ŠKOLA NOVINARSTVA - JELENA MAKSIMOVIĆ: Šta nam ovo mlade steže, da l' su krive nove mreže?
Šta nam ovo mlade steže, da l' su krive nove mreže?
Savremeno doba donijelo je sa sobom i neke nove tehnologije koje su nam u potpunosti promijenile život. Prije samo četvrt vijeka, da bismo razgovarali s nekim telefonom, bilo je potrebno da posjedujemo fiksni i da taj neko bude kod kuće u trenutku kada ga zovemo. Fotografije smo mogli da vidimo tek kada bismo ih izradili u foto- studiju. A, danas? Danas nam je dovoljno da imamo mobilni telefon, a ima ga većina stanovništva na planeti, i da u svakom trenutku razgovaramo ili se dopisujemo s kim god poželimo.
Pored toga, zahvaljujući toj maloj spravici i društvenim mrežama, možemo da zavirimo u bilo čiji život. Dovoljni su nam Instagram ili Fejsbuk pa da saznamo šta je ko kuvao, gdje je i sa kim putovao, ko su mu strina i tetka... Sve je postalo toliko transparentno pa se čini da je otišlo predaleko. Mladi skoro da se i ne druže, ili se druže tako što svako gleda u svoj telefon.
I dok su ranije mobilne telefone imali samo roditelji, s godinama se donja granica za posjedovanje istog spuštala sve niže, pa sada imamo prvake koji tek što su naučili da pišu, otvaraju profile na društvenim mrežama. A upravo to je sa sobom donijelo i brojne probleme. Svakodnevno u medijima čitamo tekstove o samoubistvima zbog internet nasilja. Vrijeđanje i ismijavanje postalo je dio normalne komunikacije među djecom i mladima.
Više nije bitno da li nam je na odmoru ili u izlasku bilo lijepo, već kako ćemo to prezentovati na društvenim mrežama i kako će drugi da prokomentarišu naše fotografije.
Sve je postalo bitno, sem nas samih. Imamo na stotine prijatelja, a da li imamo i jednog?
Osjećamo se slobodni da na društvenim mrežama objavimo samo ono što mi želimo, a da li smo zaista slobodni ili smo robovi tih istih društvenih mreža?
Glupo je da kažemo: žao mi je, ne znam, hvala, izvini. Lakše nam je da napišemo jbg, nzm, tnx, sorry.
A, sve je više mladih čija komunikacija se upravo ovako odvija, uz skraćenice i strane izraze.
Postalo je deplasirano da želite da postanete učitelj, frizer ili ljekar, svi žele da budu influenseri, jutjuberi, tiktokeri... Dokle će to trajati, da li će i kada prestati ili će se pojaviti nešto novo, bolje ili gore od društvenih mreža, ostaje nam da vidimo. A do tada pozzz, čeka me i insta, moram da provjerim story, sorry što nmg dalje da pišem, foloveri čekaju, vrv ih dns imam za neki br više.
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
Učenica Tehničke škole “Mihajlo Pupin”
Smjer: Tehničar drumskog saobraćaja
Bijeljina
Savremeno doba donijelo je sa sobom i neke nove tehnologije koje su nam u potpunosti promijenile život. Prije samo četvrt vijeka, da bismo razgovarali s nekim telefonom, bilo je potrebno da posjedujemo fiksni i da taj neko bude kod kuće u trenutku kada ga zovemo. Fotografije smo mogli da vidimo tek kada bismo ih izradili u foto- studiju. A, danas? Danas nam je dovoljno da imamo mobilni telefon, a ima ga većina stanovništva na planeti, i da u svakom trenutku razgovaramo ili se dopisujemo s kim god poželimo.
Pored toga, zahvaljujući toj maloj spravici i društvenim mrežama, možemo da zavirimo u bilo čiji život. Dovoljni su nam Instagram ili Fejsbuk pa da saznamo šta je ko kuvao, gdje je i sa kim putovao, ko su mu strina i tetka... Sve je postalo toliko transparentno pa se čini da je otišlo predaleko. Mladi skoro da se i ne druže, ili se druže tako što svako gleda u svoj telefon.
I dok su ranije mobilne telefone imali samo roditelji, s godinama se donja granica za posjedovanje istog spuštala sve niže, pa sada imamo prvake koji tek što su naučili da pišu, otvaraju profile na društvenim mrežama. A upravo to je sa sobom donijelo i brojne probleme. Svakodnevno u medijima čitamo tekstove o samoubistvima zbog internet nasilja. Vrijeđanje i ismijavanje postalo je dio normalne komunikacije među djecom i mladima.
Više nije bitno da li nam je na odmoru ili u izlasku bilo lijepo, već kako ćemo to prezentovati na društvenim mrežama i kako će drugi da prokomentarišu naše fotografije.
Sve je postalo bitno, sem nas samih. Imamo na stotine prijatelja, a da li imamo i jednog?
Osjećamo se slobodni da na društvenim mrežama objavimo samo ono što mi želimo, a da li smo zaista slobodni ili smo robovi tih istih društvenih mreža?
Glupo je da kažemo: žao mi je, ne znam, hvala, izvini. Lakše nam je da napišemo jbg, nzm, tnx, sorry.
A, sve je više mladih čija komunikacija se upravo ovako odvija, uz skraćenice i strane izraze.
Postalo je deplasirano da želite da postanete učitelj, frizer ili ljekar, svi žele da budu influenseri, jutjuberi, tiktokeri... Dokle će to trajati, da li će i kada prestati ili će se pojaviti nešto novo, bolje ili gore od društvenih mreža, ostaje nam da vidimo. A do tada pozzz, čeka me i insta, moram da provjerim story, sorry što nmg dalje da pišem, foloveri čekaju, vrv ih dns imam za neki br više.
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
Učenica Tehničke škole “Mihajlo Pupin”
Smjer: Tehničar drumskog saobraćaja
Bijeljina
