MILOŠ ŽIVANOVIĆ, VRIJEDNI MJEŠTANIN TRIJEŠNICE
Šezdesetsedmogodišnji Miloš Živanović iz semberskog sela Triješnica već jedanaest godina je u penziji, ali penzionerski status ga ne sprečava da i dalje marljivo radi, kako na porodičnom imanju, tako i na održavanju igrališta Fudbalskog kluba ,,Pobjeda”.
Radni vijek sam proveo u ,,Sintelonu”. Nakon odlaska u penziju nisam se predavao, nastavio sam da intenzivno radim. Trenutno u selu, u crkvenoj porti, gradimo Spomen - česmu nastradalim mještanima Triješnice u Drugom svjetskom ratu, u zloglasnom logoru Jasenovac i u proteklom Odbrambeno - otadžbinskom ratu. Moja ideja je je bila da se izgradi spomen - česma. Moj djed je, zajedno sa svojim komšijama, 1942. godine odveden u Jasenovac. Ukupno je dvadeset i troje mještana iz našeg sela odvedeno u Jasenovac. Trojica su nekako preživjeli taj zloglasni ustaški logor. Na četiri ploče biće ispisana imena poginulih u Jasenovcu, poginulih u NOR-u, nastradalih pripadnika Kraljevske vojske u otadžbini, kao i poginulih u posljednjem Odbrambeno - otadžbinskom ratu. Svi oni su dali svoje živote za neke svoje ideale i za ostvarenje slobodarskih težnji i snova ovog naroda. Naše selo trenutno broji oko dvije stotine domaćinstava, sa 580 mještana s pravom glasa. Svaki pedalj zemlje je obrađen, jer ovdje žive vrijedni ljudi”, priča, s neskrivenim ponosom, Miloš Živanović, ističući da ga zdravlje dobro služi, tako da ne bježi od bilo kakvog posla.
-Obrađujem vlastito imanje, ali sam uvijek spreman da pomognem komšijama, da pokosim travu oko našeg pravoslavnog hrama, a održavam i teren Fudbalskog kluba ,,Pobjeda”. Moram se pohvaliti jednim rekordom iz mladosti. Imao sam prinos kukuruza od 15 tona i 660 kilograma po hektaru. To je mislena imenica i za ovo vrijeme u kojem danas živimo. Sjećam se da je to bio bosanskohercegovački rekord i da mi je Cvijetin Mijatović Majo, koji je u to vrijeme obavljao funkciju predsjednika Predsjedništva SFRJ, predao zlatnik, kao dar od druga Tita. Nisu vjerovali da tako mlad čovjek u to vrijeme može ostvariti takav prinos kukuruza na njivi. Bio sam u punoj snazi, nikada nisam koristio bolovanje u preduzeću. Imam sina i dvoje unučadi. Vrijeme koje provodim sa unucima je neopisiva radost, nešto što me najviše ispunjava u životu”, priča za ,,Semberija info’’ Miloš Živanović.
Miloš kaže da je za Fudbalski klub obezbijedio komplete dresova i fudbalskih lopti. Fudbalski klub ,,Pobjeda” trenutno nastupa u Petoj fudbalskoj ligi. Raduje ga činjenica da u večernjim satima puno mladih dolazi na fudbalski teren, gdje odigravaju utakmice i druže se.
-Nekada smo igrali u Trećoj ligi. Prosjek starosti igrača je dvadeset jedna ili dvadeset dvije godine. Imamo šesnaestogodišnjake i sedamnaestogodišnjake u timu. U zadnjem kolu ovogodišnjeg prvenstva izbrojali smo oko 200 navijača na igralištu. To je veliki uspjeh i za timove koji nastupaju u Drugoj ligi. Takmičenje smo završili na četvrtom mjestu. U selu ima mladih ljudi, puno je i zaposlenih u firmama na području grada, ali i u pilani, ovdje u Triješnici. Inače, naše selo se spominje još u srednjem vijeku, u 1.530. godini, kada se navodi podatak o dvadeset tri numera srpska i dva muslimanska. Vjerovatno su i neki begovi imali svoje posjede u ovom selu. Do današnjeg dana dio sela sa obradivim zemljištem nosi naziv Begluk”, priča nam Miloš Živanović, ističući da trasa novog auto - puta, na udaljenosti od nekih petsto metara, prolazi pored Triješnice.
Prilazi imanjima, ipak, biće riješeni na adekvatan način.
(Semberija info)
Radni vijek sam proveo u ,,Sintelonu”. Nakon odlaska u penziju nisam se predavao, nastavio sam da intenzivno radim. Trenutno u selu, u crkvenoj porti, gradimo Spomen - česmu nastradalim mještanima Triješnice u Drugom svjetskom ratu, u zloglasnom logoru Jasenovac i u proteklom Odbrambeno - otadžbinskom ratu. Moja ideja je je bila da se izgradi spomen - česma. Moj djed je, zajedno sa svojim komšijama, 1942. godine odveden u Jasenovac. Ukupno je dvadeset i troje mještana iz našeg sela odvedeno u Jasenovac. Trojica su nekako preživjeli taj zloglasni ustaški logor. Na četiri ploče biće ispisana imena poginulih u Jasenovcu, poginulih u NOR-u, nastradalih pripadnika Kraljevske vojske u otadžbini, kao i poginulih u posljednjem Odbrambeno - otadžbinskom ratu. Svi oni su dali svoje živote za neke svoje ideale i za ostvarenje slobodarskih težnji i snova ovog naroda. Naše selo trenutno broji oko dvije stotine domaćinstava, sa 580 mještana s pravom glasa. Svaki pedalj zemlje je obrađen, jer ovdje žive vrijedni ljudi”, priča, s neskrivenim ponosom, Miloš Živanović, ističući da ga zdravlje dobro služi, tako da ne bježi od bilo kakvog posla.
-Obrađujem vlastito imanje, ali sam uvijek spreman da pomognem komšijama, da pokosim travu oko našeg pravoslavnog hrama, a održavam i teren Fudbalskog kluba ,,Pobjeda”. Moram se pohvaliti jednim rekordom iz mladosti. Imao sam prinos kukuruza od 15 tona i 660 kilograma po hektaru. To je mislena imenica i za ovo vrijeme u kojem danas živimo. Sjećam se da je to bio bosanskohercegovački rekord i da mi je Cvijetin Mijatović Majo, koji je u to vrijeme obavljao funkciju predsjednika Predsjedništva SFRJ, predao zlatnik, kao dar od druga Tita. Nisu vjerovali da tako mlad čovjek u to vrijeme može ostvariti takav prinos kukuruza na njivi. Bio sam u punoj snazi, nikada nisam koristio bolovanje u preduzeću. Imam sina i dvoje unučadi. Vrijeme koje provodim sa unucima je neopisiva radost, nešto što me najviše ispunjava u životu”, priča za ,,Semberija info’’ Miloš Živanović.
Miloš kaže da je za Fudbalski klub obezbijedio komplete dresova i fudbalskih lopti. Fudbalski klub ,,Pobjeda” trenutno nastupa u Petoj fudbalskoj ligi. Raduje ga činjenica da u večernjim satima puno mladih dolazi na fudbalski teren, gdje odigravaju utakmice i druže se.
-Nekada smo igrali u Trećoj ligi. Prosjek starosti igrača je dvadeset jedna ili dvadeset dvije godine. Imamo šesnaestogodišnjake i sedamnaestogodišnjake u timu. U zadnjem kolu ovogodišnjeg prvenstva izbrojali smo oko 200 navijača na igralištu. To je veliki uspjeh i za timove koji nastupaju u Drugoj ligi. Takmičenje smo završili na četvrtom mjestu. U selu ima mladih ljudi, puno je i zaposlenih u firmama na području grada, ali i u pilani, ovdje u Triješnici. Inače, naše selo se spominje još u srednjem vijeku, u 1.530. godini, kada se navodi podatak o dvadeset tri numera srpska i dva muslimanska. Vjerovatno su i neki begovi imali svoje posjede u ovom selu. Do današnjeg dana dio sela sa obradivim zemljištem nosi naziv Begluk”, priča nam Miloš Živanović, ističući da trasa novog auto - puta, na udaljenosti od nekih petsto metara, prolazi pored Triješnice.
Prilazi imanjima, ipak, biće riješeni na adekvatan način.
(Semberija info)
