PRIMARIJUS DR SLOBODAN LOVRIĆ : SATISFAKCIJA JE KAD NA PRIJEDLOG KOLEGA DOBIJETE VRIJEDNU NAGRADU
Na svečanoj Skupštini Komore doktora medicine Republike Srpske u Banskom dvoru u Banja Luci, dodijeljene su godišnje nagrade za doprinos zdravstvu u Republici Srpskoj, na kojoj je primarijus doktoru Slobodanu Lovriću, uručena povelja Komore za izuzetan doprinos razvoju zdravstva u Republici Srpskoj.
Za nagrade se uvijek kaže da su čast, ali i obaveza. Prije dvije godine, Vas je Skupština grada u kom živite i radite, nagradila Zlatnom medaljom ,,Filip Višnjić”, a ove godine ste dobili i povelju od kolega, odnosno, Komore doktora medicine RS.
-Zadovoljstvo je dobiti nagradu, jer to znači da je vaš rad primijećen, a svakako da je posebna satisfakcija dobiti nagradu na prijedlog kolega doktora i od kolega doktora, jer Komora doktora medicine nagrađuje, zahvaljujući isključivo stvarnim zaslugama. Raduje me činjenica da ovo nije nagrada na političkom ili nekom drugom polju, a nagrađene su kolege doktori i za primarnu i za sekundarnu zdravstvenu zaštitu. Ono što je na mene ostavilo poseban utisak je skromnost kolega i način na koji su izlazili na poziv da prime nagradu, tako da je reagovao predsjednik Komore riječima:,,Bar na trenutak zanemarite skromnost, jer ovo su nagrade koje ste zaslužili požrtvovanim i predanim radom”. Takođe me raduje činjenica da nagrade dobijaju kolege sa područja cijele Republike Srpske, a ove godine nas je 21 nagređenih. Pored povelja, uručen je i Veliki pečat Komore i Hipokratovo priznanje, a moram dodati da je od nas više od 3.000 u RS, na prijedlog kolega, nagrade dobilo oko 0,7 posto. Iako u proteklom periodu nisam ni obraćao pažnju na ovakve događaje, vidjevši sa koliko pažnje i dostojanstva se to priprema, ne mogu, a da ne iskažem posebno zadovoljstvo, jer pored nas, svečanoj Skupštini su prisustvovali i predstavnici Ljekarske komore Srbije, predsjednik Komore Republike Srpske, članovi Komore, ministar zdravlja i socijalne zaštite, kao i dekan Medicinskog fakulteta.
Medicinski fakultet ste završili u Tuzli, specijalizaciju na Prvoj hirurškoj klinici u Beogradu, a u Bijeljini radite od 1991. godine. Zaposleni ste u bolnici ,,Sveti vračevi” i radite kao hirurg i šef Odsjeka za endoskopiju. Imali ste šansi da birate gdje ćete raditi, ali ste ipak ostali u Bijeljini.
-Vratiću se opet na ceremoniju dodjele nagrada u Banja Luci, jer je upravo akcenat uvodne riječi bio na ostanku doktora na ovim prostorima. Svi znamo da uvijek postoji pravo ličnog izbora, ali treba istaći i da se pronalaze načini za ostanak na ovim prostorima. Zdravstvo jeste u finansijski nezahvalnom položaju, ali uvijek se mora tražiti način da se stanje poboljša. To je kao i postavljanje dijagnoze u medicini, a potom uključivanje adekvatne terapije. Gdje je potrebno, ,,upotrijebiću doktorski riječnik”, nešto hiruški odstaniti, to takođe treba činiti, jer cilj nam je da imamo kvalitetne kadrove, kao i kvalitetne zdravstvene ustanove. Na primjer, u Bijeljini imamo veoma respektabilnu bolnicu, a da bismo napravili iskorak i u finansijskom smislu za ustanovu, trebalo bi mnogo više da uradimo na javnom predstavljanju svega što možemo pružiti, kako našim pacijentima, tako i onima koji dolaze iz okruženja i inostranstva da obave određene medicinske procedure u Republici Srpskoj. Sa malo truda, promotivnim filmom i zvaničnim predstavljanjem u npr. brojnim ambasadama koje se nalaze na području RS i BiH, već bi se napravio određeni iskorak, a to je jedan u nizu načina da napravimo pozitivne finansijske pomake. Nisam osoba koja stremi materijalnom bogatstvu, nego da od svog rada pristojno i dostojanstveno živim sa svojom porodicom. Upravo to me je i opredijelilo da ostanemo ovdje, da radimo, da se borimo da buduće generacije imaju sve privilegije lijepog života i rada.
Često ističete da ste imali zadovoljstvo da učite od najboljih i radite sa njima. Da li svoje dugogodišnje iskustvo prenosite mladim kolegama?
-Ako želimo da unapređujemo zdravstvo, sačuvamo naš kadar i mlade na ovim prostorima, svakako da moramo da im posvetimo posebnu pažnju.
Pripadam generaciji doktora koji uvijek žele da uče i da se usavršavaju, da prihvatam mišljenje i starijih i mlađih kolega, ali i da naučeno prenosim drugima. Na Hiruškom odjeljenju imamo sjajnu ekipu ljudi, naravno, poštuje se hijerarhija, ali svima nam je ljudski život na prvom mjestu. Ono što me posebno raduje je podatak da proteklih nekoliko godina imamo sjajnu ekipu mladih ljudi koji su potpuno formirane ličnosti, vaspitani, čistih duša, i bez trunke iskvarenosti. Zadovoljstvo je raditi sa njima, naći im se pri ruci kao odskočna daska, gledati njihovo zadovoljstvo u radu i želji da se usavršavaju, da sebe upravo vide na ovim prostorima sa svojim već formiranim porodicama. Naglasio bih da njihov entuzijazam doprinosi još većoj želji svih nas da stvaramo uslove da se i oni koji su otišli da rade u nekim drugim mjestima u okruženju i državama, vrate da rade u svojoj zemlji. Smatram da su bolji dani i medicini već došli, jer kad uporedim period generacija ljekara pred sam rat, ratni i poratni period, period izbjeglištva, to je neuporedivo. Mladim kolegama uz želju da se ostvare kao ugledni ljekari, želim strpljenje, upornost, predan rad i poštovanje svega onog što su generacije prije njih dale, a to će ih izvesti na pravi put.
Ostvareni ste i na poslovnom i na privatnom planu. Gdje vidite sebe u narednim godinama?
-Kao što sam već rekao, čovjek ako želi da bude uspješan u poslu, konstantno mora da uči i da se usavršava, tako da sebe tako vidim i u narednim godinama. Ono što je karakteristično za moju porodicu je činjenica da smo svi posvećeni medicini, supruga Milica je subspecijalista kardiolog, sin Igor je mlad ljekar, kao i njegova supruga Jovana, a kćerka Jelena je na trećoj godini Medicinskog fakulteta. Bogatiji smo i za još jednog člana porodice, unuka Slobodana, tako da, ne samo da nastavljamo sa praćenjem i primjenom novih trendova u medicini, nego i širenjem porodice, ali sve to na ovim prostorima.
portal Semberija info (O.Stjepanović)
Za nagrade se uvijek kaže da su čast, ali i obaveza. Prije dvije godine, Vas je Skupština grada u kom živite i radite, nagradila Zlatnom medaljom ,,Filip Višnjić”, a ove godine ste dobili i povelju od kolega, odnosno, Komore doktora medicine RS.
-Zadovoljstvo je dobiti nagradu, jer to znači da je vaš rad primijećen, a svakako da je posebna satisfakcija dobiti nagradu na prijedlog kolega doktora i od kolega doktora, jer Komora doktora medicine nagrađuje, zahvaljujući isključivo stvarnim zaslugama. Raduje me činjenica da ovo nije nagrada na političkom ili nekom drugom polju, a nagrađene su kolege doktori i za primarnu i za sekundarnu zdravstvenu zaštitu. Ono što je na mene ostavilo poseban utisak je skromnost kolega i način na koji su izlazili na poziv da prime nagradu, tako da je reagovao predsjednik Komore riječima:,,Bar na trenutak zanemarite skromnost, jer ovo su nagrade koje ste zaslužili požrtvovanim i predanim radom”. Takođe me raduje činjenica da nagrade dobijaju kolege sa područja cijele Republike Srpske, a ove godine nas je 21 nagređenih. Pored povelja, uručen je i Veliki pečat Komore i Hipokratovo priznanje, a moram dodati da je od nas više od 3.000 u RS, na prijedlog kolega, nagrade dobilo oko 0,7 posto. Iako u proteklom periodu nisam ni obraćao pažnju na ovakve događaje, vidjevši sa koliko pažnje i dostojanstva se to priprema, ne mogu, a da ne iskažem posebno zadovoljstvo, jer pored nas, svečanoj Skupštini su prisustvovali i predstavnici Ljekarske komore Srbije, predsjednik Komore Republike Srpske, članovi Komore, ministar zdravlja i socijalne zaštite, kao i dekan Medicinskog fakulteta.
Medicinski fakultet ste završili u Tuzli, specijalizaciju na Prvoj hirurškoj klinici u Beogradu, a u Bijeljini radite od 1991. godine. Zaposleni ste u bolnici ,,Sveti vračevi” i radite kao hirurg i šef Odsjeka za endoskopiju. Imali ste šansi da birate gdje ćete raditi, ali ste ipak ostali u Bijeljini.
-Vratiću se opet na ceremoniju dodjele nagrada u Banja Luci, jer je upravo akcenat uvodne riječi bio na ostanku doktora na ovim prostorima. Svi znamo da uvijek postoji pravo ličnog izbora, ali treba istaći i da se pronalaze načini za ostanak na ovim prostorima. Zdravstvo jeste u finansijski nezahvalnom položaju, ali uvijek se mora tražiti način da se stanje poboljša. To je kao i postavljanje dijagnoze u medicini, a potom uključivanje adekvatne terapije. Gdje je potrebno, ,,upotrijebiću doktorski riječnik”, nešto hiruški odstaniti, to takođe treba činiti, jer cilj nam je da imamo kvalitetne kadrove, kao i kvalitetne zdravstvene ustanove. Na primjer, u Bijeljini imamo veoma respektabilnu bolnicu, a da bismo napravili iskorak i u finansijskom smislu za ustanovu, trebalo bi mnogo više da uradimo na javnom predstavljanju svega što možemo pružiti, kako našim pacijentima, tako i onima koji dolaze iz okruženja i inostranstva da obave određene medicinske procedure u Republici Srpskoj. Sa malo truda, promotivnim filmom i zvaničnim predstavljanjem u npr. brojnim ambasadama koje se nalaze na području RS i BiH, već bi se napravio određeni iskorak, a to je jedan u nizu načina da napravimo pozitivne finansijske pomake. Nisam osoba koja stremi materijalnom bogatstvu, nego da od svog rada pristojno i dostojanstveno živim sa svojom porodicom. Upravo to me je i opredijelilo da ostanemo ovdje, da radimo, da se borimo da buduće generacije imaju sve privilegije lijepog života i rada.
Često ističete da ste imali zadovoljstvo da učite od najboljih i radite sa njima. Da li svoje dugogodišnje iskustvo prenosite mladim kolegama?
-Ako želimo da unapređujemo zdravstvo, sačuvamo naš kadar i mlade na ovim prostorima, svakako da moramo da im posvetimo posebnu pažnju.
Pripadam generaciji doktora koji uvijek žele da uče i da se usavršavaju, da prihvatam mišljenje i starijih i mlađih kolega, ali i da naučeno prenosim drugima. Na Hiruškom odjeljenju imamo sjajnu ekipu ljudi, naravno, poštuje se hijerarhija, ali svima nam je ljudski život na prvom mjestu. Ono što me posebno raduje je podatak da proteklih nekoliko godina imamo sjajnu ekipu mladih ljudi koji su potpuno formirane ličnosti, vaspitani, čistih duša, i bez trunke iskvarenosti. Zadovoljstvo je raditi sa njima, naći im se pri ruci kao odskočna daska, gledati njihovo zadovoljstvo u radu i želji da se usavršavaju, da sebe upravo vide na ovim prostorima sa svojim već formiranim porodicama. Naglasio bih da njihov entuzijazam doprinosi još većoj želji svih nas da stvaramo uslove da se i oni koji su otišli da rade u nekim drugim mjestima u okruženju i državama, vrate da rade u svojoj zemlji. Smatram da su bolji dani i medicini već došli, jer kad uporedim period generacija ljekara pred sam rat, ratni i poratni period, period izbjeglištva, to je neuporedivo. Mladim kolegama uz želju da se ostvare kao ugledni ljekari, želim strpljenje, upornost, predan rad i poštovanje svega onog što su generacije prije njih dale, a to će ih izvesti na pravi put.
Ostvareni ste i na poslovnom i na privatnom planu. Gdje vidite sebe u narednim godinama?
-Kao što sam već rekao, čovjek ako želi da bude uspješan u poslu, konstantno mora da uči i da se usavršava, tako da sebe tako vidim i u narednim godinama. Ono što je karakteristično za moju porodicu je činjenica da smo svi posvećeni medicini, supruga Milica je subspecijalista kardiolog, sin Igor je mlad ljekar, kao i njegova supruga Jovana, a kćerka Jelena je na trećoj godini Medicinskog fakulteta. Bogatiji smo i za još jednog člana porodice, unuka Slobodana, tako da, ne samo da nastavljamo sa praćenjem i primjenom novih trendova u medicini, nego i širenjem porodice, ali sve to na ovim prostorima.
portal Semberija info (O.Stjepanović)
