Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?

- Mojim najvećim uspjehom u životu do sada smatram to što sam uspjela da se izborim da ostvarim neke svoje ciljeve koje sam postavila, za šta je trebala upornost i dobra volja, a koji se tiču obrazovanja, iako je bilo dosta prepreka, a gdje sam ostala dosljedna sebi i svojim ličnim vrijednostima. Na tom putu su, kao neka podrška, dolazile i potvrde da vrijedi sve dato, a neke od njih su: odlikovanje za studenta generacije na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini, republičke stipendije koje sam primala tokom  skoro svake godine studiranja, te to što sam bila stipendista Fonda dr Milan Jelić dva puta, objavila nekoliko radova u Naučnom društvu matematičara, te proširila svoje vidike. Takođe, to što sam  srećna i zadovoljna svakog dana na svemu što imam, tačnije takva sposobnost da izgradim takav stav prema životu, duboku zahvalnost za to što ste zdravi, i što su zdravi vama dragi ljudi je i ono što smatram svojim velikim uspjehom. Sve ostalo u poređenju sa tim je neuporedivo manje bitno. S obzirom da imam 30 godina, ne mogu ni baš u potpunosti odgovoriti na ovo pitanje. Ipak, predstavlja mi čast da ste mene izabrali za vašu rubriku.

​
 
Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od  onoga što vam je danas posao?

- Prvenstveno sam željela da budem psiholog, ali me je oduvijek privlačio i modni dizajn. Ipak, tu želju za rad sa ljudima i pomaganju njima sam ostvarila konačnom odlukom da upišem Pedagoški fakultet gdje sam se odlučila rado na rad sa djecom, tako da mogu kreativno da im predstavim ono što treba da nauče, a tako da se kod učenika ne stvara uvriježeni strah od škole i znanja kao nečega nekada nedokučivog, a kroz način da se posvetim svakom pojedincu prema njegovim potenicjalima i motivišem ga da vjeruje u sebe. Dato mi je i kasnije mi je bila tematika kojom sam se bavila u okviru diplomskog, a kasnije i master rada na Pedagoškom fakultetu, a  putem istraživanja o individualizaciji nastave. Kada sam upisala Pedagoški fakutlet, tada se još više produbila želja da se bavim ovim pozivom. Trenutno tražim posao, a nadam se da ću imati priliku da ostvarim ovu želju. Takođe, privlače me i stare civilizacije i proučavanje čovjeka, te sam i u ovom polju dijelom ispunila svoju želju, završivši master studij na odjeljenju na etnologiji i antropologiji na Filozofskom fakultetu u Beogradu, te se nadam da ću imati i u ovom polju priliku da se jednom ostvarim u praksi. Trenutno sam student na doktorskom studiju na Učiteljskom fakultetu u Beogradu, koji sam trenutno morala da zaustavim zbog aktivnog traženja posla, te se nadam da ću imati priliku da ispunim i ovaj cilj.
 
Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina? 

- Film ,,Čokolada’’ kojeg sam skoro gledala, na mene je ostavio utisak, jer dijelom govori o tome da svi mi u dubini sebe težimo nečemu, imamo neki unutrašnji put, nešto što nas vodi naprijed, te i da svako od nas ima neki svoj smisao i ulogu na ovom svijetu, svrhu. Smatram da je bitno slijediti taj ,,unutrašnji poziv’’, te ispuniti sebe u ovom životu. Takođe, privlače me i dokumentarni filmovi u vezi sa drevnim civilizacijama, te je na mene jedan od filmova iz ovog žanra u kojem se govori o antičkom gradu Bakuu, te osvajanjima Aleksandra Makedonskog, takođe ostavilo jak utisak.
Volim da čitam sve ono što mi daje svijest u smislu širenja mojih vidika. Takođe, uvijek se nekako vraćam Andriću i našim književnim velikanima. Ipak, i drugi meni zanimljivi autori su: Karlos Kastaneda, Elizabet Hejč, Don Migel Ruiz koji govore, po mom mišnjelju, o nekim vanvremenskim elementima, dubljem smislu života.
 
Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?

- U slobodno vrijeme volim da sviram klavir, pošto sam završila osnovnu muzičku školu. Takođe, volim da slikam, ali i da vrijeme provodim u prirodi. Mislim da se dosta ideja može dobiti kada se boravi u prirodi, jer je po meni priroda i sve u njoj inspiracija. Smatram da nam planeta Zemlja dosta daje, ali da mi to ne shvatamo, nego naprotiv, uzimamo sve više od nje.
Takođe, volim i da posjećujem lokalitete od istorijskog značaja, antička mjesta - ostatke antičkih gradova, kao i mjesta od duhovne vrijednosti, te i duhovne centre pravoslavlja.
 
Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?

- Po mom mišljenju, smatram da bi grad trebalo više planski da bude uređen, tako da svaka zgrada ima dovoljno prostora oko nje za one koji će živjeti u njoj - sa prostorom za djecu i dovoljno drveća. Takođe, smatram da zelenila inače nedostaje u gradu. Često se pitam kako je starijim osobama koje u ljetnjim mjesecima idu po najvećoj vrućini na usijanom betonu, bez hladovine drveća.
Takođe, i pored ovoga, mislim da bi trebalo biti više prostora za kulturna i rekreativna dešavanja, te da se pažnja posveti i građanima koji nemaju dovoljno sredstava za svakodnevno preživljavanje, jer smatram da kada su u nekoj zajednici ljudima ispunjena osnovna ljudska prava, svi članovi te zajednice su nekako ispunjeniji.
Takođe, mislim da bi bila odlična ideja da se češće pozovu ljudi koji mogu neku lijepu poruku prenijeti mladim ljudima, ali i starijima u smislu predavanja ili sličnih dešavanja. To mogu biti pisci, glumci, putopisci i sl, koji bi govorili o sebi i prenosili ono što imaju da kažu publici. Takvih dešavanja ima, ali smatram da nisu  u dovoljnoj mjeri zastupljena.
 
Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?

- Bijeljinu u budućnosti vidim kao izgrađen  grad, grad studenata i mladih, ali i starijih ljudi koji žive ispunjen život. Semberija je za mene bogatstvo Republike Srpske, a vidim je kao ravnicu sa najljepšim zalascima sunca, te sa razvijenim granama privrede, a što bi doprinosilo svima koji u njoj žive, a i šire.

Semberske novine - Semberija info