Svijet koji vidim i svijet koji želim

Kada danas pogledamo svijet oko sebe, čini se da živimo u vremenu velikih mogućnosti, ali i velikih poroka. Sa jedne strane, čovjek je dostigao ogroman potencijal, informacije putuju brže nego ikada, tehnologija povezuje ljude sa svih strana planete, a znanje je pristupačnije nego u bilo kojem periodu istorije. Ipak, iza te slike napretka često se nazire i jedna druga, tiha stvarnost.

Svijet koji vidim ispunjen je užurbanim ljudima koji negdje žure, ali kao da sve rjeđe zastanu da zaista čuju jedni druge. U vijestima se često govori o sukobima, krizama i podjelama. Društvene mreže povezuju milione ljudi, ali istovremeno mnogi se osjećaju usamljenije nego ikada. Između bogatih i siromašnih raste jaz, a ponekad se čini da su solidarnost i razumijevanje postale rijetke vrijednosti.

Ipak, uprkos svemu tome, u istom tom svijetu mogu se vidjeti i drugačije priče. To su priče o ljudima koji pomažu jedni drugima, o malim gestovima dobrote koji ne dospijevaju uvijek na naslovne strane, ali mijenjaju nečiji dan, a ponekad i život. Upravo u tim trenucima nazire se svijet kakav bi trebalo da postane.

Svijet koji želim nije savršen, ali je pravedniji i humaniji. To je svijet u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prijetnja, već kao bogatstvo. Svijet u kojem je obrazovanje dostupno svima, u kojem svaki čovjek ima priliku za dostojanstven život i u kojem se priroda čuva kao zajedničko blago.

Takav svijet ne nastaje preko noći i ne stvaraju ga samo velike odluke vlada ili institucija. On počinje od svakog pojedinca, od načina na koji razgovaramo, pomažemo i pokazujemo razumijevanje jedni prema drugima.

Zato, kada razmišljam o svijetu koji vidim i svijetu koji želim, vjerujem da između ta dva svijeta postoji most. Taj most grade ljudi svojim postupcima, izborima i vjerom da društvo može biti bolje nego što je danas!
     

Lela Milanović, Poljoprivredna i medicinska škola Bijeljina