Šta se događa sa žitaricama tokom zime bez snijega?
Foto: Vedran Stapić
Izvor: Agroklub
Mnogo je faktora koji djeluju na prilagodljivost biljaka i njihovu otpornost na hladne uslove.
Ozime žitarice ostaju na poljima tokom cijele zime, a za njihovo preživljavanje ključna je osobina prilagođavanja na hladne dane. Pogoduje im polagano hlađenje zemljišta u periodu jeseni i početkom zime. Takvi vremenski uslovi stvaraju otpornost. Međutim, šta se dešava u godini poput ove kada je temperatura naglo pala i nema snježnog pokrivača koji djeluje kao termo izolacija?
Nakon nicanja biljke žitarica nastavljaju razvijati krunu, prave listove, sekundarni korijenov sistem. Skladište se rezerve hranjivih materija koje će im biti potrebne za proces aklimatizacije (privikavanja) i preživljavanja u nepovoljnim uslovima.
Fiziološki procesi
Dobro pripremljena biljka ulazi u zimu sa razvijenim korijenom, dvije do tri sekundarne biljke i četiri do pet pravih listova. Veće su šanse da prezime ako su razvijene, a korijen se raširio u zemlji.
Postepeni pad temperature izazivaju određene fiziološke procese koji dovode do nakupljanja materija koje snižavaju tačku mržnjenja biljnog tkiva. Oni započinju kada temperatura zemljišta na dubini korijena padne ispod 10ºC. Kako temperatura postaje niža, to su procesi intenzivniji.
Važnu ulogu igra i fotoperiod, odnosno period osvijetljenosti. Dani postaju sve kraći i to je još jedan signal biljci da se pripremi za zimsko vrijeme. Potrebno je oko pet sedmica pri temperaturi ispod 10ºC da se prilagođavanje odigra. Korijen će nastaviti da raste sve dok se zemlja ne smrzne. Treći važan faktor je dužina trajanja hladnog talasa.
Zima bez snijega
Ozimi usjevi mogu da izdrže hladnoću, ali stradaju ako dolazi do oscilacija temperature, naročito ako su ti prelazi nagli. Naglo zahlađenje skraćuje period nakupljanja rezervnih materija. Dodatni problem je zima bez snijega. Biljke su izložene hladnim vjetrovima koji mogu brzo da snize temperaturu vazduha u prizemnom sloju. Dolazi do pojave blijedih i slamnatih vrhova na listovima.
Nema snijega: U nekim dijelovima Evrope očekuju se štete na ozimim žitaricama
Međutim, ni dobro stanje nadzemnog sistema nije pokazatelj dobrog stanja korijena. Tamo gdje je jesen bila sušna korijen je slabije razvijen. Dodatni problem je kada se nagli pad hladnoće kombinuje sa velikom količinom padavina, kišom. Dovoljan je 1 cm snježnog pokrivača da zaštiti biljke, ali ako njega nema, nastaju problemi. Oni se mogu javiti i kada je sjetva bila preplitka. Tada kruna biljke nije zaštićena zemljom.
Javljaju se i brojne štetočine i bolesti, posebno truleži i plijesni na vlažnom zemljištu. Zbog toga se parcela mora redovno obilaziti i obavljati pregled biljaka.
Na nekim područjima nije bilo dovoljno padavina i usjevi pate od nedostatka vode. Biljke su na ovakvim terenima sklonije izmrzavanju, jer nema kolanja hranjivih materija.
Mnogo je faktora koji djeluju na prilagodljivost biljaka i njihovu otpornost na hladne uslove.
Ozime žitarice ostaju na poljima tokom cijele zime, a za njihovo preživljavanje ključna je osobina prilagođavanja na hladne dane. Pogoduje im polagano hlađenje zemljišta u periodu jeseni i početkom zime. Takvi vremenski uslovi stvaraju otpornost. Međutim, šta se dešava u godini poput ove kada je temperatura naglo pala i nema snježnog pokrivača koji djeluje kao termo izolacija?
Nakon nicanja biljke žitarica nastavljaju razvijati krunu, prave listove, sekundarni korijenov sistem. Skladište se rezerve hranjivih materija koje će im biti potrebne za proces aklimatizacije (privikavanja) i preživljavanja u nepovoljnim uslovima.
Fiziološki procesi
Dobro pripremljena biljka ulazi u zimu sa razvijenim korijenom, dvije do tri sekundarne biljke i četiri do pet pravih listova. Veće su šanse da prezime ako su razvijene, a korijen se raširio u zemlji.
Postepeni pad temperature izazivaju određene fiziološke procese koji dovode do nakupljanja materija koje snižavaju tačku mržnjenja biljnog tkiva. Oni započinju kada temperatura zemljišta na dubini korijena padne ispod 10ºC. Kako temperatura postaje niža, to su procesi intenzivniji.
Važnu ulogu igra i fotoperiod, odnosno period osvijetljenosti. Dani postaju sve kraći i to je još jedan signal biljci da se pripremi za zimsko vrijeme. Potrebno je oko pet sedmica pri temperaturi ispod 10ºC da se prilagođavanje odigra. Korijen će nastaviti da raste sve dok se zemlja ne smrzne. Treći važan faktor je dužina trajanja hladnog talasa.
Zima bez snijega
Ozimi usjevi mogu da izdrže hladnoću, ali stradaju ako dolazi do oscilacija temperature, naročito ako su ti prelazi nagli. Naglo zahlađenje skraćuje period nakupljanja rezervnih materija. Dodatni problem je zima bez snijega. Biljke su izložene hladnim vjetrovima koji mogu brzo da snize temperaturu vazduha u prizemnom sloju. Dolazi do pojave blijedih i slamnatih vrhova na listovima.
Nema snijega: U nekim dijelovima Evrope očekuju se štete na ozimim žitaricama
Međutim, ni dobro stanje nadzemnog sistema nije pokazatelj dobrog stanja korijena. Tamo gdje je jesen bila sušna korijen je slabije razvijen. Dodatni problem je kada se nagli pad hladnoće kombinuje sa velikom količinom padavina, kišom. Dovoljan je 1 cm snježnog pokrivača da zaštiti biljke, ali ako njega nema, nastaju problemi. Oni se mogu javiti i kada je sjetva bila preplitka. Tada kruna biljke nije zaštićena zemljom.
Javljaju se i brojne štetočine i bolesti, posebno truleži i plijesni na vlažnom zemljištu. Zbog toga se parcela mora redovno obilaziti i obavljati pregled biljaka.
Na nekim područjima nije bilo dovoljno padavina i usjevi pate od nedostatka vode. Biljke su na ovakvim terenima sklonije izmrzavanju, jer nema kolanja hranjivih materija.
