PRVI MAJ-MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA: ,,PADA” U PETAK! PA ZAR SE SAMO VIKEND NE RADI?!
Međunarodni praznik rada,1. maj, praznik je koji se decenijama unazad obilježavao u znak sjećanja na dostignuća radničkog pokreta, borbu za veća prava i na taj način je isticana opšta solidarnost. Proglašen je međunarodnim praznikom rada sa namjerom obilježavanja sjećanja na demonstracije radničkog pokreta 1886. godine, održane u Čikagu, a obilježava se u većini zemalja svijeta. Naravno, dio svijeta smo i mi na ,,brdovitom Balkanu”, pa se u toj solidarnosti, nerijetko finansijski zadužujemo, kako bismo iskazali ,,opštu solidarnost” u broju kilograma ćevapa, pljeskavica, kobasica i sl., izborom uvoznog piva i drugih napitaka. Dan rada, zavisno od dana u sedmici, nekad nam omogući da imamo više neradnih dana, a u tom ,,sjećanju na borbu za veća radnička prava”, posebno smo srećni što nekoliko dana ne radimo.
E sad, da li da se radujemo što ćemo jedan, ili nekoliko dana, ,,roštiljati u prirodi” sa društvom, ili što su prije 140 godina stotine hiljada radnika solidarno krenuli u borbu za veća prava, individualno je. Od prošlosti se, mnogi kažu, ne živi. Da, tačno je, ali treba da se pamti, da se piše i priča, jer ako zboravimo zašto ne radimo na praznik rada, taj dan i u samom nazivu gubi smisao. Borba za radnička prava su i 140 godina kasnije aktuelna. Zahvaljujući demonstracijama koje su odnijele desetine ljudskih, radničkih života, danas se za prava radnika ,,borimo” za stolom. Sindikati pregovaraju sa socijalnim partnerima, donose se zakoni, dopunju, mijenjaju, a da li ih svi poštuju, e to je pitanje za institucije! Ono što ne bi trebao da zaboravimo je činjenica da bez radničke klase nema napretka ni u jednoj zemlji na svijetu. Ako nekad imamo osjećaj da i nismo uvaženi kao radnici, da nismo adekvatno plaćeni, imamo neredovna primanja, ne gubimo samopoštovanje i međusobnu solidarnost, ne bježimo od dijaloga i stečenih prava. Posebno, ne zaboravljajmo one koji su se nekad davno izborili da imamo ustanovljen datum koji treba da nas svakodnevno podsjeća da imamo radnička prava i da smo tu!
Neka nam je svima srećno Prvomajsko roštiljanje, piće i druženje! Pozajmice ćemo vratiti!
Semberija info (O. Stjepanović)
E sad, da li da se radujemo što ćemo jedan, ili nekoliko dana, ,,roštiljati u prirodi” sa društvom, ili što su prije 140 godina stotine hiljada radnika solidarno krenuli u borbu za veća prava, individualno je. Od prošlosti se, mnogi kažu, ne živi. Da, tačno je, ali treba da se pamti, da se piše i priča, jer ako zboravimo zašto ne radimo na praznik rada, taj dan i u samom nazivu gubi smisao. Borba za radnička prava su i 140 godina kasnije aktuelna. Zahvaljujući demonstracijama koje su odnijele desetine ljudskih, radničkih života, danas se za prava radnika ,,borimo” za stolom. Sindikati pregovaraju sa socijalnim partnerima, donose se zakoni, dopunju, mijenjaju, a da li ih svi poštuju, e to je pitanje za institucije! Ono što ne bi trebao da zaboravimo je činjenica da bez radničke klase nema napretka ni u jednoj zemlji na svijetu. Ako nekad imamo osjećaj da i nismo uvaženi kao radnici, da nismo adekvatno plaćeni, imamo neredovna primanja, ne gubimo samopoštovanje i međusobnu solidarnost, ne bježimo od dijaloga i stečenih prava. Posebno, ne zaboravljajmo one koji su se nekad davno izborili da imamo ustanovljen datum koji treba da nas svakodnevno podsjeća da imamo radnička prava i da smo tu!
Neka nam je svima srećno Prvomajsko roštiljanje, piće i druženje! Pozajmice ćemo vratiti!
Semberija info (O. Stjepanović)
