INTERVJU: DANIJELA ĐUKIN, „ZASLUŽNA ŽENA“ GRADA BIJELjINA ZA 2018. GODINU
Komisija za ravnopravnost polova Skupštine grada, odlučila je da primarijus dr Danijela Đukin, bude jedna od tri dobitnice priznanja „Zaslužna žena“ za 2018. godinu. Priznanje se dodjeljuje za ženski doprinos razvoju, borbi za ravnopravnost polova i kvalitetniji život svih građana Bijeljine.
Svojim profesionalnim i humanitarnim radom, doprinijeli ste da snaga žene bude prepoznata i priznata u društvu. Šta za Vas znači priznanje ,,Zaslužna žena“ koje Vam je uručio gradonačelnik Mićo Mićić?
-Priznanje me je učinilo ponosnom što sam u ovim zrelim godinama, doživjela satisfakciju da je neko primijetio šta sve radim i za šta se borim. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo, a posebno zbog činjenice da su upravo žene, predstavnice nevladinih organizacija, Fondacije „Lara“, udruženja žena s invaliditetom, humanitarnih organizacija i po dvije članice u ime svih političkih opcija RS, izabrale moje sugrađanke, Draganu Čojić i Amiru Vodenčarević i mene. Priznanje mi je značajno i zbog činjenice da će iduće godine biti 30 godina kako radim kao ljekar, posao koji neizmjerno volim. Od ranog djetinjstva sam željela da budem ljekar i da pomažem ljudima, ne samo kao ljekar, već kao čovjek u svakom smislu. Osoba sam koja ne može biti srećna, ako ljudi oko mene nisu srećni. S obzirom da sam, kako to naš narod kaže, očni ljekar, često citiram „da je ljepota u oku posmatrača“ i isto tako smatram da je „dobrota u duši posmatrača“. Volim dobrotu ljudi i toplu ljudsku dušu. U svoj posao, unosim svu ljubav prema pozivu koji je izuzetno odgovoran, human i poseban, jer oftalmolog čuva, liječi i spašava ljudski vid.
Zaposleni ste u bolnici ,,Sveti vračevi” kao specijalista oftalmolog-oftalmohirurg, ali besplatno obavljate i preglede u Optici „Stanković“. Kako uspijevate uskladiti obaveze?
-Neophodno je da volimo i znamo to što radimo, da dobro isplanirano vrijeme kako bismo realizovali željeno. Profesionalni život sam posvetila pacijentima, jer smatram da sam predodređena da radim kako radim. U bolnici radim kao oftalmolog i operišem, jer sam i oftalmo hirurg, a već dvije decenije, tri puta nedjeljno obavljam besplatne preglede u Optici ,,Stanković’’. Takođe, to u istoj optici činim i u Brčkom svake srijede. Pored toga, 12 godina sam se bavila i menadžerskim poslom u kompaniji „Božen“ i u tom periodu sam osvojila brojne nagrade za svoj rad. Sa ove vremenske distance, pitam se kako sam uspijevala, jer sam za sve te godine spavala po četiri do pet sati? Pretpostavljam da je to energija koju nosim u sebi, a oni koji me dobro znaju, znaju da ako slučajno imam dva sata slobodna, ne znam šta ću sa sobom.
Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom?
-Privatno sam kao i sve žene. Kuvam, perem, peglam, a ponosna sam majka kćerke koja uskoro puni 28 godina i koja radi doktorsku disertaciju na državnom fakultetu pejzažne arhitekture u Beogradu. Smatram da je moja kćerka moj najveći uspjeh, jer sam je usmjerila da bude, ne samo visokoobrazovana, nego i dobar čovjek. Moji roditelji su mene tako učili i to sam prenijela na kćerku. Uspjeh u životu ne dolazi bez odricanja, rada, zalaganja, obrazovanja, topline duše i ljudskosti. Srećna sam što sam uz sve obaveze uspjela da se organizujem da moje dijete nije moralo da jede „po tuđim kućama“, jer mama nije stigla da pripremi jelo. Zato i kažem da je važno znati dobro se organizovati. Da se razumijemo, nije sve bilo lagano i lako. Doživjela sam dvije porodične tuge, strašne bolesti roditelja, a za mene su to bili stravični trenuci, jer smo bili jako vezani. Vezanost roditelja za postelju je bolno i kida dušu, a vi pri tom samo želite da ih što duže imate u svom životu. To razumiju ljudi koji su suočeni sa sličnim situacijama. Uz sve to, imala sam i ličnih zdravstvenih problema i hiruških intervencija, ali eto, uvijek sam se dizala još jača. Vjera u Boga me je napravila još boljim čovjekom. Ne možemo tražiti dobrotu i ljubav, a pri tom je ne širiti.
Kada biste birali kojim putem ponovo da krenete, koji biste izabrali?
-Izabrala bih isti put, iako za ovih, skoro 55 godina života, nisam lagodno prošla. Svako od nas kroz život vuče svoju tugu, ali isto tako i sreću. Morate ljudima davati sreću, da biste je i vi dobili. Mene uz profesionalni angažman, veoma usrećuje humanitarni rad, a posebno me raduje članstvo u bratstvu i sestrinstvu „Radost“. Bezrezervno se posvećujemo onima kojima smo potrebni, a njihovo zadovoljstvo kad se pojavimo i pomognemo, zaista je naša radost. Takođe, sa ciljem da doprinesem boljem životu građana, angažovala sam se i u politici. Ja sam lokal - patriota i želim da doprinesem svom gradu i sugrađanima. U politici se borim za opšte iznad ličnog, u humanitarnom radu da onima kojima treba pomoć pomognem, a u profesiji sam doktor za sebe. Za pacijente sam prijatelj, setra, kćerka, majka. To znaju moji pacijenti, a i ja ih doživljavam kao člana porodice. Na ovo sam ponosna i to me čini srećnom, kao i nagrada „Zaslužna žena“, koju zaslužuje svaka žena u ovom gradu.
Gdje vidite sebe u narednim godinama?
-Nastojaću da i dalje radim svoj posao, časno kao i do sada. U politici sam na početku, ali imam snagu da se borim za ciljeve od opšteg interesa. Jedan u nizu je izgradnja palitivnog centra u našem gradu. Sa humanitarnim radom takođe nastavljam svim srcem, a kao majka divne kćerke, želim da nađe nekog ko će je iskreno voljeti i koga će ona iskreno voljeti, da se Andrea ostvari kao majka, a ja kao baka. U nekim dubokim godinama, želim da priuštim sebi prekookeansku plovidbu sa Kvin Meri, zamotana u dekicu i da napišem priču o životu žene na Balkanu, jer i ja sam jedna od njih.
BIOGRAFIJA
Primarijus dr Danijela Đukin, rođena je u Bijeljini, a nakon završene Gimnazije „Filip Višnjić“, upisuje Medicinski fakultet u Beogradu. Poslije završenog fakulteta, vraća se u rodni grad, gdje kao mlad ljekar radi na pedijatrijskom odjeljenju i aktivno učestvuje u kulturnoj sferi grada (časovi glume i manekenstva za djecu i omladinu). Specijalizaciju iz oblasti oftalmologije u Beogradu upisuje 1995. godine i uspješno je završava, te od tada radi u bolnici „Sveti vračevi“, gdje obavlja složene operacije najsavremenijim metodama. Zvanje primarijusa dobija 2015. godine, a član je Udruženja oftalmologa Republike Srpske. Učesnik je i predavač na brojnim domaćim i međunarodnim kongresima. Kao PR kompanije „Božen“, bila je vodeći ljekar iz oblasti algologije, a zbog uspjeha na polju menadžerstva, 2007. godine je proglašena za jednu od najuticajnijih žena u RS. Poznata je po humnitarnom radu, aktivan je član Dobrotvornog bratstva i sestrinstva „Radost“. Od 2000. godine, tri puta nedjeljno obavlja besplatne oftalmološke preglede u Optici „Stanković“. Dobitnica je Zlatne medalje „Filip višnjić“ za izuzetan doprinos društvenom i humanitarnom radu i postignute rezultate iz oblasti oftalmologije. Član je Predsjedništva GO SNSD-a Bijeljina i Predsjedništva Aktiva žena SNSD-a. Na lokalnim izborima 2016. godine, građani su joj ukazali povjerenje i obavlja dužnost odbornika u Skupštini grada. Borac je za ljudska prava, prava žena, za bolesne, za bolji status siromašnih građana, za povratak časti i dostojanstva. Majka je jedne kćerke.
Semberija info
Svojim profesionalnim i humanitarnim radom, doprinijeli ste da snaga žene bude prepoznata i priznata u društvu. Šta za Vas znači priznanje ,,Zaslužna žena“ koje Vam je uručio gradonačelnik Mićo Mićić?
-Priznanje me je učinilo ponosnom što sam u ovim zrelim godinama, doživjela satisfakciju da je neko primijetio šta sve radim i za šta se borim. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo, a posebno zbog činjenice da su upravo žene, predstavnice nevladinih organizacija, Fondacije „Lara“, udruženja žena s invaliditetom, humanitarnih organizacija i po dvije članice u ime svih političkih opcija RS, izabrale moje sugrađanke, Draganu Čojić i Amiru Vodenčarević i mene. Priznanje mi je značajno i zbog činjenice da će iduće godine biti 30 godina kako radim kao ljekar, posao koji neizmjerno volim. Od ranog djetinjstva sam željela da budem ljekar i da pomažem ljudima, ne samo kao ljekar, već kao čovjek u svakom smislu. Osoba sam koja ne može biti srećna, ako ljudi oko mene nisu srećni. S obzirom da sam, kako to naš narod kaže, očni ljekar, često citiram „da je ljepota u oku posmatrača“ i isto tako smatram da je „dobrota u duši posmatrača“. Volim dobrotu ljudi i toplu ljudsku dušu. U svoj posao, unosim svu ljubav prema pozivu koji je izuzetno odgovoran, human i poseban, jer oftalmolog čuva, liječi i spašava ljudski vid.
Zaposleni ste u bolnici ,,Sveti vračevi” kao specijalista oftalmolog-oftalmohirurg, ali besplatno obavljate i preglede u Optici „Stanković“. Kako uspijevate uskladiti obaveze?
-Neophodno je da volimo i znamo to što radimo, da dobro isplanirano vrijeme kako bismo realizovali željeno. Profesionalni život sam posvetila pacijentima, jer smatram da sam predodređena da radim kako radim. U bolnici radim kao oftalmolog i operišem, jer sam i oftalmo hirurg, a već dvije decenije, tri puta nedjeljno obavljam besplatne preglede u Optici ,,Stanković’’. Takođe, to u istoj optici činim i u Brčkom svake srijede. Pored toga, 12 godina sam se bavila i menadžerskim poslom u kompaniji „Božen“ i u tom periodu sam osvojila brojne nagrade za svoj rad. Sa ove vremenske distance, pitam se kako sam uspijevala, jer sam za sve te godine spavala po četiri do pet sati? Pretpostavljam da je to energija koju nosim u sebi, a oni koji me dobro znaju, znaju da ako slučajno imam dva sata slobodna, ne znam šta ću sa sobom.
Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom?
-Privatno sam kao i sve žene. Kuvam, perem, peglam, a ponosna sam majka kćerke koja uskoro puni 28 godina i koja radi doktorsku disertaciju na državnom fakultetu pejzažne arhitekture u Beogradu. Smatram da je moja kćerka moj najveći uspjeh, jer sam je usmjerila da bude, ne samo visokoobrazovana, nego i dobar čovjek. Moji roditelji su mene tako učili i to sam prenijela na kćerku. Uspjeh u životu ne dolazi bez odricanja, rada, zalaganja, obrazovanja, topline duše i ljudskosti. Srećna sam što sam uz sve obaveze uspjela da se organizujem da moje dijete nije moralo da jede „po tuđim kućama“, jer mama nije stigla da pripremi jelo. Zato i kažem da je važno znati dobro se organizovati. Da se razumijemo, nije sve bilo lagano i lako. Doživjela sam dvije porodične tuge, strašne bolesti roditelja, a za mene su to bili stravični trenuci, jer smo bili jako vezani. Vezanost roditelja za postelju je bolno i kida dušu, a vi pri tom samo želite da ih što duže imate u svom životu. To razumiju ljudi koji su suočeni sa sličnim situacijama. Uz sve to, imala sam i ličnih zdravstvenih problema i hiruških intervencija, ali eto, uvijek sam se dizala još jača. Vjera u Boga me je napravila još boljim čovjekom. Ne možemo tražiti dobrotu i ljubav, a pri tom je ne širiti.
Kada biste birali kojim putem ponovo da krenete, koji biste izabrali?
-Izabrala bih isti put, iako za ovih, skoro 55 godina života, nisam lagodno prošla. Svako od nas kroz život vuče svoju tugu, ali isto tako i sreću. Morate ljudima davati sreću, da biste je i vi dobili. Mene uz profesionalni angažman, veoma usrećuje humanitarni rad, a posebno me raduje članstvo u bratstvu i sestrinstvu „Radost“. Bezrezervno se posvećujemo onima kojima smo potrebni, a njihovo zadovoljstvo kad se pojavimo i pomognemo, zaista je naša radost. Takođe, sa ciljem da doprinesem boljem životu građana, angažovala sam se i u politici. Ja sam lokal - patriota i želim da doprinesem svom gradu i sugrađanima. U politici se borim za opšte iznad ličnog, u humanitarnom radu da onima kojima treba pomoć pomognem, a u profesiji sam doktor za sebe. Za pacijente sam prijatelj, setra, kćerka, majka. To znaju moji pacijenti, a i ja ih doživljavam kao člana porodice. Na ovo sam ponosna i to me čini srećnom, kao i nagrada „Zaslužna žena“, koju zaslužuje svaka žena u ovom gradu.
Gdje vidite sebe u narednim godinama?
-Nastojaću da i dalje radim svoj posao, časno kao i do sada. U politici sam na početku, ali imam snagu da se borim za ciljeve od opšteg interesa. Jedan u nizu je izgradnja palitivnog centra u našem gradu. Sa humanitarnim radom takođe nastavljam svim srcem, a kao majka divne kćerke, želim da nađe nekog ko će je iskreno voljeti i koga će ona iskreno voljeti, da se Andrea ostvari kao majka, a ja kao baka. U nekim dubokim godinama, želim da priuštim sebi prekookeansku plovidbu sa Kvin Meri, zamotana u dekicu i da napišem priču o životu žene na Balkanu, jer i ja sam jedna od njih.
BIOGRAFIJA
Primarijus dr Danijela Đukin, rođena je u Bijeljini, a nakon završene Gimnazije „Filip Višnjić“, upisuje Medicinski fakultet u Beogradu. Poslije završenog fakulteta, vraća se u rodni grad, gdje kao mlad ljekar radi na pedijatrijskom odjeljenju i aktivno učestvuje u kulturnoj sferi grada (časovi glume i manekenstva za djecu i omladinu). Specijalizaciju iz oblasti oftalmologije u Beogradu upisuje 1995. godine i uspješno je završava, te od tada radi u bolnici „Sveti vračevi“, gdje obavlja složene operacije najsavremenijim metodama. Zvanje primarijusa dobija 2015. godine, a član je Udruženja oftalmologa Republike Srpske. Učesnik je i predavač na brojnim domaćim i međunarodnim kongresima. Kao PR kompanije „Božen“, bila je vodeći ljekar iz oblasti algologije, a zbog uspjeha na polju menadžerstva, 2007. godine je proglašena za jednu od najuticajnijih žena u RS. Poznata je po humnitarnom radu, aktivan je član Dobrotvornog bratstva i sestrinstva „Radost“. Od 2000. godine, tri puta nedjeljno obavlja besplatne oftalmološke preglede u Optici „Stanković“. Dobitnica je Zlatne medalje „Filip višnjić“ za izuzetan doprinos društvenom i humanitarnom radu i postignute rezultate iz oblasti oftalmologije. Član je Predsjedništva GO SNSD-a Bijeljina i Predsjedništva Aktiva žena SNSD-a. Na lokalnim izborima 2016. godine, građani su joj ukazali povjerenje i obavlja dužnost odbornika u Skupštini grada. Borac je za ljudska prava, prava žena, za bolesne, za bolji status siromašnih građana, za povratak časti i dostojanstva. Majka je jedne kćerke.
Semberija info
