poražavajuće je da kao roditelj dobijam ponude drugih sportskih lokalnih zajednica BiH da moj mali borac trenira kod njih i da predstavlja njihov grad, a da Bijeljina kao drugi po veličini grad u RS nema obzira za takvu djecu i sportiste”, ističe Gavrilović.
Bijeljina ima mnogo siromašnih i socijalno ugroženih porodica. Miroslav kaže da su to su naši sugrađani koji se u 21. vijeku hrane u narodnoj kuhinji i čiji je svakodnevni stres da li će dobiti hranu ili ne. Naročito ga zabrinjava činjenica koliko smo mi kao društvo postali ravnodušni sa veoma slabim osjećajem za druge.
-Kao roditelja posebno me boli to kada pročitam i čujem da se za neko dijete skuplja novac za liječenje.Treba naći konkretan način da se to promijeni i da nečiji život ne zavisi od broja poslatih sms poruka. Država i lokalna zajednica moraju da djeluju po tom pitanju kroz posebne fondove i odvajanju novčanih sredstava iz budžeta”, kaže Gavrilović i dodaje da je spreman, ukoliko dobije povjerenje građana kao odbornik Grada Bijeljina, da se odrekne odborničke plate u korist liječenja bolesne djece.
Gavrilović je poručio da, iako je dosta toga dobrog urađeno u ovom gradu, priznali mi to sebi ili ne, najbitnije je prvo vratiti ljudima osjećaj i vjeru u bolje sutra. Da bismo spoznali da ovdje ipak ima nade za bolju budućnost potrebno je obnoviti i iskoristiti sav prirodni potencijal i resurse, zaslužiti i pridobiti povjerenje.
Naglasio je da takođe treba raditi na zaustavljaju odlaska stanovništva, a naročito mladih ljudi. Stoji iza toga da se sve može uraditi samo sa poštenim, odgovornim, nekopromitovanim i stručnim ljudima, ali i sa jedino poštenim, odgovornim i domaćinskim radom i djelovanjem.
