Proteklih nekoliko sedmica većina onoga što je svakodnevnica savremenog čovjeka je otkazano i gotovo sve je stalo. Zatvoreni u svojim domovima ljudi imaju dosta vremena za razmišljanje. Sigurno je među njima bio i znatan broj onih koji su 22. aprila razmišljali  o našoj povezanosti s planetom na kojoj živimo.

Dvadeset i drugi april je Dan planete Zemlje, a ove godine obilježava se po 50. put. Ovaj dan je do sada uvijek bio povezan s nekim motom što je trebalo da bude u fokusu zaštite u tom periodu. Tako je i ove godine, a tema su klimatske promjene i akcije koje je potrebno provoditi kako bi one što manje uticale na okoliš i čovječanstvo.

Danas se većina ljudi slaže da su klimatske promjene stvarne. Svakodnevno svjedočimo posledicama globalnog zagrijavanja, od otapanja polova do buktećih požara širom planete.

Veliki je broj naučnika koji naglašavaju i da se  trenutna pandemija virusa korona događa  zato što čovjek poseže u divlje ekosisteme.

U samo nekoliko sedmica, od kako živimo u izolaciji, na planeti su se dogodile iznenađujuće promjene. Vazduh iznad Kine i Italije se pročistio, iz Indije se, nakon 30 godina, ponovo mogu vidjeti Himalaji, zagađenje vazduha koje nastaje zbog sagorijevanja fosilnih goriva je zbog pada saobraćaja na rekordno niskim nivoima, divlje životinje hodaju po gradovima...

Ono što se nameće kao zajedničko svim ovim događajima je da je čovjek trenutno isključen iz cijele priče. Međutim, kako naglašavaju naučnici prirodnih struka, biolozi posebno, ljudi nisu izvan ove priče, jer čovjek je jedno sa svime što ga okružuje, dio je kruga života.

Priroda je čovjekovo prirodno okruženje, a kada prepoznamo da su nam snovi, nade i strahovi slični, tada možemo uvidjeti da smo svi povezani u čudu zvanom postojanje, u krilu naše majke Zemlje.

Semberija info M. Rešidović