Pjesnici rađaju pjesnike
Moja je duša poezija,/srce pero što je piše./ Misli su moje iluzija,/ a život hoće da ih briše. Nije slučajno nastao stih: „Pjesnici su vječno čuđenje u svijetu“.
Naš sugrađanin, pjesnik Mlađo Stanišić, rođen u Brgulama kod Vareša, autor pet objavljenih pjesničkih zbirki, i još nekoliko pripremljenih, a neobjavljenih, jedan je od rijetkih savremenih pjesnika sa ovih naših balkanskih prostora koji je za sebe odavno obezbijedio mjesto na pjesničkom Parnasu. Bilo da piše zavičajnu, odnosno rodoljubivu, patriotsku poeziju, ili da se prepušta slatkim jadima ljubavne poezije, Stanišić ostaje dosljedan sebi i svom osobenom stilu.
Po prirodi skroman i tih, Mlađo Stanišić će vam satima i satima pričati o poeziji, o proživljenim ratnim strahotama, o izbjeglištvu i seljenju ,,od nemila do nedraga”, o iskonskoj čovjekovoj potrebi da se bori i da se nikada ne predaje.
Mlađo Stanišić, s neskrivenim ponosom, danas priča o svojoj porodici koja je prošla kroz brojne ratne ,,Scile i Haribde”, o svojim sinovima, Strahinji i Slobodanu, informatičaru i ljekaru,koji su naslijedili očev pjesnički gen, te i sami počeli da pišu poeziju. Stanišić je prije šesnaest godina objavio zbirku „Nešto se strašno ovdje zbilo“ (2003), kojom je ozbiljno zakoračio u svijet pjesništva.
Nakon toga ređale su se zbirke: „Nada je negdje iza neba“ (2008) „Ilijaš – ognjište užarenog bola“ (2013), „Nemoj me pitati zašto pišem“ (2017), ,,Kad nađem sreću, šta ću s tugom” (2018) .
U pripremi za objavljivanje nalaze se još dvije zbirke: „Širinom me pritišće ravnica“ i „Čemu sve to danas i zašto“.
Mlađina poezija je, kako primijetiše književni kritičari i priređivači njegovih zbirki, kristalno čista i jasna, ispunjena emocijama, simbolima i metaforama. Neki će u njegovim stihovima prepoznati Jesenjinove i Rakićeve rime, dok će mnogi u stihovima, jačim od granita, prepoznati narodnog pjesnika, pisca osmeraca i deseteraca, koji ispisuju ,,vječni spomenik junačkom ilijaškom narodu i ilijaškim borcima i div – junacima”.
Ovjenčan brojnim pjesničkim nagradama, poveljama i diplomama, zastupljen u domaćim i evropskim zbornicima poezije, prevođen na bugarski, švedski i norveški jezik, Stanišić ne zaboravlja sve one koji su mu svojevremeno pomogli da odštampa svoje zbirke pjesama. Posebnu zahvalnost, kako kaže, duguje direktoru i vlasniku ,,Steko centra” Milenku Stevanoviću, gdje je trenutno i zaposlen, jer je Stevanović imao razumijevanja za Mlađin pjesnički dar i talenat, te je pomogao izdavanje svake od njegovih pet pjesničkih zbirki.
Semberske novine/Semberija INFO/Lj.Ljubojević
Foto: B.Milošević
Naš sugrađanin, pjesnik Mlađo Stanišić, rođen u Brgulama kod Vareša, autor pet objavljenih pjesničkih zbirki, i još nekoliko pripremljenih, a neobjavljenih, jedan je od rijetkih savremenih pjesnika sa ovih naših balkanskih prostora koji je za sebe odavno obezbijedio mjesto na pjesničkom Parnasu. Bilo da piše zavičajnu, odnosno rodoljubivu, patriotsku poeziju, ili da se prepušta slatkim jadima ljubavne poezije, Stanišić ostaje dosljedan sebi i svom osobenom stilu.
Po prirodi skroman i tih, Mlađo Stanišić će vam satima i satima pričati o poeziji, o proživljenim ratnim strahotama, o izbjeglištvu i seljenju ,,od nemila do nedraga”, o iskonskoj čovjekovoj potrebi da se bori i da se nikada ne predaje.
Mlađo Stanišić, s neskrivenim ponosom, danas priča o svojoj porodici koja je prošla kroz brojne ratne ,,Scile i Haribde”, o svojim sinovima, Strahinji i Slobodanu, informatičaru i ljekaru,koji su naslijedili očev pjesnički gen, te i sami počeli da pišu poeziju. Stanišić je prije šesnaest godina objavio zbirku „Nešto se strašno ovdje zbilo“ (2003), kojom je ozbiljno zakoračio u svijet pjesništva.
Nakon toga ređale su se zbirke: „Nada je negdje iza neba“ (2008) „Ilijaš – ognjište užarenog bola“ (2013), „Nemoj me pitati zašto pišem“ (2017), ,,Kad nađem sreću, šta ću s tugom” (2018) .
U pripremi za objavljivanje nalaze se još dvije zbirke: „Širinom me pritišće ravnica“ i „Čemu sve to danas i zašto“.
Mlađina poezija je, kako primijetiše književni kritičari i priređivači njegovih zbirki, kristalno čista i jasna, ispunjena emocijama, simbolima i metaforama. Neki će u njegovim stihovima prepoznati Jesenjinove i Rakićeve rime, dok će mnogi u stihovima, jačim od granita, prepoznati narodnog pjesnika, pisca osmeraca i deseteraca, koji ispisuju ,,vječni spomenik junačkom ilijaškom narodu i ilijaškim borcima i div – junacima”.
Ovjenčan brojnim pjesničkim nagradama, poveljama i diplomama, zastupljen u domaćim i evropskim zbornicima poezije, prevođen na bugarski, švedski i norveški jezik, Stanišić ne zaboravlja sve one koji su mu svojevremeno pomogli da odštampa svoje zbirke pjesama. Posebnu zahvalnost, kako kaže, duguje direktoru i vlasniku ,,Steko centra” Milenku Stevanoviću, gdje je trenutno i zaposlen, jer je Stevanović imao razumijevanja za Mlađin pjesnički dar i talenat, te je pomogao izdavanje svake od njegovih pet pjesničkih zbirki.
Semberske novine/Semberija INFO/Lj.Ljubojević
Foto: B.Milošević
