KO SE ODRIČE SVOJIH OSTAJE SAM :: Semberija INFO ::

 

KO SE ODRIČE SVOJIH OSTAJE SAM


Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u
životu?
Moj najveći uspjeh su moja porodica i moji prijatelji. Stara latinska poslovica kaže:,,Ko se odriče svojih ostaje sam“ i u svjetlu toga na prvo mjesto, stavljam njih. Bez njih svi drugi uspjesi koje čovjek napravi u svom životu su blijedi i bezukusni. I profesionalna karijera, i novac, i sve druge materijalne stvari, koje čovjek ostvari u toku svog radnog vijeka, imaju smisla samo ako su u službi drugih ljudi. Sreća nije nešto što može da egzistira samo za sebe, ona je prava samo kada se može podijeliti sa dragim osobama.
 
Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
 Kao sedmogodišnjak sam želio da budem ljekar, da liječim i pomažem ljudima i želja da to postanem pratila me tokom cijelog djetinjstva i mladosti. Samo jaka volja da postanem to što danas jesam je mogla da me provede kroz silna iskušenja koje je nosilo moje školovanje u vrijeme rata i opšte neimaštine, te društvene i političke neizvijesnosti u kojoj je živjela i provodila mladost moja generacija. Volio sam da pišem, i danas pišem. Iza mene su dvije objavljene knjige i ostvarenje snova djetinjstva u tom segmentu. Interesovala me je politika i istorija, opšte - društveni problemi, te sam ušao u politiku nakon što sam se ostvario u struci. Odbornik sam Skupštine grada u dva mandata kao član SDS-a. Politiku sam zamišljao, a lično je i dan - danas doživljavam, kao sredstvo kojim možete pomoći ljudima. Običnim ljudima. Mislim da je za jedan običan život, od jednog čovjeka, ovoliko dovoljno. Mogu se nazvati srećnikom, po pitanju mladalačkih želja i njenih ispunjenja, na pragu svoje pedesete godine.
 
Koja knjiga, film ili pozorišna predstava su na vas ostavili utisak poslednjih godina?
Knjiga je jedan od mojih najvjernijih prijatelja. Često u isto vrijeme čitam po tri - četiri knjige istovremeno, ali različite tematike. Ako govorimo o književnosti, kada bih pravio neku top listu najboljih knjiga po mom ukusu, ona bi izgledala ovako: 1.,,Braća Karamazovi’’, Dostojevski; 2. ,,Majstor i margarita’’, Bulgakov; 3. ,,Rat i mir’’, Tolstoj; 4.,,Smrt i njeni hirovi’’, Žoze Saramago; 5. ,,Pogledaj dom svoj anđele’’, Tomas Vulf itd. Od naših književnika, pored Andrića i Meše Selimovića, istakao bih ostvarenja Jovana Dučića (,,Blago cara Radovana’’, ,,Jutra sa Leutara’’ i dr.), kao nešto što obavezno treba pročitati, jer obogaćuje i oplemenjuje čovjeka. Trenutno čitam i „Istoriju prvog svjetskog rata“, zatim „Globalizacija i njene protivurječnosti“ (2018) od Jozefa Štiglica, dobitnika Nobelove nagrade, te neke knjige religijske tematike (,,Gospod nije stvorio smrt’’). Kao veliku manjkavost srpskih intelektualaca smatram i to što mnogi od njih nisu nikada sjeli i pročitali Bibliju (,,Sveto pismo’’), mada se radi o najprodavanijoj i najštampanijoj knjizi na svijetu i kao takva zavređuje da bude pročitana, bilo da se radi o intelektualcu vjerniku ili atetisti. Naravno, kao ljekar morate svakodnevno obnavljati stečena znanja iz medicine, te pratiti nove trendove, što, takođe, zahtijeva čitanje. Što se filmova tiče izdvojio bih blokbaster ,,Dan poslije sutra’’, te ruske ratne filmove novije produkcije. Od pozorišnih predstava najupečatljivija mi je ostala predstava ,,Dugo putovanje u Jevropu’’ sa Lazom Ristovskim u glavnoj ulozi. Predstava je stara, ali je duhovita i aktuelna.
 
Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Volim da pratim sport. Fudbal, košarku, ali i biciklizam i zimske sportove. Volim i da čujem lijepu pjesmu. Ponekad odigram i neku video igricu na računaru. Sa prijateljima odigram partiju tenisa, stonog tenisa ili šaha. U suštini druženje i ugodan razgovor su najbolji hobi.
 
Šta bi po Vašem mišljenju trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Mi smo Grad koji je od kasabe sa malim, uskim uličicama i porodičnim kućama, postao grad sa velikim slovom G. Taj razvoj su pratile, a i dan -danas prate razne poteškoće. Potrebno je povećati životni standard ljudi i dati šansu mladima da žive od svog rada. To je nešto što ne zavisi samo od nas koji ovdje živimo, niti od ljudi koji vode ovaj Grad, nego to uveliko zavisi od naše države, okruženja i globalnih tokova. Samo čovjek koji može da ostvari normalne uslove za svoju egzistenciju je i čovjek nadogradnje, kulture, umjetnosti, sporta. Drugi segment koji bi trebalo unaprijediti je ekologija. Mislim da građani nisu dovoljno informisani o značaju projekta kanalizacije u koji je uložen veliki novac i energija, jer bez toga mi bi smo bili već na rubu ekološke katastrofe. Ovo govorim kao ljekar, a ne kao političar. Potrebno je da se u svima nama probudi ekološka svijest i sigurno ćemo imati i čistije ulice, i čistiju vodu, i disaćemo čistiji vazduh. U budućnosti bi trebalo smanjiti upotrebu čvrstih goriva, a povećati upotrebu čistije energije. Znam da sve to košta, zahtijava više izdvajanja iz naših džepova, ali ako mislimo na našu djecu moraćemo to uraditi.
 
Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Ja bih volio da naš grad bude grad veličine 200 do 300 hiljada stanovnika, dovoljno veliki da svojim građanima pruža šanse za miran i uspješan život, a opet da ne bude džungla na asfaltu koja postaje kod velikih metropola. U tom gradu bi postojali privredni subjekti u kojima njegovi građani mogu da rade, obrazovne i kulturne institucije, stadioni i sportske dvorane, vjerski objekti u kojima će ljudi slobodno upražnjavati svoju vjeru. Naša sela bi bila predgrađa u kojima bi se, na intenzivan način, bavili poljoprivredom, zanatstvom i drugim djelatnostima. Sembersko selo treba da bude ljepši dio našeg grada u koji će svi htjeti da dođu, a ne da bježe iz njega kao danas. To su želje. A stvarnost? Pred nama je bitka za mlade koju, ako dobijemo, ovo gore napisano može postati realnost za nekoliko decenija. Moramo zaustaviti odlazak produktivnog stanovništva, udružiti snage svih umnih i čestitih ljudi ovog grada, svih političkih subjekata, medija, vjerskih zajednica, nevladinih organizacija. Potrebno je da propagiramo ljubav i patriotizam prema zemlji u kojoj živimo, prema gradu u kome stanujemo i da se malo prisjetimo istorije. Mnogi osvajači su vladali ovom zemljom, naši djedovi su u njoj opstali i sačuvali je za nas. Besmisleno je da sada u miru iz nje odlazimo. Grad Bijeljina još uvijek ima mladost i mislim da imamo šanse.
 
portal Semberija info