MILANKA BURIĆ, POSVEĆENA PISANjU PROZE I POEZIJE: Prvu nagradu dobila sa potpisom episkopa bačkog Irineja :: Semberija INFO ::

 

MILANKA BURIĆ, POSVEĆENA PISANjU PROZE I POEZIJE: Prvu nagradu dobila sa potpisom episkopa bačkog Irineja


Bijeljinka Milanka Burić posvećena je pisanju proze i poezije, crkvenom pojanju, crtanju,  ali i pripremi svoje prve izložbe ikona. Prvu književnu nagradu dobila je sa potpisom episkopa bačkog Irineja. 

Milanka Burić, rođena 1989. godine, pohađala je Tehničku školu „Mihajlo Pupin“, kao i Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, opšti smjer. Kaže da je motiv njenog stvaralaštva ljubav prema Bogu i Otadžbini.

- Što se tiče talenata, Bog ih je dao svakom čovjeku i on mora da radi na njima. Moja sklonost ka pisanoj riječi pojavila se 2005. godine u srednjoj školi, pismenim radom na temu ,,Kad djelo govori, riječi su suvišne’’, izjavila je Milanka za ,,Semberija info”. 

Tada je, kako kaže, imala potrebu da u okviru te teme piše o knjigama vladike Nikolaja na kojima se izgradio bolji dio njene ličnosti. 

- Divna profesorka Aleksandra Novaković bila je iznenađena, nagradila me odličnom ocjenom i razgovarala je sa mnom o izvoru takve inspiracije. Ubrzo me obradovala prijedlogom da učestvujem na književnom konkursu koji je raspisala Eparhija bačka”, prisjeća se Milanka.

 U ponudi je bilo dosta tema, kaže ona, a spontano je izabrala: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine“. 

- Povezala sam Svetog Savu, Karađorđa, Kneza Lazara i nas, današnje Srbe. Rad bio je inspirisan besjedom Svetog oca Justina Ćelijskog. Na konkursu je nagrađen 3. mjestom, kao najbolji iz RS, i to je moja prva književna nagrada, pa još sa potpisom Preosvećenog episkopa Irineja bačkog”, rekla je Milanka Burić.
  
Rad je kasnije objavljen u časopisu „Sveti Sava Gornjokarlovački“, u Eparhiji gornjokarlovačkoj.

- U srednjoj školi razmišljala sam o monaštvu, a onda i o Teološkom fakultetu, ali Bog je imao drugi plan. U narednom periodu pošla sam na studije prava i posvetila se radu u Svetosavskoj omladinskoj zajednici, pisala sam onako ,,za sebe’’ i svoj dnevnik, da bih 2015. godine nastavila aktivno da pišem’’, kaže Milanka i naglašava da je osvojila prvo mjesto na konkursu u Valjevskoj eparhiji, u organizaciji sveštenika Nenada Andrića, za prozni rad „Sveti Nektarije Eginski – primer hrišćanske ljubavi prema Bogu i bližnjima“.

Dobitnik je nekoliko književnih nagrada i za ljubavnu poeziju, a posljednja u nizu je ovogodišnja nagrada „Triptihon“ u Mrkonjić Gradu, u organizaciji Kluba umjetničkih duša. 

- Posebna čast za mene je ,,Pohvala’’ na Konkursu manastira Bešenovo za rad „Srbi Svetitelji“, kao i rad „Hilandar – silan Bož’ji dar“ za istoimeni Zbornik koji je darivan biblioteci manastira Hilandar, a u organizaciji Umetničkog kluba ,,Raskovnik’’ iz Smedereva’’, kaže Milanka. 

Ponosna je i za osvojeno treće mjesto u Istočnoj Ilidži na 13. Saboru srpskog izvornog stvaralaštva za rad „Manastiri i crkve – mjesta srpskog saborovanja“, u organizaciji SKUD-a „Vojkovići“. Od učešća u zbornicima, istakla je zbornike: „Venac izabranih“ – manastir Rakovica, Srpske književne države „Aleja Breza“ – Vukosavlje, „Pjesme Andrićgradu“ – Andrićgrad, Manastira Bešenovo, Dečije nedelje – Udruženje balkanskih umetnika, te Književni časopis „Suština poetike“... 

Navodeći da uvijek piše srcem i iz doživljenog iskustva, Milanka kaže da je, kao lični dar manastiru Tumane, Đerdapskom Ostrogu, priredila  rad „U Bogu istrajan“, a pisanje se, naravno, nastavlja.

Pored pisanja, Milanka je posvećena pripremi ikona za samostalnu izložbu, kojoj se, kako kaže, baš raduje.

- Nisam školovan ikonopisac, ali shvatam da su svetitelji realni ljudi i dali su nam obrazac kako se izboriti. Oni treba da nam budu uzori. Vrijedno radim i veoma se radujem izložbi na kojoj ću, ako Bog da, sa svojim sugrađanima i svojim narodom i na ovaj način proslaviti Boga”, istakla je Milanka Burić. 

Od samog osnivanja 2010. godine, ona je u Svetosavskoj omladinskoj zajednici. Pripala joj je čast da bude njen sekretar, pa predsjednik. 

- Imali smo 30 redovnih članova dječijeg uzrasta, nešto srednjoškolaca i studenata. Razvili smo nekoliko kreativnih radionica iz kojih smo organizovali izložbe. Vodili smo djecu u manastire, osnovali za njih Crkveni hor „Slovo ljubve“, kaže Milanka.

Ističe da su organizovana druženja djece sa omladinom iz drugih parohija, pripremani su za takmičenja iz oblasti pravoslavnog života, motivisali ih susretima sa episkopom gornjokarlovačkim  Gerasimom, kraljevskim parom Nj.K.V. prestolonasljednikom Aleksandrom  i Nj.K.V. princezom Katarinom Karađorđević, sveštenikom Ljubomirom Rankovićem u ime „Glasa Crkve“, ruskim sveštenikom Aleksandrom Torikom, autorom knjige „Flavijan“, Grupom „Pirg“, umjetnikom Slobodanom Trkuljom...

Iako već nekoliko godina živi u Bijeljini, posebno je vezana za svoje selo Popovi odakle nosi najljepše uspomene. 
 
- Moj pokojni otac bio je rodom iz Popova, poznatih po milostivom knezu Ivi, a majka potiče iz Srbije – iz divnog valjevskog kraja, poznatog po svetiteljima. Imam brata i pet sestara, a to je velika radost”, kaže Milanka. 

Prema njenim riječima, kroz istoriju, Burići su bili vojna lica i dobrovoljci u ratovima od 1912. do 1918, a tokom Drugog svjetskog rata ginuli su kao partizani od Debra do Jablanice. 

- Neki su pogubljeni u logoru Jasenovac, dok su majčini u Srbiji u tom periodu pogubljeni u logoru Dahau. Moj djed Milan Burić bio je komunista, učesnik bitke na Sutjesci, politički komesar’’, kaže Milanka i ističe da je najvjerovatnije od bake iz Srbije Negosave, koja je u mladosti bila posvećena vezilja, naslijedila sklonost ka stvaralaštvu.

Semberske novine - Semberija info - Tekst i foto: Z. Kusmuk