Sveti Kozma i Damjan su bili vračevi (ljekari), besrebrenici i čudotvorci. Bili su braća rodom negdje iz Azije, od oca neznabožca i majke hrišćanke. Otac je umro još dok su bili djeca, te ih je majka odgojila u hrišćanskom duhu. Od Gospoda su dobili dar za iscjeljenje raznih bolesti, kako su to dobili besplatno, besplatno su i liječili imenom Gospoda Isusa Hrista, te su im ljudi dali ime još besrebrenici, što znači besplatni ljekari. Bog im je dao zapovijest koja glasi: „Zabadava ste dobili, zabadava i dajte”. Toliko su bili oprezni u besplatnom liječenju ljudi , da se Kozma jednom istinski naljutio na Damjana što je uzeo tri jajeta od žene koju su izliječili. Toliko se Kozma naljutio da je naredio da ga poslije smrti ne sahrane kraj brata Damjana. Damjan je uzeo ta tri jajeta ne kao nagradu, nego zbog toga što ga je žena koju je izliječio zaklela Svetom Trojicom. Ipak, po smrti njihovoj u mjestu Feremanu bili su zajedno sahranjeni. I poslije smrti su iscjelivali, kada je jednom čovjeku dok je spavao ušla zmija kroz usta, čovjek se patio sve dok pred sam kraj života nije pozovao Svete Vračeve da ga iscijele, te ga oni i iscjeliše.

A Sveti Kozma i Damjan Rimski bili su ljekari i kako hrišćani vjeruju čudotvorci. Ova dvojica svetitelja su bili rođena braća, rodom iz Rima, kao djeca su kršteni i u hrišćanskom duhu vaspitani. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da su imali veliku blagodat od Boga, da liječe ljude i životinje od svake bolesti i muke, i to obično polaganjem ruku. Za svoj trud nisu tražili nikakvu nagradu, samo su zahtijevali od bolesnika da vjeruje u Isusa Hrista.

Naslijedivši veliko imanje, oni su ga milostivo razdavali bijednima. U to vrijeme carovao je u Rimu car Karin. Pred njega doveli su gonitelji hrišćanstva ovu braću, okovanu u lance. Poslije dugog ispitivanja car im je naredio da se odreknu vjere u Isusa Hrista i prinesu žrtve rimskim bogovima. Međutim, Kozma i Damjan ne samo što nisu poslušali cara, nego su ga još i savjetovali da on prizna „jedinoga istinitoga Boga“. Sveti mučenici Kozma i Damjan rekli su mu: ,,Naš Bog nije stvoren, no On je Stvoritelj svega, a tvoji su bogovi izmišljotine ljudske i djelo ruku umjetnika. I kad ne bi bilo umjetnika da vam naprave bogove, vi se ne bi imalikome klanjati". U hrišćankoj tradiciji pominje se da je, poslije čuda učinjenoga nad samim carem, kad su ga čudesno iscijelili od teške bolesti - car i sam izjavio svoju vjeru u Isusa Hrista i pustio braću. I oni su produžili da propovijedeju hrišćanstvo i iscjeljuju bolesnike. Zbog toga što su se pročuli pozavidio im je na slavi neki ljekar, negdašnji učitelj njihov, i pod izgovorom da beru ljekovite trave izveo ih u planinu i pobio kamenjem. Ovi svetitelji su ubijeni 284. godine.
Srpska pravoslavna crkva slavi ih 1. jula po crkvenom, a 14. jula po gregorijanskom kalendaru.
​
Srpska pravoslavna crkva još obilježava 30. oktobra po novom, a 17. oktobra po starom kalendaru Svetog Kozmu i Damjana iz Arabije.