Mladi Tuzlaci čuvaju identitet i sjećanja na heroje
Zavičaj nije samo mjesto na mapi, već i osjećaj koji se nosi
Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini proisteklo je iz potrebe da se sačuva identitet naroda koji je odrastao i oslikao se u jednom ambijentu kao što je grad Tuzla i cijelo tuzlansko područje, te da se sačuva uspomena na rodni kraj i da se povežu ljudi koje spaja zajedničko porijeklo, sjećanja i prijateljstva.
Imajući u vidu da se tokom proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata iz Tuzle i okoline u Bijeljinu naselilo oko 20,000 Srba, koji su svoj novi dom pronašli ovdje, ideja o osnivanju udruženja je nastala na inicijativu grupe entuzijasta, Tuzlaka koji u srcu nose svoj rodni kraj.
Udruženje je osnovano davne 2015. godine, a prvobitni cilj je bio obnova Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Požarnici kao simbola stradanja, ali i vaskrsenja, srpskog i pravoslavnog postojanja na prostoru tuzlanske regije koja je u toku ratnih dejstava (1992-1995) porušena, a sve matične knjige i arhiva crkve izgorila. U obnovljenom i osveštanom pravoslavnom hramu u Požarnici, sa blagoslovom episkopa zvorničko-tuzlanskog Hrizostoma, oživljen je Ilindanski sabor gdje se Tuzlaci okupljaju u zavičaju i evociraju uspomene.
Jedan od najvažnijih ciljeva postojanja udruženja je očuvanje zavičajnog identiteta, kulture i tradicije, njegovanje zajedništva i povezanosti ljudi koji posle rata žive širom RS, a i dijaspore.
-Kontinuitet povezivanja ljudi se ostvaruje kroz zajednička okupljanja, manifestacije koje njeguju zavičajne vrijednosti, a koje su već tradicionalno među Tuzlacima prepoznatljive i iz godine u godinu iščekivane’’, ističe Milenko Mićanović, koji je na čelu udruženja već treću godinu.
-Na Ilindanskom saboru i Druženju Tuzlaka u Bijeljini dominantan momenat je povezivanje iskustva starijih i energije mlađih, kojim se jača osjećaj zajedništva i pripadnosti’’, naglašava Mićanović.
Sve veći broj mladih Tuzlaka odlučio je da se aktivno uključi u rad Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini, donoseći sa sobom energiju, ideje i snažan osjećaj pripadnosti. Pored navedenih manifestacija koje su dio desetogodišnjeg programa rada, udruženje učestvuje u obilježavanju značajnih datuma i dana sjećanja na stradale borce u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu. Riječ je o grupi mladih ljudi koji svojim entuzijazmom i ličnim pričama daju novu snagu udruženju.
-Moj motiv za priključivanje aktivnom radu udruženja jesu same aktivnosti udruženja vezane za obilježavanje važnih datuma proisteklih iz odbrambeno - otadžbinskog rata. Ispričane uspomene i sjećanja starijih članova udruženja koji su bili sa našim očevima na braniku otadžbine su učinile da budemo još ponosniji na njihovu žrtvu i da možda po prvi put čujemo kakvi su zapravo oni bili, jer većina nas nije imala priliku da upozna sve njihove herojske vrline. Priliku da to slušamo i čujemo nismo imali sve dok se nismo sabrali u udruženju. Mnogi stariji članovi su godinama ćutali misleći da je to za nas bolna tema ne znajući da smo mi vapili za malo više priče o njihovoj borbi za naš opstanak. Vapili smo za onim što ćemo mi sutra ispričati našoj djeci, zbog čega su i kako dali ono što je najvrednije, a to je život. Zbog toga smo zahvalni što je Udruženje skoro polovinu svojih aktivnosti vezalo za njegovanje kulture sjećanja stradanja Srba sa Tuzlanske regije’’, ističe Mladenko Mićanović naglašavajući lični i kolektivni značaj obilježavanja.
Jedan od tih datuma je 21. april, gdje udruženje u saradnji sa Boračkim organizacijama iz Bijeljine i Lopara obilježava pomen i odaje počast za 33 stradala borca u Bitci za Banj brdo. Među njima su i očevi Danijele Panić i Nede Marjanović.
-Njegovo ime, kao i imena svih onih koji se nisu vratili svojim porodicama, zauvijek su utkani u temelje Republike Srpske. Ovim obilježavanjem čuvamo uspomenu na njih, jer dok ih pamtimo, oni i dalje žive kroz nas, dostojanstveno sa zahvalnošću i ponosom koje u srcima nosimo’’, navodi Danijela Panić, sekretar Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
Poseban pečat ovom danu dala je Neda Marjanović, mlada članica čija je lična priča odjeknula u široj zajednici. Uz podršku Zavičajnog udruženja Tuzlaka, Neda je svoju prvu pjesmu pod nazivom ,,Krv heroja’’ posvetila svome ocu, a i svim borcima koju su stradali u proteklom ratu. Spot je snimljen na Busiji, Majevici, u blizini mjesta stradanja, a tekst je napisala Rada Janjušić i aranžman uradio Ratko Stojanović.
-Ova pjesma je moj tihi razgovor sa ocem, njome čuvam uspomenu na njega i na sve one koji su stradali, da njihova žrtva nikada ne utihne u zaboravu. Podrška udruženja mi je značila da ovu bol pretvorim u sjećanje koje traje i osjećaj da u ovome nisam sama’’, kaže Neda Marjanović.
Među aktivnim članovima ističe se Željka Kukarić, koja svojim angažmanom učestvuje u organizaciji akademija i obilježavanjima dana sjećanja na stradale borce. Za njih ove aktivnosti nisu samo organizacioni zadatak, već duboki čin poštovanja i zahvalnosti.
-Ovo su prilike da se poklonimo sjenama svih boraca koji su dali svoje živote. To je najmanje što možemo učiniti – da ih ne zaboravimo i da njihova žrtva živi kroz nas’’, kaže Željka.
Priča o mladim Tuzlacima pokazuje da zavičaj nije samo mjesto na mapi, već osjećaj koji se nosi. Kroz Udruženje, čuvaju sjećanja i tradiciju, pretvaraju ih u iskrene priče koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost šaljući jasnu poruku da zajedništvo i identitet imaju smisla kad se žive.
Semberija info
Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini proisteklo je iz potrebe da se sačuva identitet naroda koji je odrastao i oslikao se u jednom ambijentu kao što je grad Tuzla i cijelo tuzlansko područje, te da se sačuva uspomena na rodni kraj i da se povežu ljudi koje spaja zajedničko porijeklo, sjećanja i prijateljstva.
Imajući u vidu da se tokom proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata iz Tuzle i okoline u Bijeljinu naselilo oko 20,000 Srba, koji su svoj novi dom pronašli ovdje, ideja o osnivanju udruženja je nastala na inicijativu grupe entuzijasta, Tuzlaka koji u srcu nose svoj rodni kraj.
Udruženje je osnovano davne 2015. godine, a prvobitni cilj je bio obnova Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Požarnici kao simbola stradanja, ali i vaskrsenja, srpskog i pravoslavnog postojanja na prostoru tuzlanske regije koja je u toku ratnih dejstava (1992-1995) porušena, a sve matične knjige i arhiva crkve izgorila. U obnovljenom i osveštanom pravoslavnom hramu u Požarnici, sa blagoslovom episkopa zvorničko-tuzlanskog Hrizostoma, oživljen je Ilindanski sabor gdje se Tuzlaci okupljaju u zavičaju i evociraju uspomene.
Jedan od najvažnijih ciljeva postojanja udruženja je očuvanje zavičajnog identiteta, kulture i tradicije, njegovanje zajedništva i povezanosti ljudi koji posle rata žive širom RS, a i dijaspore.
-Kontinuitet povezivanja ljudi se ostvaruje kroz zajednička okupljanja, manifestacije koje njeguju zavičajne vrijednosti, a koje su već tradicionalno među Tuzlacima prepoznatljive i iz godine u godinu iščekivane’’, ističe Milenko Mićanović, koji je na čelu udruženja već treću godinu.
-Na Ilindanskom saboru i Druženju Tuzlaka u Bijeljini dominantan momenat je povezivanje iskustva starijih i energije mlađih, kojim se jača osjećaj zajedništva i pripadnosti’’, naglašava Mićanović.
Sve veći broj mladih Tuzlaka odlučio je da se aktivno uključi u rad Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini, donoseći sa sobom energiju, ideje i snažan osjećaj pripadnosti. Pored navedenih manifestacija koje su dio desetogodišnjeg programa rada, udruženje učestvuje u obilježavanju značajnih datuma i dana sjećanja na stradale borce u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu. Riječ je o grupi mladih ljudi koji svojim entuzijazmom i ličnim pričama daju novu snagu udruženju.
-Moj motiv za priključivanje aktivnom radu udruženja jesu same aktivnosti udruženja vezane za obilježavanje važnih datuma proisteklih iz odbrambeno - otadžbinskog rata. Ispričane uspomene i sjećanja starijih članova udruženja koji su bili sa našim očevima na braniku otadžbine su učinile da budemo još ponosniji na njihovu žrtvu i da možda po prvi put čujemo kakvi su zapravo oni bili, jer većina nas nije imala priliku da upozna sve njihove herojske vrline. Priliku da to slušamo i čujemo nismo imali sve dok se nismo sabrali u udruženju. Mnogi stariji članovi su godinama ćutali misleći da je to za nas bolna tema ne znajući da smo mi vapili za malo više priče o njihovoj borbi za naš opstanak. Vapili smo za onim što ćemo mi sutra ispričati našoj djeci, zbog čega su i kako dali ono što je najvrednije, a to je život. Zbog toga smo zahvalni što je Udruženje skoro polovinu svojih aktivnosti vezalo za njegovanje kulture sjećanja stradanja Srba sa Tuzlanske regije’’, ističe Mladenko Mićanović naglašavajući lični i kolektivni značaj obilježavanja.
Jedan od tih datuma je 21. april, gdje udruženje u saradnji sa Boračkim organizacijama iz Bijeljine i Lopara obilježava pomen i odaje počast za 33 stradala borca u Bitci za Banj brdo. Među njima su i očevi Danijele Panić i Nede Marjanović.
-Njegovo ime, kao i imena svih onih koji se nisu vratili svojim porodicama, zauvijek su utkani u temelje Republike Srpske. Ovim obilježavanjem čuvamo uspomenu na njih, jer dok ih pamtimo, oni i dalje žive kroz nas, dostojanstveno sa zahvalnošću i ponosom koje u srcima nosimo’’, navodi Danijela Panić, sekretar Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
Poseban pečat ovom danu dala je Neda Marjanović, mlada članica čija je lična priča odjeknula u široj zajednici. Uz podršku Zavičajnog udruženja Tuzlaka, Neda je svoju prvu pjesmu pod nazivom ,,Krv heroja’’ posvetila svome ocu, a i svim borcima koju su stradali u proteklom ratu. Spot je snimljen na Busiji, Majevici, u blizini mjesta stradanja, a tekst je napisala Rada Janjušić i aranžman uradio Ratko Stojanović.
-Ova pjesma je moj tihi razgovor sa ocem, njome čuvam uspomenu na njega i na sve one koji su stradali, da njihova žrtva nikada ne utihne u zaboravu. Podrška udruženja mi je značila da ovu bol pretvorim u sjećanje koje traje i osjećaj da u ovome nisam sama’’, kaže Neda Marjanović.
Među aktivnim članovima ističe se Željka Kukarić, koja svojim angažmanom učestvuje u organizaciji akademija i obilježavanjima dana sjećanja na stradale borce. Za njih ove aktivnosti nisu samo organizacioni zadatak, već duboki čin poštovanja i zahvalnosti.
-Ovo su prilike da se poklonimo sjenama svih boraca koji su dali svoje živote. To je najmanje što možemo učiniti – da ih ne zaboravimo i da njihova žrtva živi kroz nas’’, kaže Željka.
Priča o mladim Tuzlacima pokazuje da zavičaj nije samo mjesto na mapi, već osjećaj koji se nosi. Kroz Udruženje, čuvaju sjećanja i tradiciju, pretvaraju ih u iskrene priče koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost šaljući jasnu poruku da zajedništvo i identitet imaju smisla kad se žive.
Semberija info
