Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?

- Odrasla sam u strogoj patrijarhalnoj radničkoj porodici u kojoj se poštovao rad i gdje se oduvijek znao red. Gledajući roditelje koji su marljivo radili i mukotrpno dolazili do prihoda još kao mala sam shvatila da učenjem, zalaganjem i trudom stvaram sebi mogućnosti. I kao školarac sam sebi postavljala ciljeve i borila se da ih ostvarim i tako je i dan - danas. Pored obrazovanja, koje nikada nisam zapostavljala, oduvijek sam živjela okružena ljudima i imala bogat socijalni život. Moj najveći uspjeh su, naravno, moja porodica, moja djeca, skladan brak, moji roditelji, sestra i prijatelji, odnosno ljubav koja me okružuje i hrani. Moj uspjeh su ljudi koje volim i koji mene vole. Naravno da bi čovjek u potpunosti bio ispunjen, odnosno uspješan, mora u svim segmentima ličnosti biti ostvaren, u mentalnom, socijalnom i emocionalnom, a ja se dobro snalazim u svim vodama. Takođe, velikim uspjehom smatram i to što sam i dalje ostala „klinka, nepotkupljiva, što mijenja pravila i slijepo vjeruje svojim snovima“!

​
 
Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao.

- Sada kada razmislim čini mi se da sam oduvijek bila sa obje noge na zemlji, nikada u oblacima, nikada nerealna. Oduvijek sam znala da ću studirati, ali ne i šta ću upisati. Pošto sam okrenuta ka ljudima, profesija psihologa se sama nametnula i nikada se nisam pokajala zbog tog mladalačkog izbora. Ispostavilo se da je ovo poziv koji me u potpunosti ispunjava, a rad sa mladim, zdravim ljudima održava moj, ionako vedar duh. Poziv predavača nosi sa sobom niz izazova i ne dozvoljava opuštanje, a što mojoj ličnosti u potpunosti i odgovara.
 
Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?

- Svaka dobra knjiga i film su ostavili neizbrisiv trag na mojoj duši. Godine i iskustvo su me naučili da u svemu pronađen nešto lijepo, nešto korisno i mudro i zato ne bih izdvojila ništa posebno što me je „oborilo s nogu“. Na mene, ustvari, najveći utisak ostavljaju blistavi ljudi jasnih moralnih načela, čije su priče i postupci usklađeni, koji imaju zdravu životnu filozofiju i koji se ponašaju u skladu sa svojim godinama i vremenom u kome žive. A sve ih je manje.
 
Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?

- Dobra organizacija i planiranje mi ostavljaju dovoljno slobodnog vremena koje gledam da iskoristim za konstruktivne aktivnosti i za ljude koje volim.  Ali, ono što mi u posljednje vrijeme pričinjava veliko zadovoljstvo i čemu se neizmjerno radujem, to je boravak u prirodi i vraćanje korijenima.
 
Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?

- Bijeljina je bogat i perspektivan grad koji se svakodnevno širi i razvija. Nakon dvadeset godina života u ovom gradu vidim velike promjene, i urbanističke i društvene. Veliki potencijal ovog grada, pored prirodnog bogatstva, je i raznolikost ljudi koji ovdje žive. Ono što bi trebalo promijeniti, a što je i najveći problem, je svijest ljudi. Osvijestiti ljude da se okrenu ka ljudima, da se poštuju prave ljudske vrijednosti, da se oslobodimo egoizma i tako ćemo učiniti ovaj grad ljepšim i harmoničnijim za sve nas.
 
Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?

- Ne gledam daleko u budućnost. Živim danas. Kako je neko mudro rekao „učim kao da ću živjeti zauvijek, a živim kao da je posljednji dan život“. U zreloj životnoj dobi sam, a i suviše sam realna i svjesna sam da je nastupilo „nevrijeme“ koje ne obećava bolju i izvjesniju budućnost. Ali, pošto sam optimista, nadam se da će ljudi shvatiti „znakove pored puta“, da će shvatiti da nas „nešto i neko“ opominje da je vrijeme da mijenjamo životne prioritete, da smo svi jednaki, a i jednako ranjivi.

Semberske novine - Semberija info