Helena Stojić: Čovjek se mnogo bolje u životu osjeća kada nešto daje :: Semberija INFO ::

 

Helena Stojić: Čovjek se mnogo bolje u životu osjeća kada nešto daje


Helena Stojić, dugogodišnji volonter Udruženja „Ruke“ iz Sarajeva, član  Planinarsko-ekološkog društva „Majevica“ i član Udruženja građana „Ada”.

 Živimo u vremenu kada, nažalost, većina ljudi misli da bi neko drugi trebalo da uradi nešto dobro za njih. Na sreću, postoje i oni drugi koji su nesebični, žele da pomognu i da  kroz volonterski aktivizam daju svoj doprinos zajednici. Jedna od njih  je i Helena Stojić, dugogodišnji volonter Udruženja „Ruke“ iz Sarajeva, član  Planinarsko-ekološkog društva „Majevica“ i član Udruženja građana „Ada”, a za portal ,,Semberija  info” govori o svojoj borbi za očuvanje prirode, ali i o motivima koji je pokreću u njenoj nesebičnoj misiji.
 
Vaš volonterski aktivizam usmjeren je ka očuvanju životne sredine. U kojoj mjeri smo mi kao društvo generalno osviješćeni u tom smislu i naziru li se pozitivni pomaci?
-Naša ekološka svijest je na jako niskim granama, a naše društvo je takvo da očekujemo od drugih da nešto urade ili da se stvari riješe same. To se, nažalost, nikada neće desiti. Moramo da krenemo od sebe i da se zapitamo šta to svako od nas može, mora i treba da uradi po pitanju ovako značajne teme kakva je životna sredina i njena zaštita. Ovdje govorim o prirodnim resursima, koje trošimo bez ikakve kontrole, kao da su zalihe neograničene, a nismo svjesni koliko se priroda mijenja i kako smo ograničeni sa nekim od tih resursa. Nikako da naučimo da prirodu nismo naslijedili od naših predaka, nego smo je posudili od naše djece i budućih generacija. Kakvu im onda zemlju i život ostavljamo? Pomaci se naziru, kroz razne metode zagovaranja,  apelovanja, edukacija i saradnjom sa pojedinim prosvjetnim radnicima, posebno onima koji se odazivaju na naše akcije, vidim da se o ovome više priča i glasnije, mada moji prijatelji tvrde da sam ja, ustvari, bila pokretač ove teme u vrijeme kada skoro niko nije davao značaj ovome. Istakla bih da sam i kao kandidat u ime jedne političke partije za poslanika u NS RS bila možda jedini kandidat bez političkog plakta u kampanji ili bilo kojeg drugog reklamnog materija. Taj podatak je bio interesantan medijima i to je bio moj doprinos u borbi za zdravu životnu sredinu. 


 
Da bismo imali ekološku svijest moramo da posjedujemo i određeno znanje iz oblasti vezanih za ekologiju i zaštitu životne sredine. Moramo da znamo koji su nam resursi neophodni za život, kako se oni racionalno koriste i koji su to obrasci našeg ponašanja poželjni, a koji ne. Koliko je važno da se to znanje usvaja još u najranijem dobu i šta se dodatno može učiniti na tom planu?
-Svjedoci smo da sve počinje od kućnog odgoja, da su bebe mali ljudi kojima je mozak prazan list papira. Roditelji su ti koji im usađuju vrijednosti. Znači, mi smo ti po čijem se modelu djeca ponašaju i mi moramo njima biti primjer. S druge strane, vrtići i škole su mjesta gdje djeca šire svoja znanja, ali im se i to treba ,,servirati” na drugi način. Moja preporuka je uvođenje predmeta ,,EKOLOGIJA” u osnovnim školama. Imamo odličan primjer iz Srbije, u okviru osnovnih škola kao izborni predmet ili sekciju, djeca imaju predmet ,,Planinarstvo – boravak u prirodi” u kojoj se dotiču svih bitnih elemenata iz oblasti ekologije, međusobnih odnosa, snalaženja u prirodi. Udruženje ,,Ada’’, zatim A.D. ,,Komunalac” Bijeljina, gdje trenutno radim, imalo je niz edukacija u osnovnim i srednjim školama, a koje se tiču zaštite životne sredine i prirodnih bogatstava naše zemlje. Izuzetno je interesantno planirati i organizovati ove edukacije, a s obzirom na iskustvo koje imam, zadatak, zaista, nije težak. Djeca sa pažnjom prate ove edukacije i interesantne su im fotografije koje im pokazujemo na radionicama, jer su one, zaista, odraz problema i slike našeg grada.
 
Vi ste do sada organizovali i koordinisali brojne akcije, od sadnje stabala, pa do uklanjanja smeća. Koju akciju bi ste posebno izdvojili i na kakvu podršku  sugrađana nailazite?
-Do sada smo posadili više od 150 stabala na području grada. Veliki problem nam je briga o tim sadnicama u prvoj godini, kada im je potrebna malo bolja njega,  kao i činjenica da teško dolazimo do lokacija za sadnju. Bijeljini su neophodni drvoredi i parkovi kako bi, s te strane, mogli odgovoriti problemu zagađenog vazduha i svih benefita koje jedno stablo daje. Izdvojila bih akciju čišćenja ispod mosta u naselju Amajlije. Izvučeno je oko 10 tona smeća s obje strane mosta. Naš član i veliki ekološki aktivista Miroslav Vujanović je u ribarskim čizmama ušao u baru koja je ispod mosta i kupio smeće. Leševi životinja, medicinski otpad, flaše, limenke, gardeoba, veliki bazen za dvorište, gume, plastične stolice... Tu smo dvije godine čistili, sada je stanje malo bolje, jer su postavljeni kontejneri pored mosta. Sada samo imamo više smeća oko kontejnera. (Da nije žalosno, bilo bi smiješno.)
 
Tokom perioda kada ste rukovodili Službom pijačnih usluga, apelovali ste na sugrađane za smanjenom upotrebom plastičnih kesa prilikom kupovine?
-Tako je. U to vrijeme sam obavila razgovor sa svim zakupcima na pijaci, sugerisala im da se vratimo papirnim kesama, kakve su se nekada koristile, a pojedini štandovi su nabavili i mrežaste vrećice za voće i povrće, pravljene od recikliranog materijala. Proveli smo i kampanju, ali, nažalost, ta ideja nije zaživjela, mada je interesantna činjenica da su trgovci primjećivali da više ljudi ima cekere i da, ipak, neka svijest postoji. Ljudi nisu svjesni da plastičnu kesu u prosjeku koriste 10 sekundi, te da se nakon konzumacije proizvoda, odmah baca i ostaje da se razgrađuju više od 150 godina. Zabluda je da su biorazgradive kese dobro rješenje. One se razlažu na mirkoplastiku, koja je pronađena, čak, i u placenti kod trudnica i koju, opet, svakodnevno unosimo u organizam.
 
Povodom Međunarodnog dana volontera, nedavno ste za svoj nesebični  trud i rad, dobili Zahvalnicu grada. U kojoj mjeri Vam takva priznanja predstavljaju podstrek u daljem radu i koliko je važno da nadležne institucije prepoznaju doprinos volonterskog aktivizma?
-Svakako je lijepo kada neko primijeti vaš rad, ali lično ne volim tapšanje po ramenu, volim ljude koji su spremni da daju svoj doprinos u ovim stvarima, bilo da zasuču rukave ili ponude neki drugi vid pomoći. Radim ove stvari iz želje da nešto mijenjamo na bolje i da djelovanjem ukažemo na problem i na uzrok. Mi, volonteri, koji učestvujemo u akciji čišćenja, sadnje,  ustvari, rješavamo samo posljedicu, a to je Sizifov posao dokle god se ne desi ono što je nužno, a to je da se sankcionišu drakonskim kaznama počinioci. Takođe, smatram da bi se rad svih volontera morao i trebao promovisati na drugačiji način, dati im više na značaju. Ukoliko se obilježava Međunarodni dan volontera, onda pozvati sva udruženja i kratkim video sadržajem prikazati taj rad. Potrebno je da sugrađani vide djelovanja ljudi koji, bez ikakvih zadnjih namjera, djeluju u svom okruženju u skladu sa svojim ubjeđenjima. Evo, rado se nudim da budem u sljedećoj organizaciji ove svečanosti, jer ovi ljudi zaslužuju to.
 
Kada je riječ o volonterskom aktivizmu, šta je to što Vas motiviše? Koliko je lijepo baviti se sa nečim što Vas ispunjava i kako je sve počelo?
-Po prirodi sam altruista. S druge strane, sve je počelo nezadovoljstvom i osjećajem nemoći. Upravo tako, živimo u gradu u kojem se zimi gušimo u zagađenju, a ljeti cvrčimo na betonu. Pored javnog ukazivanja na problem, zapitala sam se šta ja mogu da uradim. Onda sam kontaktirala Let’s Do It“ u Bosni i Hercegovini, koji je dio svjetskog pokreta „Let’s do it World“ u kojem učestvuje 168 zemalja i u kome je do sada uzelo učešće više od 35.000.000 volontera. Zvanični organizator „Let’s Do It“ volonterskih akcija u našoj zemlji je Udruženje građana ,,Ruke” iz Sarajeva. Posao je, zaista, ogroman, sama akcija je nešto što se relativno brzo završi, ljudi koji učestvuju su nasmijani, druželjubivi, različitih interesovanja, ali okupljeni oko zajedničkog cilja. Ti ljudi su postali prijatelji. 
 
Živimo u vremenu kada, nažalost, većina ljudi misli da neko drugi treba da uradi nešto dobro za njih. Kako privući ljude, posebno mlađe generacije da se uključe uvolonterski aktivizam i kojoj mjeri su mladi svjesni da na taj način, zapravo, mogu doprinijeti razvoju svoje lokalne zajednice, odnosnu stvaranju boljeg mjesta za život?
-Istakla bih i činjenicu da su se djeca Osnovne škole ,,Vuk Karadžić”, zajedno sa nastavnicom Violetom Šeovac i učiteljicom Slađanom Pantelić uključivali u naše akcije, te na ovaj način djeci približavamo samu ekologiju i uključujemo ih u volonterski aktivizam. Imamo i cijelo jedno odjeljenje koje se prijavilo kao volonteri i koji žele da djeluju zajednički iz ove škole, a to je VII 2 sa razrednom Violetom Šeovac. Pohvalila bih i učešće grupe đaka iz ove škole na Eco start up weekend-u prošlog mjeseca, u organizaciji IOM-a gdje sam imala priliku biti u svojstvu mentora i komisije za odabir pobjednika. Projekat se zove ,,Staza znanja” i biće napravljena u našem Gradskom parku. Staze će dobiti nazive po osnovnim školama u Bijeljini i putem tabli edukativnog sadržaja biće predstavljene šumske zajednice koje se nalaze u parku. Iza svega ovoga stoje djeca ove osnovne škole i nastavnica Violeta Šeovac. Dakle, moguće je. Potrebni su volja, upornost i inovativnost kako bi se doprlo do ovih mladih glava.
 
Šta bi u tom smislu, na kraju, bila poruka svima onima koji razmišljaju da se uključe u volonterski aktivizam?
-Čovjek se mnogo bolje u životu osjeća kada nešto daje, nego kada nešto uzima, a svojim djelovanjem daje veliki doprinos zajednici i društvu, upoznaje ljude različitog interesovanja, ali istih ili sličnih pogleda na svijet. Dobija zdravo druženje, pozitivnu energiju i neku vrstu ponosa, kada prolazite pored nekog ,,svog stabla”, a znajući da će neko vaš uživati u njegovom hladu, jer je potrebno vrijeme da se hlad stvori. Iskoristite priliku i pravite sjećanja sa svojom dječicom, jer uspomene koje tom prilikom gradite, ne mogu se naručiti ili kupiti.


Semberske novine - Semberija info