SOČNE SMOKVE NA IMANjU ĐOKE JOVIĆA U DONjOJ TRNOVI
Moj otac Branko je volio smokve, vinovu lozu, lubenice i drugo voće. Smokve su bile očeva velika preokupacija i ljubav. Od oca sam naslijedio tu privrženost ovom voću, priča nam Đoko Jović, ugledni mještanin slobodarske Donje Trnove.
Đokina pretpostavka, s obzirom na to da na njegovom imanju smokva opstaje osamdeset i više godina, jeste da su Srbi iz stare Hercegovine i Crne Gore, koji su naseljavali područje Semberije i podmajevičkog kraja, donijeli smokvu u Trnovu. Đoko na svom imanju trenutno ima stotinjak stabala smokve, najveći zasad smokve u ovoj regiji.
-Otac je znao nešto tih smokava i da proda u to vrijeme, da zaradi nešto sitnine. To je prešlo i na mene, jer se uzgojem smokava mogao dopuniti kućni budžet, mogao sam sebi nešto priuštiti dok sam se školovao i dok sam studirao. Prije četrdeset i pet godina, bilo je to u 1974. ili sedamdeset petoj godini prošlog vijeka, najavili su se novinari lista ,,Dobro jutro” iz Novog Sada. Napisali su tada reportažu o smokvama iz Donje Trnove. Priča je imala nevjerovatan odjek u javnosti, među čitaocima, jer je pošta u Trnovi nakon toga bila zatrpana pismima iz kontinentalnog dijela Jugoslavije. Ljudi su pisali i molili za sadnice smokve. Naslov reportaže je bio, ako se dobro sjećam, ,,Smokve ispod Majevice".
Đoko za ,,Semberija info’’ kaže da je mnogima bilo nepojmljivo da smokva tako dobro rađa u kontinentalnom dijelu, jer su je vezivali za Mediteran, za jug, za Hercegovinu i primorje.
-Smokva se ovdje dobro primila. Slao sam sadnice ljudima širom bivše Jugoslavije. Dobijao sam u razmjenu neke druge sadnice. Smokva nosi naziv ,,fikus carica”. Rekao bih da je smokva ,,kraljica voća”, jer je riječ o čisto organskoj proizvodnji, bar u mom voćnjaku. Hemija je isključena, jer je smokva izuzetno otporna voćka. Uprkos brojnim izazovima u prirodi, promjeni klime, starim i novim štetnicima koji napadaju povrće i voće, nadam se da će smokva na ovom prostoru opstati. Ničim je ne tretiram. Jedino povremeno koristim stajnjak za ishranu korijenovog sistema. Smokva ne podnosi, na duži rok, temperature ispod 25 stepeni Celzijusovih. Tada stablo izmrzne iznad zemlje. Nakon što se sasiječe, ponovo iz korijena potjeraju mladijeri i stablo ponovo počinje da raste”.
Đoko kaže da Donja Trnova ima specifičnu mikro - klimu, jer je ovo područje poznato i po trešnjama, vinovoj lozi i drugom voću.
-Klima se generalno mijenja, nema više tako oštrih zima. Nekada smokva nije uspijevala u Semberiji, a sada u skoro svakom semberskom dvorištu smokva rađa sočne plodove. Moj otac je, za života, uzgajao smokvu koju zovemo ,,crnica”. U Hercegovini je smatraju za divlju smokvu. Njen plod je izuzetno sladak i sočan i koristi se za pripremu slatka, džemova i pekmeza od smokava. Proširio sam asortiman u voćnjaku, jer sam zasadio još i ,,tenicu”, ,,temernjaču” i ,,petrovaču”. Sasjekao sam dio šume i na tom placu sam zasadio mladu smokvu. Što se tiče plasmana, ljudi dolaze kod mene kući. Ovo je dio porodične tradicije, tako da sam spreman transportovati smokve i na kućnu adresu, kada neko u Semberiji želi da ih kupi. Prodam određenu količinu smokve i na Kvantaškoj pijaci. Žao mi je što nakupci podižu cijenu moje smokve za dva, čak i tri puta. Smokva posjeduje minerale, vitamine, antioksidanse, antikancerogene materije. Toplo je preporučujem za konzumiranje svima. Ove godine sam objavio da ljudi mogu doći i besplatno sebi nabrati određenu količinu smokve za jelo”.
Đoko Jović je savladao i vještinu orezivanja voća. Povremeno smokve orezuje, jer je stablima neophodno provjetravanje. Osim sunca, smokva voli i vlagu, pogotovo tokom julskih i avgustovskih vrućina, kada dospije u fazu dozrijevanja. Smokve imaju svoja, takozvana, ,,kola” sazrijevanja plodova. Od prodatih smokava Đoko i njegova supruga mogu zaraditi toliko da otputuju na more ili u neku banju. Đokine smokve su, kako u svježem, tako i u prerađenom stanju, kao džem, stigle do svih evropskih zemalja, čak i do Amerike, ali i do svih evropskih prijestonica, poput Londona, Moskve i Pariza.
Semberija info
Đokina pretpostavka, s obzirom na to da na njegovom imanju smokva opstaje osamdeset i više godina, jeste da su Srbi iz stare Hercegovine i Crne Gore, koji su naseljavali područje Semberije i podmajevičkog kraja, donijeli smokvu u Trnovu. Đoko na svom imanju trenutno ima stotinjak stabala smokve, najveći zasad smokve u ovoj regiji.
-Otac je znao nešto tih smokava i da proda u to vrijeme, da zaradi nešto sitnine. To je prešlo i na mene, jer se uzgojem smokava mogao dopuniti kućni budžet, mogao sam sebi nešto priuštiti dok sam se školovao i dok sam studirao. Prije četrdeset i pet godina, bilo je to u 1974. ili sedamdeset petoj godini prošlog vijeka, najavili su se novinari lista ,,Dobro jutro” iz Novog Sada. Napisali su tada reportažu o smokvama iz Donje Trnove. Priča je imala nevjerovatan odjek u javnosti, među čitaocima, jer je pošta u Trnovi nakon toga bila zatrpana pismima iz kontinentalnog dijela Jugoslavije. Ljudi su pisali i molili za sadnice smokve. Naslov reportaže je bio, ako se dobro sjećam, ,,Smokve ispod Majevice".
Đoko za ,,Semberija info’’ kaže da je mnogima bilo nepojmljivo da smokva tako dobro rađa u kontinentalnom dijelu, jer su je vezivali za Mediteran, za jug, za Hercegovinu i primorje.
-Smokva se ovdje dobro primila. Slao sam sadnice ljudima širom bivše Jugoslavije. Dobijao sam u razmjenu neke druge sadnice. Smokva nosi naziv ,,fikus carica”. Rekao bih da je smokva ,,kraljica voća”, jer je riječ o čisto organskoj proizvodnji, bar u mom voćnjaku. Hemija je isključena, jer je smokva izuzetno otporna voćka. Uprkos brojnim izazovima u prirodi, promjeni klime, starim i novim štetnicima koji napadaju povrće i voće, nadam se da će smokva na ovom prostoru opstati. Ničim je ne tretiram. Jedino povremeno koristim stajnjak za ishranu korijenovog sistema. Smokva ne podnosi, na duži rok, temperature ispod 25 stepeni Celzijusovih. Tada stablo izmrzne iznad zemlje. Nakon što se sasiječe, ponovo iz korijena potjeraju mladijeri i stablo ponovo počinje da raste”.
Đoko kaže da Donja Trnova ima specifičnu mikro - klimu, jer je ovo područje poznato i po trešnjama, vinovoj lozi i drugom voću.
-Klima se generalno mijenja, nema više tako oštrih zima. Nekada smokva nije uspijevala u Semberiji, a sada u skoro svakom semberskom dvorištu smokva rađa sočne plodove. Moj otac je, za života, uzgajao smokvu koju zovemo ,,crnica”. U Hercegovini je smatraju za divlju smokvu. Njen plod je izuzetno sladak i sočan i koristi se za pripremu slatka, džemova i pekmeza od smokava. Proširio sam asortiman u voćnjaku, jer sam zasadio još i ,,tenicu”, ,,temernjaču” i ,,petrovaču”. Sasjekao sam dio šume i na tom placu sam zasadio mladu smokvu. Što se tiče plasmana, ljudi dolaze kod mene kući. Ovo je dio porodične tradicije, tako da sam spreman transportovati smokve i na kućnu adresu, kada neko u Semberiji želi da ih kupi. Prodam određenu količinu smokve i na Kvantaškoj pijaci. Žao mi je što nakupci podižu cijenu moje smokve za dva, čak i tri puta. Smokva posjeduje minerale, vitamine, antioksidanse, antikancerogene materije. Toplo je preporučujem za konzumiranje svima. Ove godine sam objavio da ljudi mogu doći i besplatno sebi nabrati određenu količinu smokve za jelo”.
Đoko Jović je savladao i vještinu orezivanja voća. Povremeno smokve orezuje, jer je stablima neophodno provjetravanje. Osim sunca, smokva voli i vlagu, pogotovo tokom julskih i avgustovskih vrućina, kada dospije u fazu dozrijevanja. Smokve imaju svoja, takozvana, ,,kola” sazrijevanja plodova. Od prodatih smokava Đoko i njegova supruga mogu zaraditi toliko da otputuju na more ili u neku banju. Đokine smokve su, kako u svježem, tako i u prerađenom stanju, kao džem, stigle do svih evropskih zemalja, čak i do Amerike, ali i do svih evropskih prijestonica, poput Londona, Moskve i Pariza.
Semberija info
