Osmijeh, vedrina i toplina ispunjava dom porodice Arsenović iz semberskog sela Donje Crnjelovo. Porodicu Arsenović čine barčni par Arsen i Nataša Arsenović i njihovo četvoro mališana. 

Nataša i Arsen su u braku 13 godina, a iz te ljubavi, rodilo se četvoro mališana. Njihovu fantastičnu četvorku čine Božidar star sedam godina, Dragan pet, Nenad tri, a najmlađa i jedina princeza među braćom Marina stara je 15 mjeseci. Najstariji Božidar u septembru kreće u drugi razred osnovne škole, a sva tri momka treniraju fudbal u FK „Zadrugar“ Donje Crnjelovo.



Bračni par Arsenović, na početku razgovora za „Semberske novine“ ističe da roditeljstvo predstavlja veliko odricanje, ali da sva ta odricanja nisu toliko bitna koliko to da su njihovi mališani zdravi i srećni.
-Na početku braka, dok još djeca nisu  bili rođena, mislili smo ići ćemo na zimovanja i ljetovanja, a kada su se rodili, to više nismo mogli. Nismo mogli iz razloga što su mali ili je u pitanju trudnoća i uvijek se namjesti da ne možemo ići. Pa, ni sada ne možemo ići, jer nemamo vozilo sa sedam sjedišta. Ipak, na kraju krajeva ništa to nije važno, važno nam je da su oni zdravi i srećni“, istakli su kroz osmijeh Arsenovići, a Arsen se nadovezao i istakao da što se tiče vaspitanja i odgoja djece njegova supruga vodi glavnu riječ, jer on, kao sezonski radnik u Njemačkoj, nije konstantno prisutan kod kuće da bi provodio vrijeme sa njima.



-Nisam u prilici da budem stalno sa njima i Nataša je sama, te je njoj mnogo teže nego meni. Kada sam u Njemačkoj naravno da razmišljam gdje su i šta je sa njima, ali ona je stalno sa njima, svako od njih četvoro ima neke svoje prohtjeve i Nataši često bude naporno. Ipak, borimo se, a važno je da rastu i da su zdravi i veseli“, rekao je Arsen Aresenović.

Mama Nataša je istakla da su dani u njihoj velikoj porodici veoma zanimljivi i turbulentni.
-Nekada imamo dane da su, kao što stari kažu „melem na ranu“, a nekada djecu uhvate „lude bubice“ i niko ni sa kim ne može. Jedni bi da se igraju, drugi kod drugara da idu. Većinom njih četvoro bi na četiri strane da idu, a ja sama. Kada idu na fudbalske turnire, to je avantura, jer nikada ne idu u jednom pravcu, nego svo četvoro bi na svoju stranu. Veoma dobro se slažu, ne tuku se, a kada se posvađaju tada im kažemo da se izljube i izmire jer treba da se drže zajedno. Kada se tome nauče od malih nogu tako će biti i cijelog života, a ako se ne nauče imali bi svi problem“, kazala je Nataša, a Arsen je dodao da su najstariji Božidar i drugi po starini Dragan veoma odgovorni i da su od pomoći mami, jer budnim oko paze na mlađeg brata i sestricu.



Arsenova želja je bila da imaju mnogo djece, jer kako nam je rekao odrastao je sam bez braće i sestara sa bakom i dekom.
-Uvijek sam govorio da hoću petoro djece, jer ja nisam imao sa kim da se igram. Za sada je četvoro, što ne znači da neće biti i peto. Šest do sedam godina, nažalost, nismo imali djece, Nataša je primila oko 2.500 injekcija. Nataši je bilo najteže, ruke su joj bile plave od uboda, ali ona je veliki borac. Bilo je naporno i teško, malo se izgubi i volja ako nema dječice, ali uspjeli smo. Jedno drugom smo bili podrška, borili smo se i hvala Bogu uspjeli“, kazao se Arsenije, a Nataša se prisjetila perioda koji je provela u Njemačkoj sa Arsenom i tom prilikom radila kod jednog bračnog para na održavanju kuće koji je, takođe, imao četvoro djece.



-Bračni par kod kojih sam radila imao je četvoro djece i meni je bilo izuzetno fascinantno i lijepo koliko su njihovi mališani bili vezani. Kod njih stariji dječaci kada se vrate kući ne pitaju gdje su mama i tata, nego gdje je onaj drugi, vezani su kao da su blizanci. Jednoga dana, jeste da su naši mališani sada mali i malo je naporno, ali kada odrastu nadam se da će i oni kao i ti dječaci kada se vrate kući da ne pitaju prvo gdje su mama i tata, nego da pitaju gdje su im braća i sestre“, kazala je mama Nataša.

Bračni par Arsenović istakao je da svoje mališane, prije svega, uče da budu čestiti ljudi, da budu vrijedni i da se bore.
-Prvenstveno nam je važno da budu dobri ljudi, pošteni, da pomažu i paze jedni na druge. Kako ih mi tome učimo, tako ih tome uče i u školi. Najbitnije je da ne prave probleme i da su dobri. Mislimo da će tako i biti, jer se trudimo i borimo da ih tome naučimo“, kroz osmijeh su naglasili mama Nataša i tata Arsen.

Zanimljivo je da je svo četvoro mališana kršteno u jedan dan, a tom prilikom su se i Nataša i Arsen zavjetovali na vječnu ljubav pred Bogom u njihovoj seoskoj crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Donjem Crnjelovu 15. jula ove godine.
-Tema vezana za krštenje i vjenčanje provlači se još od Božidarovog rođenja, kada se rodio razgovarali smo o tome, ali desilo se da sam ostala trudna sa Draganom, pa smo rešili da pričekamo dok se ne rodi. Nakon nekog vremena opet je to došlo na red, ja ostanem ponovo trudna i odložili smo da daljnjeg i onda su se izdešavale neke stvari, pa sam ostala trudna sa Marinom i tako je to ostalo. Nakon nekog vremena Acin drugar je pravio krštenje i prokomentarisao kada ćete vi i to je tako krenulo. Prvo smo otišli u crkvu da vidimo za termin i kako to ide, zakazali i brzinom svjetlosti smo sve organizovali. Na kraju je sve ispalo dobro i lijepo jer je sve to tako urađeno“ prisjetila se Nataša, a Arsen se nadovezao na njenu priču i kazao da su im rekla je da se krštenje četvoro djece u jedan dan iz jedne kuće prvi put tada dogodilo u Donjem Crnjelovu.

​

-Nama sve to daje elan i značaj tome, jer to je nešto posebno. U selu ja mislim da nema četvoro tako male djece u jednoj porodici, a da su prbližnih godina. U nekim kućima i ima, ali su razlike u godinama velike, čak i po 10, a kod nas su razlike po dvije godine. Sve je ovo lijepo, ali i intereseantno, imam po koju sijedu dlaku, ali nema veze ne žalim se. Volio bih da u našem selu svi imaju ovoliko, jeste da je malo naporno, ali je zanimljivo. Ima i kod nas galama i kazni, ali ne bih to mijenjao ni za šta“, kazao je tata Arsen i dodao da u Donjem Crnjelovu sada ima oko 150 neženja, jer, prema njegovim riječima, današnje mlade neće da se udaju u selo i da je djece sve manje.

-Svim mladim bračnim parovima poručili bi da rađaju dječicu i da se bore za to. Djeca su na prvom mjestu, a sve je drugo prolazno, jer djeca su bogatstvo“ zaključili su Arsenovići.


Semberske novine - Semberija info