Aktivirane prve sušare duvana
Zbog izuzetno velike količine padavina u maju, sadnja duvana je kasnila petnaestak i više dana. Rani duvan je puno lošiji od poznog duvana, onog koji je kasnije sađen.
Zbog toga je na imanju Radenka Jeftića (52) u Srednjoj Čađavici tek ovih dana počela prva berba duvana, takozvani podbir. Radenko kaže da se on proizvodnjom duvana bavi od davne 1986. godine. On do kraja jeseni očekuje da će imati pet do šest berbi duvana.
-Više od trideset šest godina bavim se proizvodnjom duvana, praktično, od drugog razreda srednje škole. Počeo sam s jednom sušarom, a danas duvan sadim na desetak hektara. Ovo naše područje nema kvalitetnu zemlju, to je šesta ili sedma klasa zemljišta, takozvani podzol. Mi smo na ovom području još u bivšoj Jugoslaviji proizvodili jedan od najkvalitetnijih duvana. Ovo zemljište odgovara duvanu”.
Radenko kaže da je ove godine za otkup duvana ponuđena puno bolja cijena u odnosu na sve protekle poslijeratne godine.
-Sada se sa trećom klasom duvana može izaći i na pet KM po kilogramu, bez premija i podsticaja. Duvan je dugo držao cijenu od tri KM po kilogramu. U boljim godinama možemo proizvesti oko dvije stotine kilograma suvog lista duvana po dunumu. Sve zavisi od toga, kakve su vremenske prilike i da li je jesen dobra, bez mrazeva. Na imanju su mi ranije pomagala djeca i supruga, a sada, nakon što su oni otišli na fakultete i zaposlili se, uglavnom, angažujem sezonske radnike. U svakoj sezoni angažujem šestoro ili sedmoro berača duvana. Dnevnica je šezdeset ili sedamdeset KM, zavisno od težine posla”.
Radenko pamti da je najbolja godina za semberske proizvođače duvana bila 1990 - eta, u vrijeme kada je Ante Marković bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća.
-Tada je treća klasa duvana plaćana po sedam maraka po kilogramu. Imao sam tada jednu sušaru i duvan zasađen na 2,4 hektara. Sjećam se da sam te godine kupio građevinski materijal za kuću i traktor ,,ferguson”. To je za mene bila najbolja godina u proizvodnji duvana. Paritet je bio sedam jugoslovenskih dinara za jednu njemačku marku. Duvan je tada plaćan po 40 dinara. I tokom rata duvan se prodavao po cijeni od pet do deset KM po kilogramu, da bi nakon rata otkupna cijena duvana bila drastično smanjena. Sve je to namjerno urađeno, da bi se zatvorile domaće fabrike duvana. Sirovina duvana koji mi proizvedemo u jednoj cigareti ne košta više od deset pfeniga. Zbog toga se pitamo, kako su mogle propasti fabrike duvana. Neke sistemske greške su se pojavile u ekonomiji, kao da su namjerno izazvane. Ušli smo u neku novu fazu kapitalizma s neizvjesnim krajem. Rad je potcijenjen, tako da nije čudno što mnogi bježe u inostranstvo. Hrana konstantno poskupljuje. Gdje će nas sve ovo odvesti, teško je predvidjeti”, kaže Radenko Jeftić, proizvođač duvana iz Srednje Čađavice.
On je za sušenje duvana ranije koristio plin, sada koristi ugalj. Tona uglja košta oko 200 KM. Troškovi proizvodnje duvana rastu, tako da je sve manje onih koji se odlučuju za proizvodnju duvana u Semberiji.
(Semberija info)
Zbog toga je na imanju Radenka Jeftića (52) u Srednjoj Čađavici tek ovih dana počela prva berba duvana, takozvani podbir. Radenko kaže da se on proizvodnjom duvana bavi od davne 1986. godine. On do kraja jeseni očekuje da će imati pet do šest berbi duvana.
-Više od trideset šest godina bavim se proizvodnjom duvana, praktično, od drugog razreda srednje škole. Počeo sam s jednom sušarom, a danas duvan sadim na desetak hektara. Ovo naše područje nema kvalitetnu zemlju, to je šesta ili sedma klasa zemljišta, takozvani podzol. Mi smo na ovom području još u bivšoj Jugoslaviji proizvodili jedan od najkvalitetnijih duvana. Ovo zemljište odgovara duvanu”.
Radenko kaže da je ove godine za otkup duvana ponuđena puno bolja cijena u odnosu na sve protekle poslijeratne godine.
-Sada se sa trećom klasom duvana može izaći i na pet KM po kilogramu, bez premija i podsticaja. Duvan je dugo držao cijenu od tri KM po kilogramu. U boljim godinama možemo proizvesti oko dvije stotine kilograma suvog lista duvana po dunumu. Sve zavisi od toga, kakve su vremenske prilike i da li je jesen dobra, bez mrazeva. Na imanju su mi ranije pomagala djeca i supruga, a sada, nakon što su oni otišli na fakultete i zaposlili se, uglavnom, angažujem sezonske radnike. U svakoj sezoni angažujem šestoro ili sedmoro berača duvana. Dnevnica je šezdeset ili sedamdeset KM, zavisno od težine posla”.
Radenko pamti da je najbolja godina za semberske proizvođače duvana bila 1990 - eta, u vrijeme kada je Ante Marković bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća.
-Tada je treća klasa duvana plaćana po sedam maraka po kilogramu. Imao sam tada jednu sušaru i duvan zasađen na 2,4 hektara. Sjećam se da sam te godine kupio građevinski materijal za kuću i traktor ,,ferguson”. To je za mene bila najbolja godina u proizvodnji duvana. Paritet je bio sedam jugoslovenskih dinara za jednu njemačku marku. Duvan je tada plaćan po 40 dinara. I tokom rata duvan se prodavao po cijeni od pet do deset KM po kilogramu, da bi nakon rata otkupna cijena duvana bila drastično smanjena. Sve je to namjerno urađeno, da bi se zatvorile domaće fabrike duvana. Sirovina duvana koji mi proizvedemo u jednoj cigareti ne košta više od deset pfeniga. Zbog toga se pitamo, kako su mogle propasti fabrike duvana. Neke sistemske greške su se pojavile u ekonomiji, kao da su namjerno izazvane. Ušli smo u neku novu fazu kapitalizma s neizvjesnim krajem. Rad je potcijenjen, tako da nije čudno što mnogi bježe u inostranstvo. Hrana konstantno poskupljuje. Gdje će nas sve ovo odvesti, teško je predvidjeti”, kaže Radenko Jeftić, proizvođač duvana iz Srednje Čađavice.
On je za sušenje duvana ranije koristio plin, sada koristi ugalj. Tona uglja košta oko 200 KM. Troškovi proizvodnje duvana rastu, tako da je sve manje onih koji se odlučuju za proizvodnju duvana u Semberiji.
(Semberija info)
