NjEGOSLAV ZAGORAC O USPJEHU, IZAZOVIMA I BUDUĆNOSTI KOMPANIJE „BODAXCO’’
Kvalitet koji traje decenijama
U novootvorenom pogonu kompanije „Bodaxco impex“ d.o.o. Bijeljina, razgovarali smo sa Njegoslavom Zagorcem, vlasnikom i jednim od najuspješnijih i najznačajnijih privrednika u Semberiji. On je za „Semberske novine“ otkrio kako je tekao razvojni put preduzeća koje zapošljava oko 140 radnika i koje uprkos svim zamkama i poteškoćama tržišta, naredne godine slavi 30 godina postojanja.
Na pragu velikog jubileja
U krugovima preduzeća „Bodaxco“ već se „šuška“ o proslavi godišnjice koja će prema riječima Zagorca biti spektakularna.
-Polako počinjemo pripreme za veliku proslavu koju ćemo organizovati 19. maja 2027. godine. Biće to svetkovina obogaćena raznim sadržajima, nagradama i poklonima za naše zaposlene, ali i za naše vjerne mušterije i sugrađane. Raditi ovaj posao 30 godina na veoma visokom nivou i odgovorno, kako prema radnicima tako i prema kupcima, nije malo ostvarenje. Prije čak 25 godina sam počeo da obilazim pekare po Evropi, razne sajmove, seminare i simpozijume i vjerujte da čak i po njihovim, zapadnim standardima, voditi preduzeće koje se 30 godina bavi pekarskom proizvodnjom i koje je i dalje u ekspanziji, predstavlja izuzetan uspjeh“, ističe Zagorac.
Početak ispod nule
Zagorac kaže da je početak „Bodaxco“ priče bio težak, da je krenuo i „ispod nule“ sa pozajmljenih 3000 njemačkih maraka koje su se koristile kao valuta u to vrijeme.
-Za 3000 DM (Deutsche Mark) koje sam uzeo u zajam, kupio sam dvije prastare italijanske mašine i to je bila pekara „Bodaxco“. Od toga je sve počelo. Danas, 30 godina nakon, ne prestajemo da se usavršavamo, širimo i napredujemo. Treba nam još jedno specijalno vozilo, još jedna komora koja uskoro treba i da stigne i još mnogo stvari... Jednostavno, to je beskrajan organizacioni i investicioni proces koji vas gura naprijed, a pored toga morate i da obučavate ljude kako bi sve te nove mašine i tehnologije primijenili“, objašnjava Zagorac.
Izazovi modernog preduzetništva
Preduzeće „Bodaxco“ ima šest objekata i oko 140 zaposlenih. Kažemo „oko“, jer Zagorac naglašava da nije lako doći do kvalitetnih radnika, te njihov broj u preduzeću stalno varira. Ovo je jedan od izazova sa kojim se sve više domaćih poslodavaca suočava.
-To je jedna od velikih poteškoća koja prije 20 godina uopšte nije ni postojala. Mi prije 20 godina sa radnom snagom nismo imali ni jedan jedini problem, čak je bilo i viška, pa smo mogli i da biramo. Imali smo jako kvalitetnu, odgovornu i vrijednu radnu snagu, dok je danas realnost takva da smo u stalnom deficitu, a i njihova marljivost i odgovornost je, žao mi je što moram to reći, ispod prosjeka. Čast izuzecima, ali na svakog desetog dobijete jednog kvalitetnog. Trenutno nam fali vozač, spremačica, pomoćna radnica...“, priča Zagorac.
Praveći komparaciju poslovnog okruženja – nekada i sada, Njegoslav Zagorac kaže da „svako vrijeme nosi svoje breme“. On naglašava da su mu se na putu od anonimusa, do pekara „Bodaxco“ koje svako u Semberiji prepoznaje mnoga vrata otvorila, ali da to donosi neke druge probleme.
- Još uvijek postoji dosta propisa koji nisu adekvatni za današnje vrijeme. Zakoni iz bivše države nose sa sobom mnogo nelogičnosti za 21. vijek, a trebalo bi da nam omoguće da poslujemo tečno kao voda. U suštini, baviti se proizvodnjom i to proizvodnjom hrane, je jako težak, naporan i odgovoran posao. Preporučujem onima koji žele da se bave pekarstvom – a malo je onih koji to stvarno žele, jer na svaku 50. kladionicu dođe jedna pekara – da otvore četvoro očiju. Ovaj posao zna da bude zaista unosan, ali morate biti spremni da se borite sa poremećajima kao što su promjene cijena pšenice, goriva i energenata“, upozorava Zagorac.
Socijalno-ekonomski aspekt
Pekarska industrija je uvijek morala sve te poremećaje da amortizuje, jer su građani izuzetno osjetljivi na promjene cijena standardnih pekarskih proizvoda. Razne socijalne kategorije, ljudi sa socijalnim primanjima, kao i penzioneri, teško prihvataju poskupljenja hrane koja predstavljaju udarac na njihove budžete.
-Samo kada smo „satjerani u ćorsokak“, povisimo cijenu pekarskih proizvoda. Sa atipičnim pekarskim proizvodima je malo drugačije, ali na promjenu cijene standardnih pekarskih proizvoda narod uvijek burno reaguje. Svako poskupljenje, pa i ono od 10 feninga predstavlja opterećenje za građane, a naročito one iz socijalnih kategorija i penzionere. Ja koji sam dugo u ovoj industriji svjestan sam toga. Tačno znam kako će svaka moja promjena cijene odjeknuti na tržištu, među političarima i među inspektorima. Ako uporedimo Bijeljinu koja je bogat grad, sa gradovima sličnog stepena razvoja, onda su kod nas jedne od najnižih cijena pekarskih proizvoda“, rekao je Zagorac.
U pekarstvu je uvijek interesantno
Svim budućim pekarima i vlasnicima pekara Zagorac poručuje jedno – da im u ovom poslu nikada neće biti monotono i da će im svaki dan biti drugačiji. Uz svakodnevna, uobičajena pitanja poput: „Da li je pečeno?“, „Da li je nadošlo?“, „Da li je određena količina proizvedena?“, svakog dana morate u hodu rješavati još desetak različitih problema, tvrdi Zagorac.
-Prvo treba da stanete ispred ogledala, da se dobro pogledate i da sami sebi naredite: moraš biti uporan, istrajan, vrijedan i moraš vući kao mazga. Pekara ne traži glumce, ne traži površnost i nekakve kampanjske poslove – danas ću raditi, sutra neću. To vam je mašina koja melje svih 365 dana u godini od kojih su samo dva neradna, Božić i Vaskrs. Onaj ko je spreman na takav stil života i rada, na tu vrstu odricanja i napora, neka ide u pekarstvo“, poručuje Zagorac.
Njegoslav Zagorac je posebno ponosan na svoj kolektiv, u kojem su pojedini zaposleni proveli i više od 20 godina radeći i stvarajući ono što je danas jedna od najuspješnijih pekarskih priča.
-Dugujem veliku zahvalnost svim mojim radnicima, a naročito onima koji su preko dvije decenije sa nama. Zahvaljujem se i našim potrošačima i kupcima na povjerenju, jer da nije bilo vas ne bi bilo ni nas“, poručio je Zagorac.
Semberija info
U novootvorenom pogonu kompanije „Bodaxco impex“ d.o.o. Bijeljina, razgovarali smo sa Njegoslavom Zagorcem, vlasnikom i jednim od najuspješnijih i najznačajnijih privrednika u Semberiji. On je za „Semberske novine“ otkrio kako je tekao razvojni put preduzeća koje zapošljava oko 140 radnika i koje uprkos svim zamkama i poteškoćama tržišta, naredne godine slavi 30 godina postojanja.
Na pragu velikog jubileja
U krugovima preduzeća „Bodaxco“ već se „šuška“ o proslavi godišnjice koja će prema riječima Zagorca biti spektakularna.
-Polako počinjemo pripreme za veliku proslavu koju ćemo organizovati 19. maja 2027. godine. Biće to svetkovina obogaćena raznim sadržajima, nagradama i poklonima za naše zaposlene, ali i za naše vjerne mušterije i sugrađane. Raditi ovaj posao 30 godina na veoma visokom nivou i odgovorno, kako prema radnicima tako i prema kupcima, nije malo ostvarenje. Prije čak 25 godina sam počeo da obilazim pekare po Evropi, razne sajmove, seminare i simpozijume i vjerujte da čak i po njihovim, zapadnim standardima, voditi preduzeće koje se 30 godina bavi pekarskom proizvodnjom i koje je i dalje u ekspanziji, predstavlja izuzetan uspjeh“, ističe Zagorac.
Početak ispod nule
Zagorac kaže da je početak „Bodaxco“ priče bio težak, da je krenuo i „ispod nule“ sa pozajmljenih 3000 njemačkih maraka koje su se koristile kao valuta u to vrijeme.
-Za 3000 DM (Deutsche Mark) koje sam uzeo u zajam, kupio sam dvije prastare italijanske mašine i to je bila pekara „Bodaxco“. Od toga je sve počelo. Danas, 30 godina nakon, ne prestajemo da se usavršavamo, širimo i napredujemo. Treba nam još jedno specijalno vozilo, još jedna komora koja uskoro treba i da stigne i još mnogo stvari... Jednostavno, to je beskrajan organizacioni i investicioni proces koji vas gura naprijed, a pored toga morate i da obučavate ljude kako bi sve te nove mašine i tehnologije primijenili“, objašnjava Zagorac.
Izazovi modernog preduzetništva
Preduzeće „Bodaxco“ ima šest objekata i oko 140 zaposlenih. Kažemo „oko“, jer Zagorac naglašava da nije lako doći do kvalitetnih radnika, te njihov broj u preduzeću stalno varira. Ovo je jedan od izazova sa kojim se sve više domaćih poslodavaca suočava.
-To je jedna od velikih poteškoća koja prije 20 godina uopšte nije ni postojala. Mi prije 20 godina sa radnom snagom nismo imali ni jedan jedini problem, čak je bilo i viška, pa smo mogli i da biramo. Imali smo jako kvalitetnu, odgovornu i vrijednu radnu snagu, dok je danas realnost takva da smo u stalnom deficitu, a i njihova marljivost i odgovornost je, žao mi je što moram to reći, ispod prosjeka. Čast izuzecima, ali na svakog desetog dobijete jednog kvalitetnog. Trenutno nam fali vozač, spremačica, pomoćna radnica...“, priča Zagorac.
Praveći komparaciju poslovnog okruženja – nekada i sada, Njegoslav Zagorac kaže da „svako vrijeme nosi svoje breme“. On naglašava da su mu se na putu od anonimusa, do pekara „Bodaxco“ koje svako u Semberiji prepoznaje mnoga vrata otvorila, ali da to donosi neke druge probleme.
- Još uvijek postoji dosta propisa koji nisu adekvatni za današnje vrijeme. Zakoni iz bivše države nose sa sobom mnogo nelogičnosti za 21. vijek, a trebalo bi da nam omoguće da poslujemo tečno kao voda. U suštini, baviti se proizvodnjom i to proizvodnjom hrane, je jako težak, naporan i odgovoran posao. Preporučujem onima koji žele da se bave pekarstvom – a malo je onih koji to stvarno žele, jer na svaku 50. kladionicu dođe jedna pekara – da otvore četvoro očiju. Ovaj posao zna da bude zaista unosan, ali morate biti spremni da se borite sa poremećajima kao što su promjene cijena pšenice, goriva i energenata“, upozorava Zagorac.
Socijalno-ekonomski aspekt
Pekarska industrija je uvijek morala sve te poremećaje da amortizuje, jer su građani izuzetno osjetljivi na promjene cijena standardnih pekarskih proizvoda. Razne socijalne kategorije, ljudi sa socijalnim primanjima, kao i penzioneri, teško prihvataju poskupljenja hrane koja predstavljaju udarac na njihove budžete.
-Samo kada smo „satjerani u ćorsokak“, povisimo cijenu pekarskih proizvoda. Sa atipičnim pekarskim proizvodima je malo drugačije, ali na promjenu cijene standardnih pekarskih proizvoda narod uvijek burno reaguje. Svako poskupljenje, pa i ono od 10 feninga predstavlja opterećenje za građane, a naročito one iz socijalnih kategorija i penzionere. Ja koji sam dugo u ovoj industriji svjestan sam toga. Tačno znam kako će svaka moja promjena cijene odjeknuti na tržištu, među političarima i među inspektorima. Ako uporedimo Bijeljinu koja je bogat grad, sa gradovima sličnog stepena razvoja, onda su kod nas jedne od najnižih cijena pekarskih proizvoda“, rekao je Zagorac.
U pekarstvu je uvijek interesantno
Svim budućim pekarima i vlasnicima pekara Zagorac poručuje jedno – da im u ovom poslu nikada neće biti monotono i da će im svaki dan biti drugačiji. Uz svakodnevna, uobičajena pitanja poput: „Da li je pečeno?“, „Da li je nadošlo?“, „Da li je određena količina proizvedena?“, svakog dana morate u hodu rješavati još desetak različitih problema, tvrdi Zagorac.
-Prvo treba da stanete ispred ogledala, da se dobro pogledate i da sami sebi naredite: moraš biti uporan, istrajan, vrijedan i moraš vući kao mazga. Pekara ne traži glumce, ne traži površnost i nekakve kampanjske poslove – danas ću raditi, sutra neću. To vam je mašina koja melje svih 365 dana u godini od kojih su samo dva neradna, Božić i Vaskrs. Onaj ko je spreman na takav stil života i rada, na tu vrstu odricanja i napora, neka ide u pekarstvo“, poručuje Zagorac.
Njegoslav Zagorac je posebno ponosan na svoj kolektiv, u kojem su pojedini zaposleni proveli i više od 20 godina radeći i stvarajući ono što je danas jedna od najuspješnijih pekarskih priča.
-Dugujem veliku zahvalnost svim mojim radnicima, a naročito onima koji su preko dvije decenije sa nama. Zahvaljujem se i našim potrošačima i kupcima na povjerenju, jer da nije bilo vas ne bi bilo ni nas“, poručio je Zagorac.
Semberija info
