Kobilje mlijeko sve traženije
Dragan Simić (57) iz Velike Obarske veliki je zaljubljenik u konje. Kada se Dragan negdje pojavi sa svojim vrancima i fijakerom, bilo da je riječ o prazničnim danima, uoči Nove godine, Božića ili na nekoj od svadbi, svi pokušavaju da sjednu u fijaker ili da bar pomiluju Draganove ljepotane. Pogotovo oni najmlađi. Izlazio je on godinama na Gradski trg u Bijeljini preobučen u Djeda Mraza uoči Nove godine. Konje i kočije iznajmljuje za svadbe, krštenja i druga porodična slavlja.
Prije desetak godina Draganov sin Borko, takođe, zaljubljenik u trkaće konje, registrovao je Konjički klub ,,Vranac”. I Draganova kćerka Milica veliki je zaljubljenik u konjički sport, učestvuje na trkama, više radi rekreacije, ali, već su stigle i nagrade sa konjičkih trka, bilo da je riječ o trkama rasnih grla ili o vožnji sulki.
Kod Simića smo došli još jednim povodom. Uoči pandemije virusa korona, Simići su počeli da muzu i kobilje mlijeko za prodaju, koje je zdravo i ljekovito.
-Prije nekoliko dana sam sjekao kupus na njivi. Vjetar me produvao, stisnulo me u plućima, kao da mi se stijena na grudi sručila. Dođem kući, popijem popodne pola litra mlijeka, drugi dan još toliko. Onaj bol, kao da se otkači, nema ga više”, kaže Dragan, ističući da se kobilje mlijeko, čija je cijena pedeset konvertibilnih maraka po litru, pije nekuvano. Čuva se u zamrzivaču, odnosno u frižideru i konzumira u manjim količinama”.
Draganov sin Borko kaže da je Konjički klub ,,Vranac” registrovao u 2016. godini, a osnovao ga dvije godine ranije.
-Tridesetak članova imamo trenutno u klubu, sa oko pedesetak grla. Naši članovi su iz Velike Obarske i susjednih semberskih sela, iz Batkovića, Dvorova, Ostojićeva, ali i iz Lopara i Ugljevika. Učestvujemo na konjičkim trkama, na prazničnim paradama, fijakerijadama, okupljamo se u uoči Božića, kada se siječe i dovozi Banjak pred crkvu, ali i uoči Vaskrsa, na Mitrovdanskom vašaru. Tradicionalno se za Mali Božić okupljamo u Obarskoj. Ne gleda se na to kakvo je vrijeme, snijeg ili kiša, obično se tada u selu jašu konji. Bili smo s našim konjima i zapregama u Srpcu, za Duhovni utorak bili smo u Banjaluci, vozili naše fijakere ispred Banskog dvora”, priča Borko Simić.
-Od Gradske uprave očekujemo da se konačno definiše status gradskog hipodoroma, da se izdvoje neka sredstva u budžetu za ograđivanje hipodoroma. Ministarstvo poljoprivrede i Agrarni fond grada Bijeljina su nam pomagali oko organizovanja konjičkih trka i oko organizovanja Prve traktorijade. U Semberiji trenutno ima između dvije stotine i tri stotine grla konja, bilo da je riječ o radnim konjima ili o punokrvnim engleskim grlima koja se koriste za rekreativno jahanje. Ima, naravno, i lipicanera, ali i bosansko - brdskih konja. Nastojimo da se izvrši popis svih grla, da se oni čipuju i da se za njih obezbijedi podsticaj od resornog ministarstva”.
Draganova kćerka Milica (20) od svoje desete godine sjeda u sedlo. Kaže za ,,Semberija info’’, da joj je to velika ljubav, ali da se sada samo rekreativno bavi jahanjem.
-Bila sam na konjičkim trkama u Nevesinju, Gradiški, Bileći, Gradačcu, ovdje u Bijeljini, u Bratuncu. Bilo je prvih i drugih osvojenih mjesta na trkama. Vozila sam i sulke. Ne plašim se konja, to je za mene veliki izazov. Kao mala, imala sam kobilu Paladiju, koju sam dobila na poklon. Učila sam zajedno sa drugaricama da jašem. Jahala sam i sa sedlom i bez sedla. Sa četrnaest godina imala sam prvu trku. Nikada nisam bila izbačena iz sedla. Sposobnost jahača je na prvom mjestu. On mora da bude spreman, i fizički i psihički. U trci treba sačuvati energiju na početku, nakon toga osjetiti pravi trenutak za galop i onda vam ostaje samo pobjeda. U Bratuncu sam jahala arapskog konja. Niko nije očekivao da ću biti treća u trci od dvanaest grla. Osjećaj me nikada ne prevari. Ima plašljivih konja, neposlušnih, sve je to do uzgoja, njege i treninga. Konj dobro osjeti ko je u sedlu, kakav je čovjek, kakav je njegov karakter. Sve više djevojaka želi da savlada jahanje. Mnoge djevojke mi se javljaju sa željom da nauče jahati. Ispada danas da su djevojke hrabrije od momaka”, kaže, onako u šali, Milica Simić, neustrašiva djevojka koja izaziva divljenje na svakoj konjičkoj trci, na paradi konja i fijakera.
Semberija info
Prije desetak godina Draganov sin Borko, takođe, zaljubljenik u trkaće konje, registrovao je Konjički klub ,,Vranac”. I Draganova kćerka Milica veliki je zaljubljenik u konjički sport, učestvuje na trkama, više radi rekreacije, ali, već su stigle i nagrade sa konjičkih trka, bilo da je riječ o trkama rasnih grla ili o vožnji sulki.
Kod Simića smo došli još jednim povodom. Uoči pandemije virusa korona, Simići su počeli da muzu i kobilje mlijeko za prodaju, koje je zdravo i ljekovito.
-Prije nekoliko dana sam sjekao kupus na njivi. Vjetar me produvao, stisnulo me u plućima, kao da mi se stijena na grudi sručila. Dođem kući, popijem popodne pola litra mlijeka, drugi dan još toliko. Onaj bol, kao da se otkači, nema ga više”, kaže Dragan, ističući da se kobilje mlijeko, čija je cijena pedeset konvertibilnih maraka po litru, pije nekuvano. Čuva se u zamrzivaču, odnosno u frižideru i konzumira u manjim količinama”.
Draganov sin Borko kaže da je Konjički klub ,,Vranac” registrovao u 2016. godini, a osnovao ga dvije godine ranije.
-Tridesetak članova imamo trenutno u klubu, sa oko pedesetak grla. Naši članovi su iz Velike Obarske i susjednih semberskih sela, iz Batkovića, Dvorova, Ostojićeva, ali i iz Lopara i Ugljevika. Učestvujemo na konjičkim trkama, na prazničnim paradama, fijakerijadama, okupljamo se u uoči Božića, kada se siječe i dovozi Banjak pred crkvu, ali i uoči Vaskrsa, na Mitrovdanskom vašaru. Tradicionalno se za Mali Božić okupljamo u Obarskoj. Ne gleda se na to kakvo je vrijeme, snijeg ili kiša, obično se tada u selu jašu konji. Bili smo s našim konjima i zapregama u Srpcu, za Duhovni utorak bili smo u Banjaluci, vozili naše fijakere ispred Banskog dvora”, priča Borko Simić.
-Od Gradske uprave očekujemo da se konačno definiše status gradskog hipodoroma, da se izdvoje neka sredstva u budžetu za ograđivanje hipodoroma. Ministarstvo poljoprivrede i Agrarni fond grada Bijeljina su nam pomagali oko organizovanja konjičkih trka i oko organizovanja Prve traktorijade. U Semberiji trenutno ima između dvije stotine i tri stotine grla konja, bilo da je riječ o radnim konjima ili o punokrvnim engleskim grlima koja se koriste za rekreativno jahanje. Ima, naravno, i lipicanera, ali i bosansko - brdskih konja. Nastojimo da se izvrši popis svih grla, da se oni čipuju i da se za njih obezbijedi podsticaj od resornog ministarstva”.
Draganova kćerka Milica (20) od svoje desete godine sjeda u sedlo. Kaže za ,,Semberija info’’, da joj je to velika ljubav, ali da se sada samo rekreativno bavi jahanjem.
-Bila sam na konjičkim trkama u Nevesinju, Gradiški, Bileći, Gradačcu, ovdje u Bijeljini, u Bratuncu. Bilo je prvih i drugih osvojenih mjesta na trkama. Vozila sam i sulke. Ne plašim se konja, to je za mene veliki izazov. Kao mala, imala sam kobilu Paladiju, koju sam dobila na poklon. Učila sam zajedno sa drugaricama da jašem. Jahala sam i sa sedlom i bez sedla. Sa četrnaest godina imala sam prvu trku. Nikada nisam bila izbačena iz sedla. Sposobnost jahača je na prvom mjestu. On mora da bude spreman, i fizički i psihički. U trci treba sačuvati energiju na početku, nakon toga osjetiti pravi trenutak za galop i onda vam ostaje samo pobjeda. U Bratuncu sam jahala arapskog konja. Niko nije očekivao da ću biti treća u trci od dvanaest grla. Osjećaj me nikada ne prevari. Ima plašljivih konja, neposlušnih, sve je to do uzgoja, njege i treninga. Konj dobro osjeti ko je u sedlu, kakav je čovjek, kakav je njegov karakter. Sve više djevojaka želi da savlada jahanje. Mnoge djevojke mi se javljaju sa željom da nauče jahati. Ispada danas da su djevojke hrabrije od momaka”, kaže, onako u šali, Milica Simić, neustrašiva djevojka koja izaziva divljenje na svakoj konjičkoj trci, na paradi konja i fijakera.
Semberija info
