Svjetski dan zdravlja 2024. godine: 'Moje zdravlje, moje pravo'
IZVOR: BHRT (E.D.)
Danas se obilježava Svjetski dan zdravlja.
Širom svijeta, pravo na zdravlje velikog broja ljudi sve više je ugroženo. Bolesti, ratni sukobi i prirodne katastrofe uzimaju živote, uzrokuju invaliditet i oštećuju fizičko i mentalno zdravlje. Korištenje fosilnih goriva pospješuje klimatsku krizu i dovodi u pitanje ljudsko pravo na čist zrak – onečišćenje zraka u zatvorenom i na otvorenom prostoru svakih 5 sekundi odnosi jedan život.
Vijeće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-a) utvrdilo je da najmanje 140 zemalja priznaje zdravlje kao ljudsko pravo u svojim ustavima. Ipak, najmanje 4,5 milijardi ljudi – više od polovine svjetske populacije, nije bilo u potpunosti pokriveno osnovnim zdravstvenim uslugama 2021. godine. Kako bi se odgovorilo na ove vrste izazova, tema Svjetskog dana zdravlja 2024. godine – “Moje zdravlje, moje pravo”, odabrana je kako bi se zagovaralo pravo svih ljudi na pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama, obrazovanju i informacijama, kao i sigurnoj pitkoj vodi, čistom zraku, dobroj prehrani, kvalitetnom stanovanju, uslovima rada i okoline te slobodi od diskriminacije.
Šta je zdravlje?
Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. To je najpoznatija i najraširenija definicija zdravlja, koju je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) opisala 1948. godine. Zadovoljstvo najvećom mogućom razinom zdravlja je jedno od temeljnih ljudskih prava bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, socijalno i ekonomsko stanje pojedinca.
Sve članice SZO prihvatile su bar jedan međunarodni ugovor o ljudskim pravima među kojima je i pravo na zdravlje zakonski se obvezujući na zaštitu i ispunjavanje prava vezanih uz ljudsko zdravlje i zdravstvenu zaštitu. Zemlje članice SZO obvezale su se razvijati i provoditi zakonodavstvo i politike koje jamče nediskriminirajući pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama i temeljnim odrednicama zdravlja koristeći maksimalne raspoložive resurse za razvoj i provedbu zakona, politika i programa koji se temelje na ljudskim pravima.
Ostvarivanje zdravlja
Za ostvarivanje zdravlja prema navedenoj definiciji važno je osigurati temeljna ljudska prava u svim zdravstvenim uslugama i politikama zdravstvenog sustava, a to su: jednakost, nediskriminacija, aktivno sudjelovanje i odgovornost. Prepoznavanjem i rješavanjem zdravstvenih razlika u različitim i prostorno udaljenijim populacijama i zajednicama može se osigurati jednakost i pravičnost u javnom zdravstvu. Prepoznavanjem diskriminirajućih čimbenika (poput spolnih, rasnih, etičnih i drugih) mogu se riješiti problemi vezani uz diskriminaciju određenih populacijskih skupina. Uključivanje populacije kao korisnika zdravstvenih usluga u procese participativnog planiranja, donošenja odluka i provedbe za zdravlje je također jedno od načela ljudskih prava u javnom zdravstvu. Odgovornost zajednice i pojedinca je ne samo ljudsko pravo nego i obveza prema sebi i društvu.
Pravo na zdravlje
Pravo na zdravlje obuhvaća četiri temeljne značajke: dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvalitetnost. Dostupnost znači dovoljan broj zdravstvenih ustanova i usluga za sve. Pristupačnost podrazumijeva fizičku dostupnost svima, ekonomsku dostupnost (da se financijski može priuštiti), dostupnost zdravstvenih informacija (posebno marginaliziranim osobama) i nediskriminaciju. Prihvatljivost znači poštivanje medicinske etike i primjerenost kulturološkim tradicijama kako bi se zadovoljile specifične potrebe različitih populacija. Kvaliteta zdravstvene usluge obuhvaća nekoliko dimenzija, a to su: sigurnost (izbjegavanje štetnog utjecaja na osobe kojima je skrb namijenjena), učinkovitost (pružanje usluga utemeljene na dokazima), usmjerenost (pružanje usluga i skrbi koje odgovaraju individualnim potrebama), pravovremenost (smanjeno vrijeme čekanja na usluge kako bi se izbjegli štetni događaji zbog kašnjenja usluge), integriranost (pružanje cijelog spektra zdravstvenih usluga tijekom života), pravednost (pružanje skrbi koja ne varira u kvaliteti zbog dobi, spola, etničke pripadnosti, invaliditeta, geografskog položaja i socioekonomskog statusa), djelotvornost (maksimiziranje koristi od raspoloživih resursa i izbjegavanje rasipanja).
PORUKE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE ZEMljAMA ČLANICAMA
U cilju jednakomjernog, pravednog pružanja zdravstvene zaštite, Svjetska zdravstvena organizacija upućuje na potrebu:
ulaganja u zdravstveni sistem, odnosno učiniti zdravstvene usluge dostupnim, prihvatljivim i kvalitetnim za sve i svuda, zagovarati transparentnost i odgovornost te uhvatiti se u koštac sa korupcijom jačanjem upravljanja i intersektorske saradnje;
uključivanja šire javnosti u donošenje zdravstvenih odluka – društveno učestvovanje događa se kada su pojedinci i zajednice smisleno uključeni u donošenje odluka o zdravlju – na sastancima gradskih vijeća, skupovima građana, fokusnih grupa, zdravstvenih vijeća te na osnovu zastupljenosti u upravljačkim grupama i ocjenjivačkim odborima;
analiziranja i praćenja zdravstvene potrebe stanovništva i djelovanja u skladu s njima – prikupljati, analizirati, koristiti i pratiti podatke, raščlanjivati prema dobi, spolu, ekonomskom statusu, nivou obrazovanja, mjestu stanovanja, rasi i etničkoj pripadnosti i drugim karakteristikama te djelovati na ispravljanju zdravstvenih nejednakosti;
adekvatnog djelovanja u zaštiti zdravlja u ratu i sukobu – očuvati pravo na zdravlje u ratu i sukobu, zaštititi zdravstvenu infrastrukturu i zdravstvene radnike i osigurati nesmetan pristup zdravstvenim uslugama, u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom.
Svaki zakon je važan, svako ministarstvo i sektor treba i može donijeti zakone kojima se ostvaruje i štiti pravo na zdravlje:
finansijski sektor – oporezivati duhan, šećer i alkohol
poljoprivreda – smanjiti količinu antimikrobnih sredstava u poljoprivredno-prehrambenom sektoru za 30-50% do 2030. godine
okoliš – ukinuti subvencije za fosilna goriva i subvencionirati ili provesti mjere oslobađanja od poreza na čistu energiju (solarna, hidro i vjetroenergija)
sudstvo – provoditi zabranu svih oblika diskriminacije
saobraćaj – izgraditi biciklističku infrastrukturu, podržati pješačenje
uslovi rada – osigurati pravedne, jednake i rodno osjetljive uslove rada i zaštitu prava radnika
socijalna pitanja/društveni razvoj – osigurati pristup uslugama socijalne zaštite kako bi se smanjilo siromaštvo i djelovalo protiv negativnih uticaja neočekivanih životnih događaja na prihode i/ili zdravstveni status.
Danas se obilježava Svjetski dan zdravlja.
Širom svijeta, pravo na zdravlje velikog broja ljudi sve više je ugroženo. Bolesti, ratni sukobi i prirodne katastrofe uzimaju živote, uzrokuju invaliditet i oštećuju fizičko i mentalno zdravlje. Korištenje fosilnih goriva pospješuje klimatsku krizu i dovodi u pitanje ljudsko pravo na čist zrak – onečišćenje zraka u zatvorenom i na otvorenom prostoru svakih 5 sekundi odnosi jedan život.
Vijeće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-a) utvrdilo je da najmanje 140 zemalja priznaje zdravlje kao ljudsko pravo u svojim ustavima. Ipak, najmanje 4,5 milijardi ljudi – više od polovine svjetske populacije, nije bilo u potpunosti pokriveno osnovnim zdravstvenim uslugama 2021. godine. Kako bi se odgovorilo na ove vrste izazova, tema Svjetskog dana zdravlja 2024. godine – “Moje zdravlje, moje pravo”, odabrana je kako bi se zagovaralo pravo svih ljudi na pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama, obrazovanju i informacijama, kao i sigurnoj pitkoj vodi, čistom zraku, dobroj prehrani, kvalitetnom stanovanju, uslovima rada i okoline te slobodi od diskriminacije.
Šta je zdravlje?
Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. To je najpoznatija i najraširenija definicija zdravlja, koju je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) opisala 1948. godine. Zadovoljstvo najvećom mogućom razinom zdravlja je jedno od temeljnih ljudskih prava bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, socijalno i ekonomsko stanje pojedinca.
Sve članice SZO prihvatile su bar jedan međunarodni ugovor o ljudskim pravima među kojima je i pravo na zdravlje zakonski se obvezujući na zaštitu i ispunjavanje prava vezanih uz ljudsko zdravlje i zdravstvenu zaštitu. Zemlje članice SZO obvezale su se razvijati i provoditi zakonodavstvo i politike koje jamče nediskriminirajući pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama i temeljnim odrednicama zdravlja koristeći maksimalne raspoložive resurse za razvoj i provedbu zakona, politika i programa koji se temelje na ljudskim pravima.
Ostvarivanje zdravlja
Za ostvarivanje zdravlja prema navedenoj definiciji važno je osigurati temeljna ljudska prava u svim zdravstvenim uslugama i politikama zdravstvenog sustava, a to su: jednakost, nediskriminacija, aktivno sudjelovanje i odgovornost. Prepoznavanjem i rješavanjem zdravstvenih razlika u različitim i prostorno udaljenijim populacijama i zajednicama može se osigurati jednakost i pravičnost u javnom zdravstvu. Prepoznavanjem diskriminirajućih čimbenika (poput spolnih, rasnih, etičnih i drugih) mogu se riješiti problemi vezani uz diskriminaciju određenih populacijskih skupina. Uključivanje populacije kao korisnika zdravstvenih usluga u procese participativnog planiranja, donošenja odluka i provedbe za zdravlje je također jedno od načela ljudskih prava u javnom zdravstvu. Odgovornost zajednice i pojedinca je ne samo ljudsko pravo nego i obveza prema sebi i društvu.
Pravo na zdravlje
Pravo na zdravlje obuhvaća četiri temeljne značajke: dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvalitetnost. Dostupnost znači dovoljan broj zdravstvenih ustanova i usluga za sve. Pristupačnost podrazumijeva fizičku dostupnost svima, ekonomsku dostupnost (da se financijski može priuštiti), dostupnost zdravstvenih informacija (posebno marginaliziranim osobama) i nediskriminaciju. Prihvatljivost znači poštivanje medicinske etike i primjerenost kulturološkim tradicijama kako bi se zadovoljile specifične potrebe različitih populacija. Kvaliteta zdravstvene usluge obuhvaća nekoliko dimenzija, a to su: sigurnost (izbjegavanje štetnog utjecaja na osobe kojima je skrb namijenjena), učinkovitost (pružanje usluga utemeljene na dokazima), usmjerenost (pružanje usluga i skrbi koje odgovaraju individualnim potrebama), pravovremenost (smanjeno vrijeme čekanja na usluge kako bi se izbjegli štetni događaji zbog kašnjenja usluge), integriranost (pružanje cijelog spektra zdravstvenih usluga tijekom života), pravednost (pružanje skrbi koja ne varira u kvaliteti zbog dobi, spola, etničke pripadnosti, invaliditeta, geografskog položaja i socioekonomskog statusa), djelotvornost (maksimiziranje koristi od raspoloživih resursa i izbjegavanje rasipanja).
PORUKE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE ZEMljAMA ČLANICAMA
U cilju jednakomjernog, pravednog pružanja zdravstvene zaštite, Svjetska zdravstvena organizacija upućuje na potrebu:
ulaganja u zdravstveni sistem, odnosno učiniti zdravstvene usluge dostupnim, prihvatljivim i kvalitetnim za sve i svuda, zagovarati transparentnost i odgovornost te uhvatiti se u koštac sa korupcijom jačanjem upravljanja i intersektorske saradnje;
uključivanja šire javnosti u donošenje zdravstvenih odluka – društveno učestvovanje događa se kada su pojedinci i zajednice smisleno uključeni u donošenje odluka o zdravlju – na sastancima gradskih vijeća, skupovima građana, fokusnih grupa, zdravstvenih vijeća te na osnovu zastupljenosti u upravljačkim grupama i ocjenjivačkim odborima;
analiziranja i praćenja zdravstvene potrebe stanovništva i djelovanja u skladu s njima – prikupljati, analizirati, koristiti i pratiti podatke, raščlanjivati prema dobi, spolu, ekonomskom statusu, nivou obrazovanja, mjestu stanovanja, rasi i etničkoj pripadnosti i drugim karakteristikama te djelovati na ispravljanju zdravstvenih nejednakosti;
adekvatnog djelovanja u zaštiti zdravlja u ratu i sukobu – očuvati pravo na zdravlje u ratu i sukobu, zaštititi zdravstvenu infrastrukturu i zdravstvene radnike i osigurati nesmetan pristup zdravstvenim uslugama, u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom.
Svaki zakon je važan, svako ministarstvo i sektor treba i može donijeti zakone kojima se ostvaruje i štiti pravo na zdravlje:
finansijski sektor – oporezivati duhan, šećer i alkohol
poljoprivreda – smanjiti količinu antimikrobnih sredstava u poljoprivredno-prehrambenom sektoru za 30-50% do 2030. godine
okoliš – ukinuti subvencije za fosilna goriva i subvencionirati ili provesti mjere oslobađanja od poreza na čistu energiju (solarna, hidro i vjetroenergija)
sudstvo – provoditi zabranu svih oblika diskriminacije
saobraćaj – izgraditi biciklističku infrastrukturu, podržati pješačenje
uslovi rada – osigurati pravedne, jednake i rodno osjetljive uslove rada i zaštitu prava radnika
socijalna pitanja/društveni razvoj – osigurati pristup uslugama socijalne zaštite kako bi se smanjilo siromaštvo i djelovalo protiv negativnih uticaja neočekivanih životnih događaja na prihode i/ili zdravstveni status.
