LjUBIŠA BUBULj KOVAČKI ZANAT NAUČIO OD DJEDA :: Semberija INFO ::

 

LjUBIŠA BUBULj KOVAČKI ZANAT NAUČIO OD DJEDA


Od malena učio da kuje, pa postao majstor svog zanata

Ljubiša Bubulj iz sela Brodac ima samo 21 godinu i bavi se starim kovačkim zanatom, koji gotovo da je izumro na području Semberije.

Kao i brojni drugi stari zanati i kovački zanat je u izumiranju na ovom području, jer mlade sve manje zanima učenje starih zanata, a pogotovo učenje teških zanata kakav je sigurno kovački.

- Sa kovanjem, kao zanatom susreo sam se još kao dijete. Pokojni deda je bio kovač, pa sam uz njega upoznavao taj zanat. Sjećam se da me ujutro uvijek budio zvuk čekića i udaraca od nakovanj…Znao sam da deda uveliko radi i da posla ima“, kaže Bubulj za „Semberske novine“.



Prema njegovim riječima, zanat je počeo da uči kao osnovac, ali tada nije  mogao samostalno da radi, nego je učio svaki dan nešto novo.

- Na početku nisam bio toliko zainteresovan za to. Naravno, kao i svako dijete imao sam neke svoje stvari koje su me zanimale. Poslije, kada sam krenuo u srednju školu, svaki vikend je bio odvojen za rad u kovačnici“, kaže Ljubiša Bubulj.

Ističe da je djed uvijek imao plan za vikend, šta mu može pomoći u radionici, te je tako postepno učio korak po korak.
 
 Prve kovačke zarade

-U tom periodu, krenule su i prve zarade od kovanja. Vremenom sve više i više me zanimao taj posao, a to je meni predstavljalo nešto kao umjetnost. Počeo sam i sam da radim, ali tu je uvijek bio deda da me ispravi i uputi ako nije nešto urađeno kako treba“, sjeća se Bubulj.

I dan-danas čuva svesku u koju je zapisivao djedove savjete, a ponekad je uzme i prelista, podsjeti se tako i djedovih riječi i zajedničkih trenutaka.

- Nažalost, prije nekoliko godina deda se razbolio, a posla je bilo. Srednju školu sam završio, pa sam imao vremena za kovanje. U početku, ljudi su  se malo čudili kako ja tako mlad da već radim sam. Ipak, uvijek su donosili nešto da im uradim i, naravno, bili su zadovoljni“, kaže Ljubiša Bubulj.

Prema njegovim riječima, pošto je Semberija poljoprivredni kraj, uvijek ima posla, a u radionicu najviše dolaze poljoprivrednici kojima uvijek nešto treba.

- Problem je, jer je mnogo starijih kovača umrlo i, nažalost, niko nije naslijedio taj zanat ili možda i jeste, ali se tim ne bavi. Kada je moj deda umro, ja sam nastavio da radim samostalno’’, rekao je Bubulj, koji ima kovačku radionicu u semberskom selu Brodac.

Kaže da su ljudi nastavili da dolaze u radionicu, donoseći poljoprivredne alatke na kovanje i popravku.

- Posla je bilo, mogao sam i da zaradim dobro, nisam se žalio. Dane sam provodio u radionici. To mi nije padalo teško, jer volim svoj posao“, kaže Ljubiša.
 
Proizvodi noževe

Prije dvije godine počeo je da izrađuje noževe, a to nije bilo lako savladiti, pa je učio od drugih, čitao dosta o tome, raspitivao se, tražio razne materijale…

- Pretežno do sada nisam prodavao noževe. Volim da poklonim svojim prijateljima nešto što sam izrađujem, a to su noževi“, kaže Bubulj, koji dio vremena provodi i u inostranstvu, ali kada se vrati, u kovačnici ga čeka dosta posla.

- Često ostanem u radionici od jutra do mraka. Naveče kasno tek ulazim u kuću, sav prljav, ali zadovoljan, jer sam uradio nešto korisno’’, dodao je Bubulj
 
Pčelarstvo

Ljubiša Bubulj nema mnogo pčela, ali ističe da za njega nije bitan broj košnica, nego da nastavi djedovu tradiciju.

- Pokojni deda me učio i naučio svemu bitnom za pčele. I tako sam od djetinjstva učio o tome. Ljubav prema pčelama rodila se od malih nogu“, kaže Ljubiša Bubulj, jedan od rijetkih kovača u ovom kraju.
          

Semberske novine - Semberija info - Tekst i foto: 
Z. Kusmuk