Danas Kurban - bajram
Kurban-bajram je drugi od dva vjerska praznika koji proslavljaju muslimani širom svijeta. On predstavlja poštovanje volje Ibrahima da žrtvuje svoga sina, kao čin pokornosti Božijoj volji, prije nego što je Bog intervenisao preko svog anđela Džibrila, koji ga je obavijestio da je žrtva već primljena. Meso žrtvovane životinje se dijeli na tri dijela. Porodica zadržava jednu trećinu; drugu trećinu daju rodbini, prijateljima i komšijama; treća trećina se daje siromašnima i ugroženima.
Kurban-bajram je posljednji od dva bajramska praznika, a prvi je Ramazanski bajram. Riječ „bajram” znači „svečani praznik”.
Proslava Kurban-bajrama počinje dolaskom hodočasnika na hadžiluk, od planine Arafat, koja se nalazi istočno od Meke. Dani bajrama su zapisani u Hadisu kao „dani sjećanja”.
Prema vjerovanju, oko 2000. godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli pomoći, a niti su im mogli ikako odmoći. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovjek bio je Ibrahim (Abraham). Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta, pa tako sve do svoje najviše starosti kada je već gubio nadu, nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na, u to vrijeme regularan običaj, kako mu Sara nije davala dijete, da nađe ženu koja će mu podariti dijete. Bila je to Hadžera i ona je rodila Ismaila. On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima je čekalo veliko iznenađenje. Dočekale su ga „trojica“ i obavijestila da će Sara roditi dijete na što se ona nasmijala, jer kako da ona tako stara rodi, na šta su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Isak, što na staro-hebrejskom znači smiješak.
Od njega će poteći Jevreji. Ibrahim je tako srećno živio sve do trenutka kada mu je On zapovijedio da žrtvuje svog sina Ismaila. Ibrahim je krenuo da ga posluša, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim spreman da ubije svog prvorođenog sina zarad zapovijesti koju je on naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila postavio je ovna kao žrtvu. Od tog dana, pa sve do sada muslimani (oni koji su predani Božijoj volji) izvršavaju zapovijest žrtvovanja kurbana. To je najčešće ovca, po mogućnosti, ali to može biti i protivvrijednost u novcu kojim će se kupiti meso kojim će se žrtvovati te ovce. Meso se razdijeli na trećinu, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna siromašnima i jedna trećina onome kojima je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može, to mu nije grijeh.
Sama simbolika kurban bajrama temelji se na žrtvi i bogobojaznosti, žrtvu koju je Ibrahim trebalo da prinese teško da bi mogao da učini bilo ko bez čvrste vjere. Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama izdigao kao Njegovog prijatelja i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i zaista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao hrišćanska, jevrejska i islamska imaju zajedničkog praoca Adama, a od Ibrahima koju spominje i Stari zavjet i Kuran još bližeg srodnika.
Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božijom riječju, njegovom voljom i Zakonom.
Kurban-bajram je posljednji od dva bajramska praznika, a prvi je Ramazanski bajram. Riječ „bajram” znači „svečani praznik”.
Proslava Kurban-bajrama počinje dolaskom hodočasnika na hadžiluk, od planine Arafat, koja se nalazi istočno od Meke. Dani bajrama su zapisani u Hadisu kao „dani sjećanja”.
Prema vjerovanju, oko 2000. godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli pomoći, a niti su im mogli ikako odmoći. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovjek bio je Ibrahim (Abraham). Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta, pa tako sve do svoje najviše starosti kada je već gubio nadu, nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na, u to vrijeme regularan običaj, kako mu Sara nije davala dijete, da nađe ženu koja će mu podariti dijete. Bila je to Hadžera i ona je rodila Ismaila. On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima je čekalo veliko iznenađenje. Dočekale su ga „trojica“ i obavijestila da će Sara roditi dijete na što se ona nasmijala, jer kako da ona tako stara rodi, na šta su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Isak, što na staro-hebrejskom znači smiješak.
Od njega će poteći Jevreji. Ibrahim je tako srećno živio sve do trenutka kada mu je On zapovijedio da žrtvuje svog sina Ismaila. Ibrahim je krenuo da ga posluša, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim spreman da ubije svog prvorođenog sina zarad zapovijesti koju je on naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila postavio je ovna kao žrtvu. Od tog dana, pa sve do sada muslimani (oni koji su predani Božijoj volji) izvršavaju zapovijest žrtvovanja kurbana. To je najčešće ovca, po mogućnosti, ali to može biti i protivvrijednost u novcu kojim će se kupiti meso kojim će se žrtvovati te ovce. Meso se razdijeli na trećinu, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna siromašnima i jedna trećina onome kojima je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može, to mu nije grijeh.
Sama simbolika kurban bajrama temelji se na žrtvi i bogobojaznosti, žrtvu koju je Ibrahim trebalo da prinese teško da bi mogao da učini bilo ko bez čvrste vjere. Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama izdigao kao Njegovog prijatelja i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i zaista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao hrišćanska, jevrejska i islamska imaju zajedničkog praoca Adama, a od Ibrahima koju spominje i Stari zavjet i Kuran još bližeg srodnika.
Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božijom riječju, njegovom voljom i Zakonom.
