Psiholog objasnio zašto mame i ćerke ne treba da budu drugarice
FOTO: Ilustracija
Roditelji svojoj djeci zaista jesu najbolji prijatelji, u smislu da im uvijek žele samo najbolje. Međutim, neki od njih se ponašaju kao da su drugari sa svojom djecom, a to je ponekad posebno izraženo u odnosu između mama i ćerki.
Međutim, psiholog Kristina Gribova navodi četiri razloga zašto to nije dobro.
1. Nepravilno izgrađen porodični sistem
Da biste bili autoritet svojoj ćerki, morate da poštujete porodičnu hijerarhiju. Mama je starija, što znači da je obrazovanija, ona komentariše ponašanje deteta, ima svakodnevne obaveze koje ispunjava... Ćerka iz svega toga razvija poštovanje prema svojoj majci i doživljava je kao autoritet.
Psiholog ističe da drugarski odnos znači da u tome nema hijerarhije, već se ponašate kao da ste jednaki sa djetetom. Psiholog Gribova pojašnjava da zbog toga situacija koju biste inače riješili jednom rječju sada postaje komplikovana, morate da se ubjeđujete i pregovarate sa djetetom.
"Potrebno je da izgradite odnos sa djetetom i da možete da komunicirate sa dominantne pozicije, ali kao jednaki. U isto vrijeme, dijete mora da vas poštuje i da zna da stariji ipak ima zadnju riječ", objašnjava ona.
2. Manjak majčinske brige
Mama je ona koja brine o svom djetetu u svakom mogućem smislu, a ako su majka i ćerka drugarice, jednake, to znači da djevojčica ne može u punoj mjeri da osjeti tu majčinsku brigu. Žene koje se ponašaju kao da su im ćerke drugarice najčešće od djeteta traže da se ponaša kao odraslo, sa njim pričaju o nekim svojim problemima iz privatnog života i čine da dijete vještački odraste.
Ovakav odnos sa ćerkom nikako nije dobar jer je važno pustiti dete da uživa u svom detinjstvu, a ne opterećivati ga problemima i iskustvima odraslih.
3. Rivalitet
U pravilno izgrađenim porodičnim odnosima, u kojima ima hijerarhije, ne postoje rivalitet i takmičenje, koji se svakako pojavljuju u odnosima između dvoje jednakih. U tom smislu, dio je procesa adaptacije kada se djevojčica poredi sa svojim drugaricama, ali je to neprirodno u odnosu majka-ćerka.
Mnoge mame koje se ponašaju kao drugarice svojim ćerkama pokušavaju da odaju i takav utisak, pa daju sve od sebe da izlgedaju mlađe, mijenjaju odjeću, koriste neke riječi koje su specifične za mlade, piše Magazin Novosti.
Psiholog upozorava da su ovakvi pokušaji majke da "sakrije" svoje godine nekad predmet smijeha za ćerku tinejdžerku i njenu drugarice, te da će dete pre ili kasnije osjećati stid zbog takvog njenog ponašanja. Takođe, ističe da ove majke nerijetko "ubrzavaju" odrastanje svog djeteta, kako bi njihovo drugarstvo bilo prikladnije.
4. Želja za blizinom
Djeca, posebno kada dođu u kasnije tinejdžerske godine, žude za slobodom i nezavisnošću – mnogi od njih bi u tom periodu željeli da žive sami. Međutim, mame-drugarice imaju želju da uvijek budu uz svoju ćerku, da je na neki način zadržavaju, što komplikuje odvajanje djevojčice od majke.
Psiholog Gribova ističe da mladi ljudi u tom uzrastu često kriju svoj privatni život, ne govore detalje o tome kako provode svoje slobodno vreme i ne dijele mnogo o stvarima koje su im važne – to je prirodan proces razdvajanja sopstvene ličnosti od porodice, koji doprinosi ličnom razvoju.
"Naravno, morate da volite, štitite, kontrolišete svoju ćerku, ali umjereno. Najprije, treba da je naučite pravim vrijednostima u životu, da donosi odluke nezavisno i da je ne sprečavate da stiče lična iskustva", poručuje psiholog.
(Glas Srpske)
Međutim, psiholog Kristina Gribova navodi četiri razloga zašto to nije dobro.
1. Nepravilno izgrađen porodični sistem
Da biste bili autoritet svojoj ćerki, morate da poštujete porodičnu hijerarhiju. Mama je starija, što znači da je obrazovanija, ona komentariše ponašanje deteta, ima svakodnevne obaveze koje ispunjava... Ćerka iz svega toga razvija poštovanje prema svojoj majci i doživljava je kao autoritet.
Psiholog ističe da drugarski odnos znači da u tome nema hijerarhije, već se ponašate kao da ste jednaki sa djetetom. Psiholog Gribova pojašnjava da zbog toga situacija koju biste inače riješili jednom rječju sada postaje komplikovana, morate da se ubjeđujete i pregovarate sa djetetom.
"Potrebno je da izgradite odnos sa djetetom i da možete da komunicirate sa dominantne pozicije, ali kao jednaki. U isto vrijeme, dijete mora da vas poštuje i da zna da stariji ipak ima zadnju riječ", objašnjava ona.
2. Manjak majčinske brige
Mama je ona koja brine o svom djetetu u svakom mogućem smislu, a ako su majka i ćerka drugarice, jednake, to znači da djevojčica ne može u punoj mjeri da osjeti tu majčinsku brigu. Žene koje se ponašaju kao da su im ćerke drugarice najčešće od djeteta traže da se ponaša kao odraslo, sa njim pričaju o nekim svojim problemima iz privatnog života i čine da dijete vještački odraste.
Ovakav odnos sa ćerkom nikako nije dobar jer je važno pustiti dete da uživa u svom detinjstvu, a ne opterećivati ga problemima i iskustvima odraslih.
3. Rivalitet
U pravilno izgrađenim porodičnim odnosima, u kojima ima hijerarhije, ne postoje rivalitet i takmičenje, koji se svakako pojavljuju u odnosima između dvoje jednakih. U tom smislu, dio je procesa adaptacije kada se djevojčica poredi sa svojim drugaricama, ali je to neprirodno u odnosu majka-ćerka.
Mnoge mame koje se ponašaju kao drugarice svojim ćerkama pokušavaju da odaju i takav utisak, pa daju sve od sebe da izlgedaju mlađe, mijenjaju odjeću, koriste neke riječi koje su specifične za mlade, piše Magazin Novosti.
Psiholog upozorava da su ovakvi pokušaji majke da "sakrije" svoje godine nekad predmet smijeha za ćerku tinejdžerku i njenu drugarice, te da će dete pre ili kasnije osjećati stid zbog takvog njenog ponašanja. Takođe, ističe da ove majke nerijetko "ubrzavaju" odrastanje svog djeteta, kako bi njihovo drugarstvo bilo prikladnije.
4. Želja za blizinom
Djeca, posebno kada dođu u kasnije tinejdžerske godine, žude za slobodom i nezavisnošću – mnogi od njih bi u tom periodu željeli da žive sami. Međutim, mame-drugarice imaju želju da uvijek budu uz svoju ćerku, da je na neki način zadržavaju, što komplikuje odvajanje djevojčice od majke.
Psiholog Gribova ističe da mladi ljudi u tom uzrastu često kriju svoj privatni život, ne govore detalje o tome kako provode svoje slobodno vreme i ne dijele mnogo o stvarima koje su im važne – to je prirodan proces razdvajanja sopstvene ličnosti od porodice, koji doprinosi ličnom razvoju.
"Naravno, morate da volite, štitite, kontrolišete svoju ćerku, ali umjereno. Najprije, treba da je naučite pravim vrijednostima u životu, da donosi odluke nezavisno i da je ne sprečavate da stiče lična iskustva", poručuje psiholog.
(Glas Srpske)
