Šta nam ovo mlade steže,  da l' su krive nove mreže?
 
Početkom  ovog milenijuma  desila se tehnološka revolucija koja će dvadeset godina kasnije promijeniti život svakome od nas. Ovom revolucijom došlo je do pozitivnog razvoja informatike, medicine, medija i sl, ali se pojedinac našao u problemu.

Danas 67,5 procenata svjetske populacije koristi internet i društvene mreže. Iako smo svi mi, na neki način, žrtve interneta i društvenih mreža, one ipak mogu imati pozitivan uticaj (može se naučiti nešto novo i pronaći rješenje za mnoge probleme), ali, čini mi se, negativan uticaj je veći.

Sada, dragi čitaoče, uzmi svoj telefon i provjeri koliko  vremena provodiš na telefonu, neki  3-4 sata dok  drugi 5-6 sati i više dnevno. Svakodnevno provedemo prosječno 4 sata, taj broj će mjesečno biti 120 sati dok godišnje 1440 sati,  tj. 2 mjeseca. Vidite koliko zapravo vremena provedemo na telefonu godišnje. Ako ovako nastavimo, do 80. godine mi ćemo 10,83 godina visiti na telefonu.

 Telefon ima negativan uticaj na naše fizičko i mentalno zdravlje, izaziva nervozu i depresiju. Društvene mreže mogu biti platforme „cyberbulling”, mogu dovesti do društvene izolovanosti, usamljenosti, i gubljenja sopstvenog  identiteta. Najpogubnije je  ako damo djetetu u razvoju da koristi mobilni uređaj. To će dovesti do agresivnosti i neposlušnosti, oponašanja ljudi na društvenim mrežama, usvajanja pogrešnih obrazaca ponašanja. Ne treba mobilni uređaj da postane instrument za ućutkivanje  d‌jece. Roditelji traže krivca za ponašanje svog d‌jeteta u tabletu, a oni su ti koji griješe. Primjer ovakvoga ponašanja imam u svom domu. Moja sestra trenutno ima šest godina i kao posljedica korišćenja mobilnih uređaja, u ranim godinama počela je da pokazuje znakove zavisnosti. Ako joj oduzmemo telefon, počne da plače i trese se, tokom korišćenja telefona ignoriše nas. Ako isprazni svoj telefon, počne da se dere i pravi dramu sve dok joj roditelji ne daju svoj telefon.  Brat i ja samo je pustimo da plače da shvati kako plakanje neće dovesti do ostvarenja njenih želja. U ovoj godina brat je počeo da joj zabranjuje korišćenje njegovog tableta, za sada je njena zavisnost  manja nego što je prije bila,  ali je još uvijek prisutna. Svaki roditelj će reći da nije lako odgajati  dijete u ovom vremenu, i vjerujem im, ali njihov problem je što nemaju strpljenja.

Nažalost, nisu samo d‌jeca žrtve mobilnih uređaja i interneta. Kada sam uporedio sestrino ponašanje sa ponašanjem d‌jece kojoj je pripadala generacija moje majke, shvatio sam da su  bila poslušnija i disciplinovana, dok su roditelji bili stroži i umjereniji u svemu. Danas roditelji ne smiju da puste di‌jete napolje u strahu da će ga neko ukrasti ili ko zna šta mu uraditi. Naravno, vremena su se promijenila i sada se pitate zašto su roditelji dopustili da dođe do ovoga.  Vidite, svaki roditelj želi da ostvari svom d‌jetetu ono što oni nisu imali . To je u redu, ali nije normalno da je djetetu sve potaman, ne može mu se sve dopustiti, ne može sve imati.

Došli smo do kraja ove teme i shvatili smo da je društvena mreža bolest koju, nažalost, više ili manje svi imamo. Da bismo se riješili zavisnosti, možemo da uklonimo telefon, što je, zapravo,  nemoguće, ali je moguće da vidimo stvarni život, da živimo taj život, a ne neki virtuelni i da koristimo sva čula kako bismo se ljepše osjećali.

Vuk Terzić
Vuk Terzić, prvi razred,  rođen 2008. godine