Zanatska radnja - čuvar strpljenja, poštenja i kvaliteta
 
 U savremeno doba novih tehnologija i jeftine kineske robe zanati polako posustaju, pa je tako i popravljanje bicikala, nekada veoma cijenjen posao, danas gotovo zaboravljen, jer gubi korak pred industrijskom masovnom proizvodnjom. Ipak, u srcu Bijeljine, od rane zore do kasne večeri, Muhamed Tuzlaković (74) neumorno pomaže građanima da ožive dvotočkaše.
 
-Moja radnja je mali svijet u kojem svaki bicikl dobije novu šansu. Radim pošteno, s ljubavlju i punim srcem”, priča za “Semberske novine” Tuzlaković i ističe da je jedini registrovani majstor za popravku bicikala u Republici Srpskoj.
 
Zanat je naučio u mladosti, u vrijeme kada se znanje prenosilo s majstora na šegrta, a strpljenje i rad bile najvažnije vrline svakog zanatlije.
 
Ističe da je nekada imati bicikl predstavljalo privilegiju, da se čuvao kao član porodice, a danas se, nažalost, često zamijeni čim se pokvari.
 
-Učio sam od majstora kod koga sam kao mladić došao da radim. Nije to bilo lako vrijeme, prvo si morao gledati, slušati i pomagati, pa tek onda da ti dozvoli da nešto sam uradiš. Godinama sam učio svaki dio bicikla, svaki šraf i svaki kvar. Put do samostalnog rada bio je dug, ali pošten. Kada sam otvorio svoju radnju, znao sam da sam spreman i da iza svakog mog posla mogu stati svojim imenom“, navodi Tuzlaković.
 
Dijelove su, priča, morali nabavljati u Subotici, čak i u Češkoj, jer ih u Bijeljini nije bilo.
 
-Moj majstor, kod koga sam učio, čak je iznajmljivao bicikle na sat, ljudi su plaćali samo da malo provozaju. Sve se radilo ručno i s mnogo improvizacije, ali se znalo da ono što se popravi traje godinama. Danas je dijelove lakše nabaviti, ali je kvalitet često slabiji, jer je sve serijska proizvodnja’’, ukazuje Tuzlaković.


 
Kaže da u radu danas koristi kvalitetne dijelove i materijale, pretežno se snabdijeva iz Češke, a u stanju je dati i posljednju marku za nabavku kvalitetne robe, jer od njenog kvaliteta zavisi i kvalitet urađenog posla.
 
U radnji danas Muhamed  nije sam, jer uz njega svakodnevno radi i sin, koji mu je najveća podrška i oslonac u poslu.
-Sin mi pomaže svaki dan, zajedno radimo. On je uz mene naučio zanat i zna posao isto kao i ja. Drago mi je što je ostao u ovome i što želi da nastavi ono što sam započeo. Vjerujem da će jednog dana preuzeti radnju i nastaviti zanat, jer u današnje vrijeme, kad je teško naći siguran posao, imati zanat u rukama znači imati sigurnu budućnost“, rekao je Tuzlaković.
 
Kaže da je ovaj zanat njegova svakodnevica i da su rijetki dani kada ne radi.
 
-Takve dane najčešće provedem kod kuće, ali misli su mi stalno u radnji. Posao mi nedostaje, pogotovo alat i bicikli. Najteže mi pada nedjelja, kada ne radim. Navikao sam da sam stalno u poslu. Bez toga se ne osjećam potpuno, ispunjeno“, ističe ovaj vrijedni zanatlija.
 
On smatra da stari zanati i te kako imaju budućnost među mladima, ali samo ako postoji volja za rad.
 
-U vremenu nesigurnih poslova i čestih kriza, zanat predstavlja siguran izvor egzistencije. Mladima danas često nedostaje strpljenja, ali oni koji su spremni da uče i rade mogu imati stabilnu i poštenu budućnost. Zanati se ne smiju potcjenjivati, jer znanje koje se stiče rukama i iskustvom ne može zamijeniti nijedna tehnologija’’, poručuje Tuzlaković.

​
 
Priča o ovom čestitom čovjeku podsjetnik je da stari zanati još uvijek imaju svoje mjesto, uprkos današnjem brzom tempu života. Njegova mala radnja u Bijeljini nije samo prostor za popravku bicikala, već mjesto gdje se čuvaju znanje, strpljenje i pošten rad. Dok god se u njoj okreće točak i čuje zvuk alata, trajaće i zanat koji je obilježio njegov život.
 
Na rastanku sa ovim neumornim majstorom, ekipa „Semberskih novina“ poželjela mu je, prije svega, dobro zdravlje i da mu vrijedne ruke uvijek budu pune posla.

---

Semberija info