Kada pogledam oko sebe, šta vidim? Da li je ovaj svijet lijepo mjesto za život, a mi to ne vidimo, ili se polako pretvara u bezdan? To su pitanja o kojima sve češće razmišljam, a kad imama priliku i govorim. Kada pogledamo oko sebe, vidimo mnogo dobrih stvari, ali i mnogo problema. Svijet je često pun zla, oholosti i nerazumijevanja. Svakodnevno slušamo o ratovima, siromaštvu, bolestima... Ljudi su danas sve bliže jedni drugima zahvaljujući tehnologiji, ali su u suštini potpuno udaljeni i otuđeni. Zašto je to tako? Mislim da je odgovor u samom čovjeku. Mnogi previše razmišljaju o novcu i uspjehu, a premalo o tome kako njihovi postupci utiču na druge ljude. Da li je zaista sreća imati puno novca ako nema ljubavi, poštovanja, razumijevanja, saosjećanja?

Kako bi svijet mogao biti bolji? Kakav svijet zapravo ja želim? Želim svijet gdje će ljudi pomagati jedni drugima, svijet u kojem se ljudi neće dijeliti po vjeri, naciji ili bogatstvu. Mjesto u kojem se razlike prihvataju kao nešto lijepo, kao mostovi koji povezuju, a ne kao prepreke i kazne. Zar nije ljepše problem riješiti razgovorom a ne sukobom? Zar nije ljepše pružiti ruku koja će pomilovati nego koja će udariti? Zar nije ljepše podariti osmijeh umjesto ljutnje? Možda svijet ne može biti savršen, ali sam sigurna da sutra može biti bolji nego danas. Da bi se to desilo, svako treba da počne od sebe. Saslušajmo jedni druge, poštujmo čovjeka i ono šta on jeste, pokušajmo razumjeti i cijeniti različitosti...

Zastanimo! Razmislimo! Potrudimo se! Hoćemo li samo posmatrati i kritikovati ili ćemo pokušati da ovaj svijet promijenimo? Odgovor zavisi od svakoga od nas. 

                                   
Anabela Zelen, Ekonomska škola Bijeljina