UZ SLAVSKU TRPEZU :: Semberija INFO ::

 

UZ SLAVSKU TRPEZU


Ovaj, kako ga u narodu nazivaju sveti januar, prilika je da se oko slavske trpeze ispredaju razne priče, počev od vremenskih do političkih prilika, pa do sjećanja kako je nekad bilo... U Semberiji je običaj da na čelu slavske sofre bude dolibaša, najstariji i rodbinski blizak rod domaćinu i onaj koji zna da nazdravlja i inicira ,,lijepu'' priču.

  -Ova zdravica je u čast višnje slave, za dobro zdravlje domaćina i ukućana i za rodnu godinu. Ništa bez rodne godine. Uzalud nama političari i vlast obećavaju ,,kule i gradove'', malo je vajde od toga. Država ti, moj brajko, ako da malo crkavice tog nekog podsticaja, tri puta više uzme. Nema tu mnogo mudrosti. Uzdaj se u se i ,,u svoje kljuse'''', tako obično započinje dolibaša na slavi, onaj koji je na vrhu slavske trpeze.

Nakon dvije-tri ljute muški gosti počnu se prisjećati događaja iz minulog, a i Drugog svjetskog rata. U te priče odmah se upliću i aktuelna politička dešavanja i političati – od Putina do Trampa. Ove, kako kažu, naše domaće – Dodika, Izetbegovića, Vučića... odavno su ,,pročitali''. Kažu, svi kao da iz iste knjige čitaju.
-Samo nam prodaju maglu kako je ovdje med i mlijeko, a djeca nam odoše. Sela ostaše prazna. Ovi, koji su i inostranstvu sagradiše ,,dvorce'' koji su poluprazni. Prođi kroz selo, samo babe i djedovi. I ja sam sam, baba mi umrla, a djeca u inostranstvu. Ne mogu se požaliti. Šalju oni meni novac, ali sam k'o panj. Kuća velika, a ja sam. Samo čekam kad će djeca doći, ali oni i kad dodju imaju svoje obaveze, svoje društvo... Sreća, ima ova rakija, pa kad popijem koju čašicu bude mi nekako malo lakše'', započinje priču vremešni deda Vojo Mitrović iz Čađavice.

-Prođoše godine. Prođe mladost. A, sjećam se kao da je juče bilo kako sam pješačio do Ražljeva, do Magnojevića, do Tobuta... Znao sam svaku stazu i bogaz. Kad se skupimo na meraji, a dobošar zasvira i kolo zaigra zaboraviš na sve brige. Onda ja pogledam koji su momci tu prisutni i koji je spreman da se porve sa mnom. Rijetko je koji mogao sa mnom na crtu. Imao sam ja svoje tehnike u rvanju, ali ne bih otkrivao tajne'', šaljivo će deda Vojo.

-Važno je samo protivnika odvojiti od zemlje i on je gotov. Samo tresne od ledinu'', dodaje Marko Petrović iz Čađavice, govoreći kako je bio pun snage.
-Činilo mi se da sam bio spreman ,,i stići i uteći''. Ali, moram priznati, da nisam ni blizu bio kao Brano Šubarić iz Obarske koji je bio toliko jak da podigne traktor i drži ga u rukama dok čovjek ne zamijeni gumu na traktoru. Sila je bio, a sad ga pritisla bolest ovog vremena i zakovala ga za krevet'', govori Marko Petrović naglašavajući da sada mladi samo ,,zaviruju'' u mobilne telefone i konjske snage motora na kolima.
-Mladi su bezvoljni. Malo se raduju, još manje druže. Sve se svelo na dopisivanje i telefoniranje. Kažu vide se na društvenim mrežama. U kafiću sjede, ne pričaju... Svako prebira po svom telefonu. Kažu posla nemaju, perspektivu ne vide. Kad im kažeš da se moraju potruditi da nešto urade, odgovaraju da nemaju ,,Boga ujaka'', ni jaku političku pozadinu, a bez toga, tvrde, ne mogu ništa. Vidim i ja da ima istine u tim njihovim tvrdnjama. Onda se i sam pitam:,, Šta činiti?'', kaže Petrović, uz zdravicu ,,Samo da smo živi i zdravi. To nam je najvažnije''.

-Kad ovdje dođu stranci, pa još kad imaju priliku da prisustvuju krsnoj slavi ostanu zatečeni. Ništa im nije jasno. Male plate, mnogi ne rade, sembersko selo ,,posustalo'', a trpeza bogata. Toga kod njih nema''. Ovdje se odvajkada slava bogato slavila. Domaćinu može tokom godine ponešto da ,,rama'', al'za krsnu slavu mora biti bogato'', pojašnjava Marko Petrović i podsjeća kako se nekad u ,,Titinoj Jugoslaviji'' u ovim krajevima moglo deseti da se domaćin obruka za slavu.

-To s edešavalo onima za čiju slavu se spremala posna hrana. Riba se za slavu poručivala i po dva mjeseca unaprijed. Skupe se mangupi uoči slave i nenajvljeni dođu u kuću, pojedu svu ribu koja je pripremljena za slavu i eto ti belaja. Na dan slave i domaći i domaćica u velikoj nevolji. Svega je bilo. Svako vrijeme ima svoje breme. Sad sve poručiš i ljudi ti na kućni prag dovezu. Samo pare pripremi'', zaključuje Marko Petrović.

Semberske novine/V.Zelenović