Akademik Dragoljub (Simov) Mirković iz Bijeljine, porijeklom iz Macavara, u Banjanima, u Staroj Hercegovini, priredio je obimnu, lijepu i zanimljivu  monografiju o svom bratstvu, koja će biti, prvi put, zvanično, predstavljena u Parohijskom domu Sabornog hrama u Nikšiću, po blagoslovu mitripolita Joanikija i vladike Metodija.

 Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije (Mićović), inače Mirkovićev rođak, s radošču je pročitao monografiju. Ovaj naš ugledni  arhijerej je podsjetio  da je Drago, prije pet godina, utemeljivačima tog bratstva podigao dostojan, umjetnički spomenik u kamenu, pored Crkve Svetog Jovana u Macavarama. Posvetio je, veli mitropolit, svojim Mirkovićima i knjigu  „Precima u spomen“, „ali se tu nije zaustavila njegova ljubav“.



 - Ovom monografijom Drago je, kao iskusan umjetnik,  spojio ljepotu  zavičaja sa ljepotom likova i karaktera, objedinio već poprilično udaljene i zemnom šarom razuđene ogranke i porodice i svog velikog bratstva kaže mitropolit Joanikije. U njegovoj umetničkoj viziji istorije i života bratstva Mirkovića sve je dovedeno u sklad i poredak  vremena i vijekova , važni podaci iz riznice pamćenja, priče i besjede, patnje i pjesme. Sve je osmišljeno i osvijetljeno. Umjetnik se opredijelio da o svom bratstvu govori i riječju i slikom. Slika nadopunjuje riječ. Rječitija je od riječi. Dragove  zavičajne fotografije kamenih pejzaža, starinskih kuća, krstova i hramova, staza i ograda, konjanika, čobana i ratara, svatova i mladenaca, dječijih osmijeha ,namučenih i naboranih muških i ženskih lica nelažno govore o cjelokupnom životu, prošlosti i sadašnjosti bratstva Mirkovića.

Ako se u samo jednom ljudskom licu sabiraju sva nebeska i zemaljska  savršenstva, onda je, poručuje mitroplit, „Drago slikajući  mnoga lica i predjele  kroz svoje bratstvo i zavičajne ljepote, zahvalio ceo Božji svijet u malom“

Mirković je uspio da pronađe više od 1000 fotografija predaka, kao i fotografije i podatke o onima koji, danas, žive rasejani u bivšim republikama SFRJ, današnjim državama, po regionu svijetu i Evropi.

 - Nema gdje nas nema - priča akademik Mirković. - Uradili smo baš familijarno stablo po najvišim standardima, pa, uz našu lozu, tu su i one sa kojima smo se orodili minulih godina, decenija i vijekova. Sabrali smo ono što smo smatrali da je, zaista, važno da se nikad ne zaboravi. Ovo je, zaista, precima u spomen, potomcima za sjećanje. Imao sam važnu pomoć srodnika  i prijatelja, a glavni konsultant je moja majka Milka, koja mi je pomagala kada sam slično ovako nešto priredio o njenim i našim Koprivicama.

Akademik Mirković kaže da, obično, ljudi kad se rasele, zaborave korijene i pretke pamte do pradjede i prababe najviše. Srećan je što njegov unuk Aleksandar, znatno pre nego što je pošao u školu, znao 12 kolega svoje loze unazad.

 - Moja porodica živi skoro tri vijeka u Vukovom kraju i da ne bi Drage ne bismo znali o našim precima tako dugo unazad, što je i dragocjeno, i lijepo i milo - kaže Zoran Mirković iz Loznice. - Mnogi ljudi, poput mene, obradovani su djelom koje je uradio naš vrli i dobri rođak Drago Simov na čemu smo mu puno zahvalni.

Da je ova knjiga „dar Božji“ svjedoči i profesor dr Darko Mirković sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, koji je, danas, jedan od najcjenjenijih naših i evropskih hirurga, koji, pored ostalog, sa uspjehom radi i transplataciju jetre.

 - Znam svoje pretke unazad najmanje 12 koljena, što mogu da zahvalim Dragu, koji je, još ranije, sačinio sjajan i pregledan rodoslov našeg bratstva, koje se, Bogu hvala, širi na sve strane - kaže profesor dr Mirković.


​Za Semberija info - Mladen Vasilić