Pravila u komunikaciji sa osobama sa invalidetetom
Izvor: Semberske novine / Semberija info
U sklopu obilježavanja 3. decembra - Svjetskog dana osoba sa invaliditetom
Pravila u komunikaciji sa osobama sa invalidetetom
Važno je istražiti načine kako unaprijediti našu svakodnevnu komunikaciju sa osobama sa invaliditetom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 15 % svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Iako Bosna i Hercegovina nema jedinstveni registar osoba sa invaliditetom, procjene upućuju na to da najmanje 300.000 ljudi u BiH ima neki stepen invaliditeta.
Često smo suočeni sa nedoumicom kako pravilno komunicirati s osobama s invaliditetom, a ovo postaje još važnije sa obzirom na to da mnogi ljudi nisu sigurni kako pristupiti ili se ponašati u njihovom prisustvu. Praksa pokazuje da se nesvjesno možemo naći u situacijama gdje uvrijedimo ili diskriminišemo osobe s invaliditetomšto je nešto čega bismo se trebali svjesno čuvati'', pojašnjava Ljiljana A. Rikić, predsednica Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Bijeljina.
.
Prepoznavanje predrasuda
Osim toga, primjećujemo da osobe bez invaliditeta često gaje sažaljenje prema osobama s invaliditetom, smatrajući ih nesrećnima i lišenima mogućnosti uživanja u socijalnim i ekonomskim blagodetima modernog društva. Ovaj pogrešan utisak može da ima rezultat kao što su društveno odbacivanje i stvaranje osjećaja da su osobe s invaliditetom manjinska grupa koja je izgubila svoje mjesto u društvu.
Pravilna terminologija
Prvi korak ka poboljšanju komunikacije sa osobama sa invaliditetom je svakako pravilna upotreba jezika. Trebamo se suzdržati od korišćenja izraza kao što su ,,invalid" i ,,osoba sa posebnim potrebama". Umjesto toga, preporučljivo je koristiti termin ,,osoba sa invaliditetom", što je u skladu sa odredbama Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.
Osnovna komunikacija kao ključ
Važno je razviti osjećaj za pravilnu komunikaciju kako bismo izbjegli neugodnosti ili kršenje prava osoba s invaliditetom. Osnovna pravila uključuju obraćanje direktno osobi, a ne njenim pratiteljima, te izbjegavanje uvredljivih izraza poput ,,invalidi", "hendikepirani" ili ,,osobe sa posebnim potrebama". Umjesto toga, trebamo se prilagoditi vrsti invaliditeta, usporiti govor ako je potrebno ili koristiti slikovni jezik kako bismo jasno izrazili svoje misli.
Pravila ponašanja u praksi
U saobraćaju i javnom prevozu, važno je pokazati osjetljivost prema osobama sa invaliditetom. Povećanje opreza i pridržavanje pravila koja su predviđena za olakšavanje kretanja ovih osoba doprinosi stvaranju inkluzivnijeg okruženja.
Uvažavanje i podrška
Ključno je pružiti podršku i uvažavanje osobama s invaliditetom, bez stvaranja nepotrebnih prepreka ili osjećaja sažaljenja. Djeca, posebno, trebaju biti učena od najmlađih dana da cijene različitosti i budu spremna pružiti pomoć svojim vršnjacima s invaliditetom.
Uz pravilnu komunikaciju, pažnju prema predrasudama i podršku, možemo doprinijeti stvaranju društva koje uvažava i poštuje sve svoje članove, bez obzira na njihove različitosti'', upozorava Ljiljana A. Rikić, predsednica Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Bijeljina.
U sklopu obilježavanja 3. decembra - Svjetskog dana osoba sa invaliditetom
Pravila u komunikaciji sa osobama sa invalidetetom
Važno je istražiti načine kako unaprijediti našu svakodnevnu komunikaciju sa osobama sa invaliditetom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 15 % svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Iako Bosna i Hercegovina nema jedinstveni registar osoba sa invaliditetom, procjene upućuju na to da najmanje 300.000 ljudi u BiH ima neki stepen invaliditeta.
Često smo suočeni sa nedoumicom kako pravilno komunicirati s osobama s invaliditetom, a ovo postaje još važnije sa obzirom na to da mnogi ljudi nisu sigurni kako pristupiti ili se ponašati u njihovom prisustvu. Praksa pokazuje da se nesvjesno možemo naći u situacijama gdje uvrijedimo ili diskriminišemo osobe s invaliditetomšto je nešto čega bismo se trebali svjesno čuvati'', pojašnjava Ljiljana A. Rikić, predsednica Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Bijeljina.
.
Prepoznavanje predrasuda
Osim toga, primjećujemo da osobe bez invaliditeta često gaje sažaljenje prema osobama s invaliditetom, smatrajući ih nesrećnima i lišenima mogućnosti uživanja u socijalnim i ekonomskim blagodetima modernog društva. Ovaj pogrešan utisak može da ima rezultat kao što su društveno odbacivanje i stvaranje osjećaja da su osobe s invaliditetom manjinska grupa koja je izgubila svoje mjesto u društvu.
Pravilna terminologija
Prvi korak ka poboljšanju komunikacije sa osobama sa invaliditetom je svakako pravilna upotreba jezika. Trebamo se suzdržati od korišćenja izraza kao što su ,,invalid" i ,,osoba sa posebnim potrebama". Umjesto toga, preporučljivo je koristiti termin ,,osoba sa invaliditetom", što je u skladu sa odredbama Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.
Osnovna komunikacija kao ključ
Važno je razviti osjećaj za pravilnu komunikaciju kako bismo izbjegli neugodnosti ili kršenje prava osoba s invaliditetom. Osnovna pravila uključuju obraćanje direktno osobi, a ne njenim pratiteljima, te izbjegavanje uvredljivih izraza poput ,,invalidi", "hendikepirani" ili ,,osobe sa posebnim potrebama". Umjesto toga, trebamo se prilagoditi vrsti invaliditeta, usporiti govor ako je potrebno ili koristiti slikovni jezik kako bismo jasno izrazili svoje misli.
Pravila ponašanja u praksi
U saobraćaju i javnom prevozu, važno je pokazati osjetljivost prema osobama sa invaliditetom. Povećanje opreza i pridržavanje pravila koja su predviđena za olakšavanje kretanja ovih osoba doprinosi stvaranju inkluzivnijeg okruženja.
Uvažavanje i podrška
Ključno je pružiti podršku i uvažavanje osobama s invaliditetom, bez stvaranja nepotrebnih prepreka ili osjećaja sažaljenja. Djeca, posebno, trebaju biti učena od najmlađih dana da cijene različitosti i budu spremna pružiti pomoć svojim vršnjacima s invaliditetom.
Uz pravilnu komunikaciju, pažnju prema predrasudama i podršku, možemo doprinijeti stvaranju društva koje uvažava i poštuje sve svoje članove, bez obzira na njihove različitosti'', upozorava Ljiljana A. Rikić, predsednica Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Bijeljina.
