PREDRAG LOPANDIĆ: STRUČNI SAVJETNIK ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU U KABINETU GRADONAČELNIKA BIJELjINE :: Semberija INFO ::

 

PREDRAG LOPANDIĆ: STRUČNI SAVJETNIK ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU U KABINETU GRADONAČELNIKA BIJELjINE


Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
To što u svom okruženju (uključujući i virtuelno) imam mnogo dobrih, zanimljivih i kreativnih ljudi (doduše, ponekad im nije lako sa mnom). Ali, to je više sreća, nego uspjeh. A, ličnim uspjehom smatram to što sam stekao prilično dobro obrazovanje, još od osnovne škole, preko naše Gimnazije do Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu. (Pre)dugo sam studirao i vjerovatno bi bilo bolje da je to trajalo kraće, ali bilo je to sjajno iskustvo i važno je da kažem da ništa od toga ne bi bilo da nisam imao podršku - od porodice do prijatelja, kumova...
I, može izgledati da je, u poređenju s tim godinama, beznačajno, ali moram navesti i jedno nevjerovatno putovanje u Holandiju prije nekoliko godina, koje je bilo od onih putovanja koja iz korjena mijenjaju čovjekov pogled na svijet... Treba li opet da naglasim da ni toga ne bi bilo bez podrške mojih prijatelja, mada oni ne vole kad ih pominjem u toj ulozi? I svima bih preporučio da, ukoliko ikako mogu, otputuju negdje van svog zabrana. Ako im se to putovanje ne pretvori u šoping i obavezne posjete Mekdonaldsu, vidjeće da, iako je naš narod prirodno inteligentam, ipak nije popio svu pamet ovog svijeta.

Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
Arheolog, prodavac u kiosku (da bih mogao po cijeo dan da besplatno čitam novine), kuvar... Fakultet političkih nauka jeste fakultet na kojem se dobija vrhunsko obrazovanje, ali će me uvijek kopkati da li bi bilo pametnije da sam studirao neku primijenjenu umjetnost, dizajn ili nešto slično...

Koja knjiga, film ili predstava su na vas ostavili utisak prethodnih godina?
Kisindžerova „Istorija diplomatije“, Hantingtonov „Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka“, „Velika šahovska tabla“ Bžežinskog – preporučujem ih svima koji razmišljaju o poretku stvari u svijetu, da shvate da se planeta ne vrti oko nas, ma koliko nama naš mali zavičaj jeste središte našeg Univerzuma.
I knjige koje sam čitao nekoliko puta – „Autostoperski vodič kroz galaksiju“, „Majstor i Margarita“ i „Komo“.
Od predstava moram izdvojiti baš sve predstave banjalučkog „Jazavca“ – ni jedna nije bila ništa manje od odlične.
Film... Iskreno, dugo nisam pogledao neki (dobar) film, ali mi je „Državni posao“ trenutno neprevaziđena TV forma.

Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Volio bih da imam više vremena za bavljenje kaligrafijom, ali i za boravak u prirodi. Odnedavno smo moja ekipa i ja „navučeni“ na kvizove, a upućeni znaju ko su „Mumije“, „Semberski separatisti“ i „Studentski dom Mitar Mirić“.

Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprediti u Bijeljini?
Hajde da pričamo malo šire od Bijeljine...
Trebalo bi da malo manje kukamo, više da se pokrenemo i pustimo kreativnosti na volju. Neće baš biti da je uz malo upornosti i mašte nemoguće ostvariti dobre zamisli, čak i kod nas. Pogledajte oko sebe - koliko samo u Bijeljini znate ljudi koji su uspjeli i svakodnevno uspijevaju da rade ono što se možda i njima činilo nemogućim kad su počinjali. A, ako ih imamo toliko u Bijeljini, koliko ih tek imamo, ako njih saberemo sa njihovim kolegama po drugim gradovima? I ima ih uprkos tome što balkanski narodi već odavno funkcionišu tako što se takvim ljudima većina i bukvalno podsmijeva i uživa da im podmetne nogu. E, sad je pitanje kad će tim ljudima pući film, pa će da se pokupe i emigriraju, a mi ćemo da nastavimo da se pitamo zašto nam (najbolji) ljudi odlaze...

Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Kuda ćemo ići zavisi prvo od nas, jer nas ne može niko voljeti više od nas samih, ali kad malo razmislite, imajući u vidu u kakvom društvu i političkom sistemu živimo, pitanje je da li se na lokalu može išta dobro uraditi, a da se to ne pokvari ili uspori glupostima koje se dešavaju negdje drugdje, i to ne samo u okvirima BiH ili susjednih država.

Teško onom ko izgubi rat, ali teško i svima koji su, zahvaljujući svojoj zajedničkoj gluposti upali u situaciju da se drugi poigravaju njihovim sudbinama. Vjerujem da ne treba da konkretno navodim na koje teritorije i narode mislim. 

portal Semberija info