Saša Pejić, frizer i slikar
Po danu makaze, a uveče štafelaj
Kada bih morao da odlučim, šta više volim, frizerski zanat ili slikarstvo, teško bih se opredijelio samo za ovo prvo ili za ono drugo. Ono što je trebalo da mi bude hobi, postalo mi je osnovno zanimanje. Za mene je i frizerski posao, kao i slikarstvo, jedan kreativan posao. I u jednom i u drugom poslu moraš obratiti pažnju na detalje i to se mora dovesti do perfekcionizma, pojašnjava za ,,Semberske novine'' Saša Pejić iz Bijeljine.
Što više pažnje posvetiš detalju, ispašće bolja slika ili bolja frizura, kaže Saša Pejić (38), jedan od najboljih bijeljinskih frizera koji je do sada učestvovao na brojnim međunarodnim takmičenjima frizera i osvajao nagrade.
Kada, kasno naveče, ostavi frizerske makaze i frizerski pribor, uzima u ruke paletu sa uljanim bojama i počinje da slika.
„Svojevremeno sam želio studirati slikarstvo, ali me život okrenuo na drugu stranu. Od malih nogu sam crtao i družio se sa bojama. Osvajao sam i nagrade u srednjoj školi, na takmičenjima. Želio sam studirati grafički dizajn, ali je prevagnuo frizerski zanat. Slikam mrtvu prirodu, apstraktne motive, radim crteže, portrete, uglavnom, ulja na platnu. Neke moje slike prodate su u galeriji u Kopenhagenu, jednu sliku kupio je njemački ambasador koji je svojevremeno službovao u Sarajevu. Puno mojih slika završilo je u privatnim kolekcijama u BiH i Srbiji. Trenutno, većinu slika zadržavam u ličnoj kolekciji“, priča Saša Pejić, ističući da se slikarstvu predaje nesebično, najčešće noću, kada drugi spavaju i odmaraju.
„Slikanje me ispunjava, opušta i smiruje. To je jedna vrsta nadahnuća, posebno taj osjećaj kad završiš sliku. Osjećam se kao da sam slušao neku dobru muziku, pročitao neku dobru knjigu. Neke portrete sam radio po nekoliko mjeseci, dok neke slike uradim za mjesec i po do dva. Sve zavisi od raspoloživog vremena. Nigdje ne žurim i to dobro znaju oni koji naruče neku sliku. Zbog toga i ne insisitiraju na rokovima i ne požuruju me. Za slikanje je neophodna inspiracija, posebno stanje duha“, priča Saša Pejić, dok spretno barata makazama i frizerskim priborom, oblikujući najmoderniju mušku frizuru.
Semberske novine/Lj.Ljubojević
Kada bih morao da odlučim, šta više volim, frizerski zanat ili slikarstvo, teško bih se opredijelio samo za ovo prvo ili za ono drugo. Ono što je trebalo da mi bude hobi, postalo mi je osnovno zanimanje. Za mene je i frizerski posao, kao i slikarstvo, jedan kreativan posao. I u jednom i u drugom poslu moraš obratiti pažnju na detalje i to se mora dovesti do perfekcionizma, pojašnjava za ,,Semberske novine'' Saša Pejić iz Bijeljine.
Što više pažnje posvetiš detalju, ispašće bolja slika ili bolja frizura, kaže Saša Pejić (38), jedan od najboljih bijeljinskih frizera koji je do sada učestvovao na brojnim međunarodnim takmičenjima frizera i osvajao nagrade.
Kada, kasno naveče, ostavi frizerske makaze i frizerski pribor, uzima u ruke paletu sa uljanim bojama i počinje da slika.
„Svojevremeno sam želio studirati slikarstvo, ali me život okrenuo na drugu stranu. Od malih nogu sam crtao i družio se sa bojama. Osvajao sam i nagrade u srednjoj školi, na takmičenjima. Želio sam studirati grafički dizajn, ali je prevagnuo frizerski zanat. Slikam mrtvu prirodu, apstraktne motive, radim crteže, portrete, uglavnom, ulja na platnu. Neke moje slike prodate su u galeriji u Kopenhagenu, jednu sliku kupio je njemački ambasador koji je svojevremeno službovao u Sarajevu. Puno mojih slika završilo je u privatnim kolekcijama u BiH i Srbiji. Trenutno, većinu slika zadržavam u ličnoj kolekciji“, priča Saša Pejić, ističući da se slikarstvu predaje nesebično, najčešće noću, kada drugi spavaju i odmaraju.
„Slikanje me ispunjava, opušta i smiruje. To je jedna vrsta nadahnuća, posebno taj osjećaj kad završiš sliku. Osjećam se kao da sam slušao neku dobru muziku, pročitao neku dobru knjigu. Neke portrete sam radio po nekoliko mjeseci, dok neke slike uradim za mjesec i po do dva. Sve zavisi od raspoloživog vremena. Nigdje ne žurim i to dobro znaju oni koji naruče neku sliku. Zbog toga i ne insisitiraju na rokovima i ne požuruju me. Za slikanje je neophodna inspiracija, posebno stanje duha“, priča Saša Pejić, dok spretno barata makazama i frizerskim priborom, oblikujući najmoderniju mušku frizuru.
Semberske novine/Lj.Ljubojević
