GORAN GAŠIĆ, VASPITAČ, DIREKTOR PU DJEČIJI VRTIĆ „DRAGAN I ZORAN’’
1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
Na privatnom planu, moj najveći uspjeh je, svakako, moja porodica, supruga Ružica i dvanaestogodišnji sin Nikola. Kada je u pitanju profesija kojom se bavim, uspjeh je to što radim i rukovodim jednom od najboljih predškolskih ustanova u Republici Srpskoj, a to je PU Dječiji vrtić „Dragan i Zoran“. Neizmjernu zahvalnost za to dugujem osnivačima i vlasnicima ove ustanove, Novki i Radivoju Jeliću. Takođe, uspjehom smatram i to što sam autor didaktičke igre pod nazivom „Igrom kroz Srpsku“, prve didaktičke igre nastale u Republici Srpskoj, koju je na prijedlog Ministarstva prosvjete i kulture objavio „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“ i koja je do sada štampana u 6.000 primjeraka. Svakako, velikim uspjehom smatram i to što sam postao član Stručnog tima za reformu preškolskog vaspitanja i obrazovanja pri Ministarstvu prosvjete i kulture. To ujedno smatram i nagradom za moj dosadašnji rad u oblasti predškolskog vaspitanja i obrazovanja.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
Kao i većina dječaka, u ranom djetinjstvu sam maštao da postanem fudbaler. I to fudbaler ,,Partizana’’, pošto sam veliki navijač ovog kluba. Kasnije, tokom tinejdžerskih dana razmišljao sam da se bavim poslovima u vezi sa saobraćajem. Ipak, na kraju sam izabrao ono uz šta sam odrastao, a to su pedagoške nauke, imajući u vidu da su mi roditelji, majka Milica i otac Radivoj, bili prosvjetni radnici.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
Što se tiče književne i filmske umjetnosti prednost uvijek dajem domaćim autorima. Zato bih, u ovom momentu, izdvojio romane „Solunska 28“, koji je fenomenalno napisao dr Nele Karajlić, kao i „Aleksandar od Jugoslavije“, Vuka Draškovića.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Kao što sam već rekao dječji san mi je bio da postanem fudbaler. Tu ljubav prema fudbalu sam prenio i na sina Nikolu, koji već nekoliko godina trenira u OFK „Zenit“. Svoje slobodno vrijeme, zato ja provodim, prateći Nikolu na treninzima, utakmicama i turnirima, pa slobodno mogu reći da mi je to hobi i nešto što mi pričinjava veliko zadovoljstvo.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Kada bih detaljno odgovorio na ovo pitanje trebalo bi dosta strana u novinama. Zato ću u kratkim crtama reći moja zapažanja. Naravno da ima dobrih stvari, ali ima i dosta toga što bi trebalo planski unapređivati. Kad ovo kažem mislim na sve sfere života u ovom gradu. Za ovu priliku bih izdvojio mišljenje da treba više šansi davati mladim i uspješnim ljudima. Treba im omogućiti da sav svoj potencijal ispolje ovdje. Glavni razlog za nečiji angažman trebali bi biti stručnost i sposobnost, a ne podobnost i članstvo u nekoj političkoj organizaciji. Samo na taj način Bijeljina će moći da se unapređuje i razvija u pravom smijeru.
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Ukoliko bi se radilo u skladu sa onim što sam rekao u prethodnom odgovoru, siguran sam da bi Bijeljina i Semberija u budućnosti bili divno mjesto za život. Bijeljina bi bila perspektivan grad, grad mladosti i grad velikih mogućnosti. Iskreno se nadam i hoću da vjerujem da će do toga i doći.
Semberija info (Semberske novine)
Na privatnom planu, moj najveći uspjeh je, svakako, moja porodica, supruga Ružica i dvanaestogodišnji sin Nikola. Kada je u pitanju profesija kojom se bavim, uspjeh je to što radim i rukovodim jednom od najboljih predškolskih ustanova u Republici Srpskoj, a to je PU Dječiji vrtić „Dragan i Zoran“. Neizmjernu zahvalnost za to dugujem osnivačima i vlasnicima ove ustanove, Novki i Radivoju Jeliću. Takođe, uspjehom smatram i to što sam autor didaktičke igre pod nazivom „Igrom kroz Srpsku“, prve didaktičke igre nastale u Republici Srpskoj, koju je na prijedlog Ministarstva prosvjete i kulture objavio „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“ i koja je do sada štampana u 6.000 primjeraka. Svakako, velikim uspjehom smatram i to što sam postao član Stručnog tima za reformu preškolskog vaspitanja i obrazovanja pri Ministarstvu prosvjete i kulture. To ujedno smatram i nagradom za moj dosadašnji rad u oblasti predškolskog vaspitanja i obrazovanja.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
Kao i većina dječaka, u ranom djetinjstvu sam maštao da postanem fudbaler. I to fudbaler ,,Partizana’’, pošto sam veliki navijač ovog kluba. Kasnije, tokom tinejdžerskih dana razmišljao sam da se bavim poslovima u vezi sa saobraćajem. Ipak, na kraju sam izabrao ono uz šta sam odrastao, a to su pedagoške nauke, imajući u vidu da su mi roditelji, majka Milica i otac Radivoj, bili prosvjetni radnici.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
Što se tiče književne i filmske umjetnosti prednost uvijek dajem domaćim autorima. Zato bih, u ovom momentu, izdvojio romane „Solunska 28“, koji je fenomenalno napisao dr Nele Karajlić, kao i „Aleksandar od Jugoslavije“, Vuka Draškovića.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Kao što sam već rekao dječji san mi je bio da postanem fudbaler. Tu ljubav prema fudbalu sam prenio i na sina Nikolu, koji već nekoliko godina trenira u OFK „Zenit“. Svoje slobodno vrijeme, zato ja provodim, prateći Nikolu na treninzima, utakmicama i turnirima, pa slobodno mogu reći da mi je to hobi i nešto što mi pričinjava veliko zadovoljstvo.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Kada bih detaljno odgovorio na ovo pitanje trebalo bi dosta strana u novinama. Zato ću u kratkim crtama reći moja zapažanja. Naravno da ima dobrih stvari, ali ima i dosta toga što bi trebalo planski unapređivati. Kad ovo kažem mislim na sve sfere života u ovom gradu. Za ovu priliku bih izdvojio mišljenje da treba više šansi davati mladim i uspješnim ljudima. Treba im omogućiti da sav svoj potencijal ispolje ovdje. Glavni razlog za nečiji angažman trebali bi biti stručnost i sposobnost, a ne podobnost i članstvo u nekoj političkoj organizaciji. Samo na taj način Bijeljina će moći da se unapređuje i razvija u pravom smijeru.
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Ukoliko bi se radilo u skladu sa onim što sam rekao u prethodnom odgovoru, siguran sam da bi Bijeljina i Semberija u budućnosti bili divno mjesto za život. Bijeljina bi bila perspektivan grad, grad mladosti i grad velikih mogućnosti. Iskreno se nadam i hoću da vjerujem da će do toga i doći.
Semberija info (Semberske novine)
