Ja lično - Lalo Perić, direktor OŠ Stevan Nemanja, Gornji Dragaljevac


1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
- Svojim najvećim uspjehom u životu smatram to što uspijevam da živim izvan klišea i ovovremenih trendova, da živim svoj život. Porodica mi je najbitnija, ali se ne bih usudio da to nazovem svojim uspjehom, to je zasigurno Božiji dar i na tome sam mu neizmijerno zahvalan. Imam suprugu i troje djece, kćerku i dva sina. Velikim uspjehom smatram to što smo patrijarhalna porodica i što vidimo smisao u tradicionalnim vrijednostima. Velikim uspjehom takođe smatram i to što imam mnogo prijatelja. Čovjek je, između ostalog, stvoren i kao društveno biće, a taj segment života je u ovom vremenu poprilično potisnut, jer se vrlo često akcenat stavlja na poslovne ambicije i karijeru.
 
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
- Od ranog djetinjstva sam želio nečim da se bavim, ali su se želje u procesu odrastanja mijenjale. Kao mali sam želio da letim, da budem pilot, zatim sam želio da budem sveštenik, kasnije umjetnik i poslije sportista. Ono čime sam u mladosti želio da se bavim se poprilično razlikuje od onoga čime sa danas bavim, ali ima i neke sličnosti. Po zanimanju sam prosvjetni radnik i trenutno obavljam funkciju direktora u JU OŠ „Stevan Nemanja“ u Gornjem Dragaljevcu, ali sam u međuvremenu završio i teološke studije na Pravoslavnom Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, što mi je bila želja od malih nogu.
 
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
- Mnogo knjiga je na mene ostavilo utisak, proširilo vidike i dalo neka nova saznanja. Izdvojio bih knjigu „Kroz njive gladi do hljeba života“ od Klausa Keneta, veoma uzbudljiva autobiografija čovjeka koji je pola života proveo u traganju za ljubavlju i istinom. Na drugom mjestu su djela Viktora Frankla, bečkog psihijatra, koji se bavio pitanjima slobode, volje i smisla života, od kojih bi posebno preporučio njegovu knjigu „Nečujni vapaj za smislom“. Tu je, svakako, nezaobilazan i Fjodor Mihajlovič Dostojevski, koji mi svaki put nešto novo kaže.
Za filmove nalazim manje vremena, ali filmovi koji su na mene ostavili poseban utisak su film „Ostrvo“, Pavela Lungina, duhovno psihološka drama i film „Zavjet“, priča o sudbini djede i unuka koji žive u opustjelom srpskom selu.
 
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
- Naravno, imam više interesovanja kojima posvećujem dio vremena. Tu je, prije svega, šah. Šah sam naučio igrati u osnovnoj školi, ali sam se od 2013. godine aktivnije posvetio šahu, više kao instruktor i sudija. Nacionalni instruktor šaha sam i savezni šahovski sudija. Osnovao sam Šahovski klub „Despot“, u kojem vodim školu šaha.
Pored šaha, nađem vremena i za bicikl. Ranije sam se bavio borilačkim sportovima i sad ponekad ostavim vremena za rekreativno vježbanje. Kad se nađe vremena, pomalo i gitaru sviram.
 
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
- Vidim potrebu za mnogo stvari, ali bih izdvojio nekoliko. Izgradnja nekoliko uređenih izletišta, na Drini, Savi i drugim lokacijama, koja bi ljude usmjerila prema prirodi. Nužna je potreba za parking prostorom i izgradnjom garaža i novih parking prostora. Biciklistička staza bi bila pun pogodak i zasigurno bi doprinijela zdravlju stanovnika Semberije, jer Bijeljina ima dobre perfomanse za jednu ozbiljnu biciklističku stazu. Izgradnja jedne velike sportske dvorane i više manjih fiskulturnih sala bi itekako olakšala rad sportskih klubova i stvorila mogućnost za velike sportske manifestacije regionalnog karaktera a i šire, koje bi postale tradicionalne.
 
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
- Bijeljinu i Semberiju volim i optimista sam po pitanju njene budućnosti. Vidim je kao vrlo poželjno i perspektivno mjesto za življenje. Mjesto u koje je svako dobronamjeran dobro došao.

​Semberske novine - Semberija info