Loznica se oprostila od legendarnog profesora biologije u nadaleko čuvenoj ovdašnjoj Gimnaziji „Vuk Karadžić“ mr Maksima Pavlovića 82 za koga se nije znalo da li je veći intelektualac ili čovjek, sjajan kolega, komšija, srodnik i sugrađanin.

Ovaj  Semberac, koji je rođen u Međašima, kod Bijeljine, kraj Drine,  ostao je vječno vezan za rodni kraj, a Loznica i Jadar su mjesta, gdje je, sa divnom suprugom Đukom, ostvario sve snove i gdje su odgajili dva sina, Nebojšu i Đorđa, a snaja Ivana donijela je na svijet njihovo mezimče, unuka, malog Maksima.

Nema ko nije znao tog sjajnog čovjeka, vrhunski obrazovanog, otmenog, kulturnog, umjerenog i odmjerenog, prijatnog i vrijednog, dragog i omiljenog u gradu na Štiri.Lozničani i Jadrani su ga, s pravom, smatrali ljubomorno svojim, a Semberci su bili i ostali ponosni na njega.

Izveo je generacije i generacije gimnazijalaca, koji su, kao od šale, upisivali fakultete poput biološkog, medicinskog, stomatološkog, farmaceutskog, pedagoškog.Bilo je godina kada su ovdašnji đaci bili ubjedljivo prvi na prijemnim ispitima na većini pomenutih fakulteta , na univerzitetima Srbije.Đaci su ga obožavali, a profesor Maksim im je prenosio znanja na samo njemu znan način, koji,jednostavno, uliva saznanja onima kojima se godinama i decenijama obraćao ispred table i katedre u učionicama ovdašnje Gimnazije.Iza sebe je ostavio „armiju“ đaka, danas vrsnih ljekara, srednjoškolskih i univerzitetskih profesora, magistara farmacije, inženjera tehnologije….Svi oni oplakuju  dragog profesora, sa njegovim najmilijim.

  -Sve najljepše ponio je i darovao nam iz rodne Semberije i rodnih Međaša, u naš kraj -kaže Zoran Marković, kum porodice Pavlović. Čovjek od časti, znanja i poštenja, pun duhovne ljepote i sjajnog šarma, bio je naš kum Maksim.

Omiljenog profesora oplakuju i u rodnim Međašima, gdje će, u tamošnjoj Dječijoj ambasadi biti ustanovljena nagrada za biologiju, nauku i čovjekoljublje sa njegovim imenom, otkrio nam je osnivač i generalni sekretar te organizacije dr Dušan Tomić.