U susret centralnom obilježavanju velikog jubileja-150 godina od osvećenja hrama, na Priljevima, u Lipnici, kod Loznice, posvećenog Preobraženju Gospodnjem, i slave te bogomolje, iz štampe je izašlo drugo, značajno dopunjeno izdanje knjige „Od majke, do Crkve“, u izdanju Srpske kraljevske akademije naučnika i umjetnika, čiji je autor Vladimir Mitrić, stalni dopisnik „Večernjih novosti“ iz Loznice, Šapca i Republike Srpske.

Autor je, kako kaže diplomirani teolog Predrag Vujević, „u drugom izdanju, zapravo, prikazao kako je prvo izdanje tog djela, posvećeno bogomolji -slavljenici, dočekano među čitaocima u ovom dijelu Srbije, Republici Srpskoj, regionu i rasejanju“.

-Sve knjige su besplatno podijeljene i to je dar pisca u čast hrama u kom su kršteni i on i njegovi najbliži, i preci, koji je podigao, na svom imanju, čuveni prota runjanski Vladimir Popović, prije vijek i po, koji je bio i poslanik u tadašnjoj Skupštini Srbije -kaže Predrag Vujević.

-Saznajemo da je na osvećenju hrama bio srpski kralj Milan Obrenović, čija je prabaka Anđelija iz sela Runjana koje pripada ovoj parohiji i bogomolji. Crkvu je posjetio i kralje Petar Prvi Karađorđević, svi episkopi šabačko -valjevski od njenog osvećena, patrijarh Dimitrije Pavlović i mnogi drugi.

Vasilije Perić, načelnik opštine Ugljevik, inače potpredsjednik Eparhijskog upravnog odbora Eparhije zvorničko-tuzlansle SPC, ističe da je knjiga doživjela „skoro neviđenje promocije, od one u Parohijskom domu u Lipnici, gdje je održana uz blagoslov episkopa šabačkog Jeroteja do onih u Irigu, Ugljeviku, Loparama...“.

-Ova knjiga nije samo priča o jednom divnom drevnom hramu, biseru naše vjere, hramu Boga živoga, već i o vremenu u kom postoji, već i most za Srbe ma gdje oni živjeli, prije svega sa nama u Republici Srpskoj.

-Promocije su pokazale da je,sa oduševljenjem, primljeno pored ostalog, snažno djelovanje Bogomoljačkog pokreta svetog vladike Nikolaja Velimirovića i to se vidi u dopunjenom izdanju -kaže Perić.

-Autor je napravio sjajan most našeg roda na obje obale Drine, i ranije, na mnogo načina, ne samo kao novinar, a ovim djelom ih je učvrstio, kako se to kaže crkveno, „za vijek i vijekova“.
Snažno se na promocija vidjelo kako naš narod, ma gdje živio, niko ničim ne može da ograniči, posebno ono na čemu su radili svi od Svetoga Save do vladike Nikolaja, svetog oca Justina do današnjih dana.

Akademik Dragoljub Drago Mirković ističe da je „rijetko kao ko Mitrić na promocijama donio emocije, koje nikoga nisu ostavljale ravnodušnim“. I , kako kaže, prema Crkvi i prema majci.

-I taj njegov spoj ljubavi Boga živoga, majke i crkve -priča akademik Mirković. -Kroz svaki njegov red se osjeća da je „majka biće najsličnije Bogu“, kako je govorio sveti vladika Nikolaj(Velimirović).

-Vladimiru, koji živi skoro monaškim životom godinama i decenijama, znano je dobro, a to poručuje i svima da „tamo gdje ne stiže Bog, tu je majka“. Pisao je knjigu, ubrzo posle smrti njegove majke Marice, koja ga je uvela u vjeru, a kako to svjedoči ova knjiga punja ljubavi, pažnje i najboljih namjera prema Bogu, rodu i otadžbini svojoj.

Milica Ristanović iz Runjana, iza koje je najveće obrazovanje u prosveti, inače Mitrićeva školska drugarica, kaže da „jednostavno nije mogla da vjeruje kako je o crkvi, kojoj i ona pripada i u kojoj je krštena, kao i svi njeni, autor iznio skoro identične emocije, koje i ona nosi u sebi, vazda, prema bogomolju na Priljevima“.
 
-Teško je da neko ko čita ovu knjigu ne zaplače, jer svaki red je pun ljubavi – ističe Milica.

-Nema čini mi se ljepše bogomolje, kompletno sa prelijepom portom i okolinom, a Vladina knjiga je sve to sabrala na način koji je vječan, da svjedoči da smo joj uvijek bila privržena čeda i onda kada su bila najteža vremena za naš rod.

Pred veliko slavlje, na dan Svetog Preobraženja Gospodnjeg, crkva dobija novu "odoru“. Slavljenica će biti sva u bijelom. Radovi , koje blagoslovio, ali i pomno prati vladika Jerotej, su pri samom kraju. Ranije je dobila nov krov, a nedavno je urađena i lijepa ograda.

-Na taj dan nam stiže naš episkop Jerotej, naš duhovni roditelj, koji je, takođe inspirisao dok sam pisao ovu knjigu, jer sam slušao njegove riječi izgovorene odmah pošto je postao episkop, tada vikarni patrijarhov, da je srećan što su njegovog brata i njega njihovi divni roditelji vaspitali i učili da, prije svega, budu dobri i valjani ljudi -kaže Mitrić.

-Snažna porodica i jaka vjera mogu što niko ne može. U to sam se bezbroj puta uvjerio. A , kao što je pisao vladika Nikolaj, „dok sam pisao ove stranice, kao da mi je neko diktirao, a da sam ja rukom ispisivao“.