NASTAVNIČKI POZIV JE ČAST I PRIVILEGIJA
Mitar Gavrilović (64), nastavnik matematike i fizike u bijeljinskoj Osnovnoj školi ,,Vuk Karadžić” za godinu dana će u zasluženu penziju. Nada se, kaže, da će pandemija do tada, ili znatno ranije, biti stvar prošlosti. Penzionerske dane namjerava, kako kaže, da provodi u svojoj vikendici i pčelinjaku. Nastavnik Mitar rođen je u Piperima na Majevici. Osnovnu školu je završio u Šibošnici, Srednju elektrotehničku u Tuzli, gdje završio i Pedagošku akademiju.
-Imao sam sreću da su mojoj školi, koju sam i ja pohađao, ,,Krsto Bjeletić Krcun”, bila neophodna dva nastavnika. I u to vrijeme bila je velika potražnja za nastavnicima matematike i fizike. U Šibošnici sam radio sve do 1992. godine i do početka nesretnog rata. U početku sam pješačio pet kilometara do škole. Nije bilo prevoza, ali sam se trudio da uvijek stignem na vrijeme u školu, i zimi ljeti. Kasnije mi je otac pomogao da kupim ,,Fiću”, te je bilo puno lakše vozariti do škole. Iako je to bila seoska sredina, ostala mi je u nezaboravnom sjećanju. Bilo je zapaženih rezultata, jer sam i u toj školi učenike vodio na republička takmičenja iz matematike i fizike”, sjeća se tih vremena Mitar Gavrilović.
Ratne nevolje su ga dovele u Janju. U Janji je nastavnik Mitar proveo u nastavi devet godina i imao je, takođe, zapažene rezultate. Međutim, kako i sam kaže, sticajem okolnosti, u bijeljinskoj Osnovnoj školi ,,Vuk Karadžić” postigao je najviše. Za desetak godina, pripremajući učenike za takmičenja iz fizike, njegovi đaci osvojili su devet prvih republičkih mjesta, petnaest prvih regionalnih i deset prvih opštinskih mjesta. Druga i treća mjesta teško je i izbrojati.
-Biti nekome učitelj, nastavnik, profesor, vaspitač, a možda i uzor, neko koga će generacije poštovati po tome što im je pružio ruku prijateljstva, neko ko je sa đacima dijelio lijepe i teške trenutke, neko ko savjetuje i pomaže, upućuje na pravi put i uči sa njima, prati njihov napredak i učestvuje u svemu tome, sve je to posebna čast i privilegija”, kaže nastavnik Mitar Gavrilović.
-Uvijek sam volio djecu, a što godina više imam, ta ljubav je sve veća. Djeca su za mene nešto posebno. Poziv prosvjetnog radnika spade među najplemenitije. Oduvijek sam imao želju da prenosim znanje, da upućujem i pomažem učenicima u sticanju novih znanja’’.
Nastavnik Mitar kaže da su nekadašnje škole bile puno rigoroznije, te da se danas više poštuju prava učenika.
-Razvoj tehnologije donio je niz pogodnosti, ali i teškoće zbog toga što nisu svi učenici, pa ni nastavnici, u mogućnosti da sebi obezbijede tehnička pomagala. U našem radu nema šablona, niti rutinskog rada. Sve je to proces stalnnih priprema i stalnog učenja, usavršavanja. Naša je obaveza da što više u te izazove ulazimo kreativno, koristeći nove tehnologije. Naš rad nije samo rad u učionici. Rad u školi je veoma odgovoran i zahtjevan. U radu koristim dobre isprobane metode, ali se trudim i da pratim tehnološki napredak”.
Nastavnik Gavrilović smatra da ranije planirane i započete reforme u obrazovanju nisu u potpunosti dovedene do kraja. On kaže da se danas teži ka tom efikasnijem modelu učenja i vaspitavanja, ali da je, ipak, ključna uloga u kadrovima.
-Osnovno obrazovanje treba da pomogne u otkrivanju posebnih talenata, jer većina djece ima te posebne talente. Dobro obučeni i stručni nastavnici treba da budu i motivisani za rad sa djecom. Uvijek je važno podsticati učenike na samostalan rad, jačati njihovo samopouzdanje i pomagati im u sticanju znanja i vještina neophodnih za budućnost’’, ističe Gavrilović.
Semberija info
-Imao sam sreću da su mojoj školi, koju sam i ja pohađao, ,,Krsto Bjeletić Krcun”, bila neophodna dva nastavnika. I u to vrijeme bila je velika potražnja za nastavnicima matematike i fizike. U Šibošnici sam radio sve do 1992. godine i do početka nesretnog rata. U početku sam pješačio pet kilometara do škole. Nije bilo prevoza, ali sam se trudio da uvijek stignem na vrijeme u školu, i zimi ljeti. Kasnije mi je otac pomogao da kupim ,,Fiću”, te je bilo puno lakše vozariti do škole. Iako je to bila seoska sredina, ostala mi je u nezaboravnom sjećanju. Bilo je zapaženih rezultata, jer sam i u toj školi učenike vodio na republička takmičenja iz matematike i fizike”, sjeća se tih vremena Mitar Gavrilović.
Ratne nevolje su ga dovele u Janju. U Janji je nastavnik Mitar proveo u nastavi devet godina i imao je, takođe, zapažene rezultate. Međutim, kako i sam kaže, sticajem okolnosti, u bijeljinskoj Osnovnoj školi ,,Vuk Karadžić” postigao je najviše. Za desetak godina, pripremajući učenike za takmičenja iz fizike, njegovi đaci osvojili su devet prvih republičkih mjesta, petnaest prvih regionalnih i deset prvih opštinskih mjesta. Druga i treća mjesta teško je i izbrojati.
-Biti nekome učitelj, nastavnik, profesor, vaspitač, a možda i uzor, neko koga će generacije poštovati po tome što im je pružio ruku prijateljstva, neko ko je sa đacima dijelio lijepe i teške trenutke, neko ko savjetuje i pomaže, upućuje na pravi put i uči sa njima, prati njihov napredak i učestvuje u svemu tome, sve je to posebna čast i privilegija”, kaže nastavnik Mitar Gavrilović.
-Uvijek sam volio djecu, a što godina više imam, ta ljubav je sve veća. Djeca su za mene nešto posebno. Poziv prosvjetnog radnika spade među najplemenitije. Oduvijek sam imao želju da prenosim znanje, da upućujem i pomažem učenicima u sticanju novih znanja’’.
Nastavnik Mitar kaže da su nekadašnje škole bile puno rigoroznije, te da se danas više poštuju prava učenika.
-Razvoj tehnologije donio je niz pogodnosti, ali i teškoće zbog toga što nisu svi učenici, pa ni nastavnici, u mogućnosti da sebi obezbijede tehnička pomagala. U našem radu nema šablona, niti rutinskog rada. Sve je to proces stalnnih priprema i stalnog učenja, usavršavanja. Naša je obaveza da što više u te izazove ulazimo kreativno, koristeći nove tehnologije. Naš rad nije samo rad u učionici. Rad u školi je veoma odgovoran i zahtjevan. U radu koristim dobre isprobane metode, ali se trudim i da pratim tehnološki napredak”.
Nastavnik Gavrilović smatra da ranije planirane i započete reforme u obrazovanju nisu u potpunosti dovedene do kraja. On kaže da se danas teži ka tom efikasnijem modelu učenja i vaspitavanja, ali da je, ipak, ključna uloga u kadrovima.
-Osnovno obrazovanje treba da pomogne u otkrivanju posebnih talenata, jer većina djece ima te posebne talente. Dobro obučeni i stručni nastavnici treba da budu i motivisani za rad sa djecom. Uvijek je važno podsticati učenike na samostalan rad, jačati njihovo samopouzdanje i pomagati im u sticanju znanja i vještina neophodnih za budućnost’’, ističe Gavrilović.
Semberija info
